Svakog 21. marta, već 26. godine po redu, na globalnom nivou obilježava se Svjetski dan poezije. Iako poezija postoji i prati čovjeka još od njegova nastanka, a slavi se od davnih vremena (neki, čak, kažu da se svjetski dan poezije obilježava još od 1505. godine), UNESCO je 1999. godine upravo 21. ožujka proglasio danom za promicanje čitanja, pisanja, objavljivanja i proučavanja poezije.
Taj dan pun simbolike obilježava se širom svijeta, nizom različitih manifestacija, kojima se na skroman način pridružila i naša škola – Mješovita srednja industrijska škola u Zenici.
Ove godine Svjetski dan poezije odlučili smo obilježiti prisjećajući se jednog od najznačajnijih bošnjačkih i bosanskohercegovačkih pjesnika Abdulaha Sidrana, čija se prva godišnjica smrti gotovo poklapa sa Svjetskim danom poezije. Naime, on je preselio na bolji svijet 23. marta 2024. godine.
Inače, Abdulah Sidran rođen je 2. oktobra 1944. godine u Sarajevu. Objavio je više od 30 autorskih knjiga, među kojima je najviše poezije, zatim proze, drame, putopisa, filmskih scenarija.
Ostat će upamćen kao scenarist nekih od najboljih i najljepših filmova bh. kinematografije, kao što su; „Sjećaš li se Dolly Bell“, „Otac na službenom putu“, „Praznik u Sarajevu“, „Kuduz“, kao i prvi posljeratni bh. igrani film „Savršeni krug“.
Dobitnik je brojnih književnih i društvenih nagrada, u Bosni i Hercegovini iu svijetu. Poezija mu je prevedena na više svjetskih jezika, kao što je njemački, talijanski i francuski.
Zanimljiva je simbolika da je Abdulah Sidran preselio na bolji svijet 23. marta 2024. godine, gotovo na dan kada se obilježava Svjetski dan poezije, univerzalne čovjekove duhovne djelatnosti koja je najsnažnije i najdominantnije obilježila njegov život. Tim povodom, učenici II-1 stručnog zvanja mašinski tehničar za kompjutersko konstruisanje, sa svojim profesorom Bosanskog jezika i književnosti Ibnelom Ramićem, čitali su neke od najljepših stihova Abdulaha Sidrana, počevši od njegove proročanske pjesme „Mòra“ do bezvremene „Zašto tone Venecije“.
MÒRA
Šta to radiš, sine?
Sanjam, majko. Sanjam kako pjevam
A ti me pitaš, u mome snu: Šta to činiš, sinko?
O čemu, u snu, pjevaš, sine?
Pjevam, majko, kako sam imao kuću.
A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko.
Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao.
A sad nemam glasa, ni jezika nemam.
Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam,
O kući, koju nemam, ja pjevam pjesmu, majko.
(Abdulah Sidran, Sarajevska zbirka, BZK „Preporod“, Sarajevo, 1999., str. 154.)
Industrijska škola Zenica
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: info@zenicablog.com
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
