“Avaz” je prije nepunih pet godina pisao o porodici Zulfić u zeničkom prigradskom naselju Tetovo, a šokirani supružnici Ismet i Almina tada nisu mogli vjerovati da ljekari koji su vodili Almininu trudnoću, na UZV nisu vidjeli da njihov sin Ismail nema ruku, da mu je jedna noga zakrivljena, a da su na drugoj spojeni prsti! Pet godina od Ismailovog rođenja, u selu Gradišće, gdje su Zulfići u međuvremenu počeli graditi svoju kuću, dočekuje nas ova četveročlana porodica. Ismail je, kada je imao godinu, dobio sestru Hanu. Otac Ismet i dalje radi povremeno, bez stalnog je zaposlenja, a majka Almina je u kući i brine se o djeci.
Veseli dječak dočekuje nas na ulici, raspitujući se o tipu automobila kojim smo došli i poziva nas u dvorište da vidimo njegovu kuću i računar koji je tek dobio na poklon. U kući nas iz minute u minutu iznova šokira – što virtuoznim upravljanjem mišem i tastaturom, što točenjem i pijenjem soka iz čaše. Sve to radi nogom, izgovarajući rečenicu koja nas ostavlja bez teksta: “Hajde da nazdravimo, neka ste došli da se družimo i popričamo!” Više od četiri godine Ismail je bio “osuđen” na četiri zida, boravak unutar porodice koja je muku mučila da mu osigura koliko-toliko pristojan život. Tada je njegova majka slučajno srela dr. Aišu Hadžihalilović, specijalistu za dječije bolesti i predsjednicu Udruženja za zaštitu mentalnog zdravlja “Lotos”, koja ju je nagovorila da uključi Ismaila u “normalan” život i zajednicu.
– Doktorica Aiša je našeg Ismaila doslovno preporodila. Sada je vrlo komunikativan, uključen je, zahvaljujući njoj i dobrim ljudima, u privatni vrtić “Sindibad”, tamo mu je sve omogućeno. Mnogi vrtići ga prije toga nisu htjeli prihvatiti. Dobri ljudi iz “Plavih vitezova”, Udruženja motociklista policajaca iz Sarajeva, poklonili su mu računar i dali novčanu pomoć. Ove sedmice, išli smo u predstavništvo jedne njemačke protetičke firme, koja će nam do oktobra dostaviti predračun za jednu funkcionalnu i jednu estetsku protezu – puna je pozitivnih vijesti Almina. Ističe da su sve donacije, odlasci na rehabilitaciju i kontakti s javnošću urađeni na insistiranje i uz pomoć dr. Hadžihalilović.
– Ismail je za nepunu godinu naučio crtati i pisati koristeći nožicu, a na isti način uzima čašu i pije. Mnogo stvari radi sam i posve je drugačiji dječak u posljednjih nekoliko mjeseci. Živahan je, igra se – govori dječakov otac Ismet. Ismail i dalje nema mira, pokazuje nam kacigu koju je, također, dobio na poklon i sam je stavlja na glavu. Potom iznosi autiće, govori da ima omiljene crtiće koje gleda putem interneta. Iako bez ruku, dokazuje da može skoro sve kao i druga djeca.
– Ljekari kažu da je neophodno da se što prije počne navikavati na proteze. Bili smo u Banjoj Luci, u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju “Dr. Miroslav Zotović”. Primili su nas kao najrođenije, bili smo dvije sedmice na rehabilitaciji i, umjesto da platimo boravak za Ismaila i mene, rekli su samo da im je drago da su mogli pomoći te da će oni snositi troškove, jer znaju da smo suprug i ja bez posla – kaže nam Almina.
Kada je Almina rodila Ismaila, do nje je u bolnici ležala trudnica Šeherzada Mešeljević iz Begovog Hana kod Žepča. Dvije i po godine ranije, ona je rodila malu Ramelu, također bez ruku, sa jednom kraćom nogom. Prije toga, rodila je zdravo dijete, a nakon Ramele još dvoje. Oni su bili uzor i motivacija da i Zulfići prošire porodicu, ali i da se konačno odluče uključiti Ismaila u normalan život. Danas se Mešeljevići i Zulfići posjećuju, kontaktiraju… Zulfići zasigurno neće moći sami finansirati nabavku proteza za svoje dijete, ali kažu da o ciframa ne žele pričati unaprijed, dok ne dobiju sve konkretne informacije.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
