Umjetničko stvaralaštvo Irfana Handukića, koje mjeri gotovo pola stoljeća, upotpunjava vrijednosti naše kulturno-historijske baštine i dijelom zaokružuje priču o nama samima i našem odnosu prema vlastitoj prošlosti i budućnosti.
Obilježavajući jubilej rada i stvaranja, taj profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, predstavio je ljubiteljima umjetnosti u Bihaću, odakle se sedamdesetih godina prošlog stoljeća otisnuo u svijet slikarstva, restrospektivu djela nastalih na tom putu, te Monografiju, što je zapravo sumarni i retrospektivni prikaz njegovog plodonosnog opusa.
Ali, taj je događaj, po općoj ocjeni među važnijim ovogodišnjim u BiH, jer je to i svojevrsna hronika savremene bh. likovne umjetnosti.
Uz umjetnikov jubilej povod je i obilježavanje 759. godišnjice grada na Uni, te dva desetljeća postojanja i uspješnog rada Bihaćke galerije.
Nije bilo slučajno. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, tada golobradi mladić Irfan Handukić, nakon okončanja studija, u svome se rodnom Bihaću, otisnuo u svijet umjetnosti.
“Činjenica da su Krajišnici čuveni majstori u kamenu i drvetu za mene je bila presudna”, počinje svoju priču. “U drvetu i kamenu radili su čuda i još ručno, što me je privlačilo, opčinjavalo i zapravo to me je i odvelo u ove vode. Zatim studij kod profesora Dževada Hoze upotpunio je tu želju i stremljenje. Posebno u vodama umjetničke grafike”.
A šta je toga urađeno u četrdeset i šest godina teško je pobrojati.
“Moje je bilo ‘teći’ sa grafikom, a ne u formularima, jer nisam radio zbog formulara u koje se upisuju radovi”, obrazlaže svoj umjetnički put Handukić.
Na tom je putu stalo više od 60 samostalnih izložbi u BiH i inozemstvu. Učestvovao je na više od 200 internacionalnih izložbi grafike. Uz sve to, autor je više od dvadeset stručnih radova, te dva udžbenika.
Najraniji radovi vezuju mu se za sedamdesete godine prošlog stoljeća, kada postaje jedan od vodećih mladih slikara nove figuracije i ideje revivalnog slikarstva.
Simbol – ogledalo stvarnog života
Ocjenjujući Handukićev opus, Julija Bašić, likovna kritičarka i historičarka umjetnosti kaže: “Handukić je svojevrsni grafički virtouz, ali i zagovarač intermedijalnog pristupa motivu. Stoga se izdvaja kao upečatljiv umjetnik postmoderne na umjetničkoj sceni BiH. Postmoderni način izražavanja sažet je u krajnje originalnom i autentičnom stvaralaštvu. Iako stvara van važećih umjetničkih tokova, u vrijeme aktivnog, gorućeg umjetničkog pluralizma i egzistencijalizma slike, on uspijeva svojom suptilnošću i nenametljivošću istupiti iz izolacije lokalizma (Bihać, Zenica, Sarajevo, gdje je stvarao) i pozicionirati se unutar šire umjetničke scene.
Utkao se u toj bh. vizuelnoj umjetnosti tzv. povratkom slike. Uspio je grafizam pretvoriti i usmjeriti liniji u plohi i crtežu i tako je postao i slikar i grafičar. I najuputnije je kazati da je to ‘viđenje svijeta izvan dvodimenzionalne ravni’, jer briljantnost grafikog kazivanja, snaga koju posjeduju samo umjetnii izuzetnog mentalnog i stvaralačkog potencijala sažeta je u opusu grafičkih listova, kojima magično zavodi i uzbuđuje duh promatrača”.
Seriju grafika “Homa” doveo je do simbola – ogledala stvarnog života, sukoba dobra i zla, strategiji odnosa i smjeni položaja koji iznalazi mitske sisteme u savremenosti.
Profesorica estetike Dubravka Pozderac – Lejlić kaže da je “markirao pjesničke mitologije turske, persijske ili iranske kulture, postajući osvjedočeni majstor grafičkog metiera, izuzetne umjetničke snage, iznimno bogate produkcije i naglašene grafičke geste”.
“Svojim prethodnim slikarskim iskustvom i vještom crtačkom rukom oblikuje raskošne likovne svjetove. Djela su mu upadljivo komunikativna. U njima se odmah prepoznaju osjećanja, sudbina, ali i sjećanja na prošlost, radi inspiracije za budućnost”, navodi.
Obrazlažući to Handukić navodi: “Umjetnik nema pravo da ne govori o onom što je njegova tradicija… To me usrećuje u stvaranju i zato osjećam zadovoljstvo”.
Handukić je po vokaciji i pedagog i umjetnik. Dao je doprinos razvoju naučnog rada na području metodike likovne umjetnosti.
Monografija kao hronika savremene likovne umjetnosti
Otud je nastala i Monografija, kao svojevrsna hronika savremene likovne umjetnosti, u kojoj je zastupljen opus od 1972. do 2017. godine. Opus je to slikarstva od 1972. do 1997. i Opus grafike od 1982. do 2017.godine.
Opredijelilo je to Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, Udruženje likovnih umjetnika BiH, Umjetničku galeriju BiH, da potpišu izdavaštvo ovog obimnog monografskog djela, posvećenog umjetniku i njegovom stvaralačkom radu.
“Najkvalitetniji je ovo izbor umjetničke i misaone produkcije, koja je nastala u proteklih 46 godina stvaralaštva i Handukićeve prisutnosti na umjetničkoj bh. sceni”, kaže u predgovoru urednik Monografije Siniša Vidaković.
Na svom je putu prikupio veliku riznicu nagrada i priznanja. Niz počinje Nagradom “Aprilski salon” (nagrada Likovne galerije Zenica), zatim “Septembarskim salonom mladih umjetnika”, “Bienaleom Saveza likovnih pedagoga BiH”, potom je tu i Nagrada ULUBIH, “Aprilski salon YU umjetnika”, Nagrada Salona za grafiku iz Italije, pa Španije “Madrid-XI Bienale-Noveaixagalcia” i tako redom…
Uvezujući pola stoljeća u likovnu priču Handukić nastavlja… Posebno zadovoljan što se jubilejom vratio u Bihać, rodni grad, na najljepšu rijeku Unu, odakle, kako kaže nastavlja slijediti svoju posvećenost grafici i svoju stvaralačku samoću.
Mirza Sadiković / Al Jazeera
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
