Kakvi smo ljudi mi Zeničani? – Tražim elektronsku predspojnu napravu za fluorescentnu cijev. Uzalud obiđem dva najveća tržna centra, odem u manji, pitam, prodavač ne zna ni šta hoću. Objašnjavam (elektrika je moj fah)-uzalud čovjek je prvi puta u životu čuo za to. Postavio se tako kao da ta sprava tek treba da se izmisli.
Ne, manji problem je naći u našem gradu „kratku“ svječicu za trimer. Prodavci samo znaju da to ima. Ne znaju ni ko bi mogao imati taj proizvod u gradu.
Oba artikla nalazim „u prvoj prodavnici“ u susjednim gradovima, Visokom i Kaknju. Prodavci odmah reaguju kao da su jučer dobili moje zahtjeve.
Ne znam čemu služe naši veliki tržni centri i ostali prodajni prostori? Koliki smo mi grad ustvari?
Još dugo vremena ćemo ići u FIS i slične centre izvan grada. Zašto ne otići kada osoba s problematičnim stopalima nakon nerviranja u našem gradu u Vitezu nađe dva para cipela po nevjerovatnoj cijeni.
Zašto ova i slične teme koje odslikavaju naše specifičnosti nisu interesantne profesorima i studentima društvenih i ostalih fakulteta? Žive li oni u ovom gradu? Ako ne mogu da poprave, onda barem neka objasne. Ovaj grad se nekada ravnao sa Splitom u ekonomskom smislu. Zašto smo zadovoljni sa nekoliko stotina maraka mjesečno i time da možemo iz kafića čitav dan gledati sugrađane? Čekamo li da Željezara opet sama od sebe zaposli dobro plačenih 20 000 radnika, kojima će upravljati stručnjaci iz drugih gradova i država?
Još dugo vremena živjet ćemo u oblacima, staroj slavi Čelika, nekada najzelenijem gradu, davnim spontanim odlascima u hotele visokog ranga na moru.
Govorićemo kako nas svi mrze, kako su zavidni.
Na kraju: koliko vremena je prošlo od dana kada je neko iz ovog grada bio značajna figura u političko-ekonomskim krugovima države? Ništa nije slučajno.
Autor: Nijaz Š.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
