Javni i privatni sektor i javni i privatni interes se dobro može očitovati u javnim politikama vlasti (zakonodavne i izvršne) na primjeru Univerziteta u Tuzli.
Umjesto da vlast razdvoji javni i privatni interes i da ga stavi u partnerski odnos , ista pravi strašan nered.
Priča o koncesijama prirodnih dobara je završila“minornim“ hapšenjem za tričavih par destina hiljada KM. Isti slučaj se nešto ranije ponovio u slučaju hapšenja službenika u javnom zdravstvenom fondu u kome je učestovao direktor javne srednje škole jer se namještao posao djelatnici, svoj supruzi, koja je pred penzijom. Ono sa privatizacijom i gdje su „zabašureni“ milioni KM niko ne smije govoriti jer se fakture kamena za vještačko jezero „Snježnica“ poklopile sa dionicama javnim preduzeća a da niko nije vidio ni pare niti kamen. Odavno se ista priča , iz godine u godinu, dešava sa konkursima u osnovnim i srednjim školama, gdje „neko“ šlajbuči lovu. Javna tajna , a predmet optužbe policijskih djelatnika, je cijena radnog mjesta u policiji. Kako se koji ministar ili komesar promijeni, isti ili završi u zatvoru ili na optuženičkoj klupi. Naravno, iza nih ostaju „namješteni“ zaposlenici ….
Ovo sa univerzitetom je znatno ozbiljnije.
Počelo je sa brojnim doktorskim disertacija perspektivnog „vremešnog“ kadra koji su se spremaju proizvesti u magistre i doktore, da bi se gasili profitabilni smjero vi , sa ciljem da se otvore “ vlastiti“ univerzitet na potezu : Šićki Brod- Bukinje- Merkator- Ši Selo- Požarnica. Tako je i Tuzla pod novom vlašću postala multi- internacionalno- pan- evropski univerzitetski centar. I dok privatni sektor „hvata“ studente , javni univerzitet isti te studente tjera. Umjesto da se ukinu namješteni i lažni prijemni ispiti gdje je određenoj klijanteli dozvoljen eskluzivitet upisa, djeca „običnih“ građana se tjeraju da upisuju smjerove koje je davno trebalo ukinuti jer je pun biro, defektologa, logopeda, profesora istorije i inih kadrova koji se ne mogu zaposliti u narednih pedeset godina.
S toga posljednja priča o „pragu“ prolaznosti liči na broj „osvojenih “ bodaova na ispitima po bolonjskom procesu bodovanja uspjeha gdje se brka suština onog što predstavlja studiji kvalitet znanja (izvrsnost).
Vladi TK-a ostaje jedino rješenje da otvori vrata svim onim koji žele da studiraju, a da onim najboljim obezbijede stipendije. Zamišljene kvote upisa postaju neodržive po raznim osnovama privilegija od onih koji imaju statuse po raznim opravdanim i više, neopravdanim kriterijima, do porodične tradicije nasljednika od struke do nastavnika na javnom univerzitet ( od djeda do unuka).
Iz svega ovoga najbolje prolaze oni koji love u mutnoj vodi , a takvih je podosta jer u uslovima krize lovci na novac rade na principu „siromahu je dobro i kada mu muha upadne u ….“.
Javni Univerzitet je javno dobro.
Javni univerzitet je namijenjen najboljim nastavnicima, naučnim novacima i najboljim studentima. Javni univerzite je za one, koji uz javni novac treba da dođu do znanja i da ga primjene za javno dobro. Javni univerzitet je naučna- istraživačka institucija u kojoj nastavnici, saradnici, studenti istražuju i primjenjuju konkretna znanja. Javni uiverzit se finansira iz javnih para za edukaciju studenat i javnih para za naučno istraživački rad. Javni univerzitet zarađuje novac na tržištu i generira javni novac kao izvorne ili orginalne (vlastite) prihode , a ne derivatne ( izvedene) javne prihode kroz poreze i nametnute upisnine kao dažbine. Na javnom univerzitetu su najbolji , dobro plaćeni, profesori i dobi studenti, koji postaju brend. U tome je i „ kvaka“ svih „ kvota“ i „ minimuma bodova za upis i pozitivnu ocjenu“. U ovim principima se ogleda i suština autonomije univerziteta koji mora postati samoodrživ i finansijski neovisan od propalog trezora Tuzlanskog kantona koji je akumulirao oko 200 miliona kumuliranih deficta zahvaljujući brojnim nesposobnim predsjednicima vlada i ministara koji su se izredali na prioncipu stranačke podobnosti bez elementarnog znanja o upravljanju državom.
Stoga i nosiocima vlasti ostaje najlakši zadatak, a to je, da Univerzitet prepusti poštenim i čestitim, profesorima i studentima , koji štite i brane javni interes a ne koriste privilegije da zaposle političke mentore, dodijele naučna zvanja onim u poznim godinama kada se stiču uslovi za penziju, a mladi naučni kadar se tjera da radi volonterski i bez bilo kakve perspektive da nastave svoju akademsku karijeru. Takvih, poštenih i vrijednih, profesora i studenata je najviše, ali su marginalizirani bahatnoću vlasti i nametnutih upravljačkih struktura biranih na principu nesposobnosti , neznanja i kvazi podobnosti. Stoga sa prvim danom nastave u novoj akademskoi 2015/ 2016 godini, treba razmišljati o otvoranju Univerziteta u pravom smislu i rušenju „ tabua“ koji ga tjeraju u prosječnost i stagnaciju.
Prof. Dr. Izudin Kešetovic
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
