Kemal Hafizović: Uspjeli su da me se riješe – NK Čelik u nastavak sezone će krenuti sa novim trenerom, nakon što je ostavku na mjesto šefa struke podnio Kemal Hafizović. U razgovoru za Oslobođenje otkrio je razloge odlaska sa klupe zeničkog kluba. Podnijeli ste ostavku odmah nakon meča u Vitezu. Koji su razlozi?
– Nakupilo se puno toga. Kulminiralo je u prošloj sedmici kad je Germain Kouadio dobio opomenu da mora napustiti Bosnu i Hercegovinu. Iskreno, mislio sam da je to zbog mene. Htio sam podnijeti ostavku a da Kouadio igra u Vitezu. Međutim, ubijedili su me da nije zbog mene. Kasnije sam saznao da je zaista takva procedura, te da nisu to uradili zbog mene da me što prije otjeraju. Zvao sam satima prijatelje po čitavoj BiH i Hrvatskoj i uspjeli smo dogovoriti 10-15 dana roka da se sredi papirologija. Niko to nije uradio iz uprave kluba, nego isključivo smo to uspjeli izdejstvovati moj prijatelj i ja.
12 pojačanja
Da bi mogao odigrati u Vitezu i u Zenici protiv GOŠK-a. Tada sam rekao da i ako dobijemo Vitez, napustit ću poziciju šefa stručnog štaba. Jer, više ne mogu izdržati. Kad god trebaš igrati, najboljih pet igrača je povrijeđeno, ne može igrati. Mahmutoviću napukla loža, Šišić prima injekciju u koljeno, Salčinović igra sa jednim treningom. A to su najbolji igrači. Uz to, i ostali igraju bez priprema, nedovoljno spremni, bez kondicije, bez snage. Ma ne može Ronaldo igrati bez priprema. Može odigrati jednu utakmicu na svježinu. Samo valjda u BiH možemo igrati bez priprema i bez reda, rada i para. Probao sam popraviti to. Mislio sam čak da će i gore biti nego što je sad.
Nije valjda Vitez toliko bolji od Čelika…
– Nije igrački. Ali su spremniji, doveli su nekoliko kvalitetnih igrača posljednjih dana. Uz to su i odradili pripreme, imaju redovne plate. A mi smo dobili dva puta po pola plate za ovo vrijeme. I nakon pobjede nad nama, obje ekipe imaju sad po četiri boda. Sloboda ima dva boda više od nas, a obavili su pripreme i doveli 12 pojačanja.
I poslije Radnika, kojeg ste savladali 3:0, namjeravali ste otići.
– Istina. Htio sam otići nakon meča sa Radnikom. Ali, ubijedili su me prijatelji da ostanem. Radi se o uglednim ljudima u gradu sa kojima sam sjedio u kafiću blizu stadiona. Govorio sam im da mi je dodijalo, da je prešlo svaku mjeru, da ne mogu ništa promijeniti, da nema dinara, nema igrača, nismo prošli pripreme. Iako smo odigrali dobru utakmicu i sa 3:0 pobijedili tada drugoplasiranu ekipu lige, želio sam otići.
Smatrate li da Čelik ima i puno neprijatelja u Zenici?
– Itekako. Evo, zadovoljio sam ih. Riješili su se Keme.
Uspjeli ste nekako skupiti igrače i ući u sezonu. Ljudi koji poznaju stvari kažu da nije Vas bilo, stanje u Čeliku bilo bi puno gore i da je pitanje da li bi se izdržalo do sada.
– Zaista sam skupljao igrače tokom sezone na svoj obraz. Bez dinara su svi došli. Uspio sam skrpiti tim da ne budemo kanta za nabijanje. I sad treba mene objesiti u po čaršije. E, neće, vala. Ima oni da odgovaraju za ovo sve. Jer oni su doveli Čelik u ovakvu situaciju. Bio si na prozivci. Znaš da sam tada upozoravao šta će se desiti. Došlo je 20 igrača iz treće i četvrte lige lige. Ne bi mogli ni Nemilu pobijediti. O čemu pričamo? I kad sam digao frku, išao gradonačelniku, niko me nije ozbiljno shvatao. Kad su vidjeli šta je, na mene hoće svaliti. Doduše, niko me ne optužuje. Otišao sam normalno. Ovo je prvi put u karijeri da ne mogu provesti svoj program, da ne mogu provesti svoju filozofiju fudbala koja je slična igri kakva je bila protiv Radnika. U tom meču je moglo biti i 0:0 da nismo dali golove, ali je to ono. I naravnu, tu je prvih 20 minuta protiv Zrinjskog u Mostaru. Ali, povedeš 2:0 i za pet minuta primiš tri gola. Ne mogu stići, ne mogu skočiti, ne mogu ništa. Sve je blokirano. Nama bi načelnik uplatio pare da može i da smije. Čim je uplatio prethodnoj garnituri u Čeliku krajem prošle sezone 50.000 maraka iz gradskog budžeta, složili su mu krivičnu prijavu da protuzakonito daje pare. A njima dao. Šta onda imam govoriti o atmosferi u gradu.
Dakle, puno struja, svako radi protiv svakog, ko god da je tu, ima neprijatelje… Nije li tako?
– Otprilike je tako. Kad sam došao, bojali su se da neću to okrenuti. Ali, ne možeš kad nema snage. Džaba. Jednu utakmicu odigraš i poslije tri nemaju snage hodati.
Govorili ste da imate igrače iz Donje i Gornje Gračanice, igrače iz kantonalne lige, da većini njih ne znate ni imena. Na sebi svojstven način ste upozoravali…
– U Banjoj Luci pola tima nisam znao imena. To su perspektivni igrači, oni će za godinu-dvije biti dobri Čeliku. Ali, sad je problem jer ne mogu zadovoljiti potrebe igranja u Premijer ligi. Valja s njima ići protiv Želje, Sarajeva, Borca, Zrinjskog…
Slažete li se da će Vašem nasljedniku sigurno biti teško?
– Koji god trener da dođe poslije mene, biće mu teško. Ne treba ih dirati. Možda će popraviti malo. Ali i da ne uspije, ne treba ga napadati. Treba preživjeti do zime, sakupiti što više bodova. Naravno, napraviti i selekciju. Dosta je igrača kojima treba zahvaliti. Ni po babu ni po stričevima izvršiti selekciju. Moraju obaviti kvalitetne pripreme. Ne treba da se mjeri po meni.
Proglase te alkoholičarom
Jer, mi se ne možemo mjeriti ni po čemu. Ne treba ga dirati, ne treba mu tražiti glavu, kao što su meni protiv Širokog, a znali su s kakvim timom igram. I kad smo počeli dobro igrati, tražili moju glavu. Ali, eto, šta ćeš. Tako je u Čeliku. U Čeliku i oko Čelika je stanje kakvo nije ni u klubovima iz najnižih liga. Nije ni u Nemili. Tamo je bolja situacija.
Da se prisjetimo ljepših vremena za zenički fudbal i Čelik. Poslije rata uzeli ste titulu sa klubom, a 2000. godine igrali Intertoto kup i pobijedili dva puta turski Denizlispor i jednom belgijski Gent.
– Pobijedili smo tada Gent, koji je bio drugoplasirani u Belgiji, doveli 20.000 navijača na stadion. Dotle smo dogurali. Ali, onda te proglase alkoholičarom, Bradarića optuže da je prodao utakmicu i dao dva autogola, da je ovaj ili onaj uzeo pare, što nema nikakve veze. Sramota je to kako se odnose kada ide. Kad je Čelik treći gol dao Radniku, na zapadnoj tribini su pozelenili od muke oni koji žive od Čelika, koji primaju platu tu, od muke. Očekivali su poraz i igrali po kladionicama dvojku na tiketima. Tako je to i zato Čelik i jeste tu gdje jeste.
Pred rat ste u vatru gurnuli golobrade Hibića, Bolića, Šabića…
– Jest, sine. Ali, ja sam doveo jednog Vladu Komšića, koji je bio iza njihovih leđa, jednog Nikolu Nikića, koji je igrao u napadu sa Bolićem. Tad sam ja obavljao pripreme sa ekipom. Imao sam podršku tadašnjeg predsjednika Salema Tarabara. I stavio sam Hibića i Šabića sa 15 godina. Igrao je tada i Elvedin Beganović, koji je imao 17 godina, Senad Brkić. Od 22 igrača 18 ih je bilo iz Zenice. Napravili su velike karijere. Hibić je bio kapiten Atletica iz Madrida, Bolić igrao za Fenerbahce i Galatasaraj, Senad Brkić je igrao u Antaliji, Beganović u turskoj prvoj ligi, a Šabić u Ligi šampiona sa zagrebačkim Dinamom. Pet je to kasnijih reprezentativaca naše zemlje.
Kakvi su Vaši dalji planovi?
– Ostaću u Čeliku kao skaut. U posljednjih pet godina kroz klub je prodefilovalo 160 igrača. Neće se više dešavati da neko dok uštopa loptu, možete ispušiti dvije cigare.
Mirza Dajić/oslobodjenje.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
