Klikbejt naslovi ruše etiku i profesionalne standarde medija – Naslov tipa “Bez ovoga vas neće pustiti preko granice” imaju za cilj zbunjivanje javnosti i donošenje što više klikova portalu koji ga objavljuje. Takvi klikbejt naslovi narušavaju etiku i profesionalne standarde izvještavanja, a mediji trkom za klikovima dugoročno nanose štetu društvu. Stručna javnost i država moraju da se pozabave ovim pitanjem i urede oblast online medija.
(Preneseno s potrala Capital.ba. Autorica Svjetlana Šurlan.)
Klik po klik do sluđivanja javnosti
Svakodnevno svjedočimo ratohuškačkim naslovima i člancima. Tako svako malo imamo naslove koji govore da “Bakir sprema Bošnjake za rat”, da je “Dodik najavio otcjepljenje”, kako bilo koja od strana ilegalno naoružava paravojne formacije i slično. U većini slučajeva radi se o prenapuhanim tvrdnjama izvučenim iz konteksta ili čak u potpunosti izmišljenim.
Sve ovo uočili su u timu koji radi na portalu „Raskrinkavanje.ba“ i provjerava tačnost i dosljednost medijskih informacija.
„’Večernji list’ je objavio priču o privremenoj obustavi isplate penzija za 3.000 penzionera u BiH i 3.000 u inostranstvu. Domaći portali su u naslovima svih članaka to predstavili kao da će 6.000 penzionera iz BiH ostati bez penzije, što je pogrešan zaključak“, istakao je urednik portala „Raskrinkavanje.ba“ Emir Zulejhić.
Kao primjer navodi i članak agencije “Beta” koji tematizuje prijedlog zakona na nivou Europske Unije, a koji bi promijenio proceduru ulaska u Šengen zonu.
„Od te agencijske vijesti nastale su desetine klikbejt naslova u kojima se govori da vas ‘bez ovoga neće pustiti preko granice’, što implicira na izlazak iz zemlje što je ponovo pogrešan zaključak“, rekao je Zulejhić.
Portali takođe vješto iskorištavaju zajednička imena poznatih osoba i onih koji su zapravo teme članaka, pa tako imamo naslove koji govore da je “Dačić spasio mladića iz rijeke” (lokalni policajac), “Uhapšen Aleksandar Vučič” (lokalni kriminalac), “Produžen pritvor Vučiću” (ponovo isti kriminalac).
„Slične manipulacije nastaju i kada se u naslovu izostavi bitna informacija o teritoriji na koju se odnosi vijest, pa imamo ‘hitno obavještenje za vozače’ objavljeno na lokalnim portalima, a tiče se Hrvatske, te ‘nove zakone’ i ‘nove poreze’ koji su donoseni čak u Ugandi. U slučaju i sa imenima i lokacijama, ništa nije činjenično netačno, ali se ipak radi o svjesnom odabiru naslova koji će zbuniti i donijeti više klikova“, objašnjava Zulhejić.
Kvalitet opada, sadržaj postaje mamac za klik
Feđa Kulenović sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu smatra da je kvalitet informacija definitivno narušen ukoliko je želja medija, često uzrokovana opstankom, da obezbijede zaradu putem oglašavanja, a ne da pruže kvalitetan sadržaj čitaocima preko kojih će oglašivači doći do svoje publike.
„Nažalost postoji tendencija da se sadržaj koji mediji objavljuju smatra samo mamcem za bit, a to je oglašavanje“, ističe Kulenović.
S njim se slaže i Zulejhić koji kaže da je kvalitet informacija koje se plasiraju javnosti itekako narušen usljed želje medija da se izbore za veći broj klikova na online platformama, odnosno za više oglašivača.
„U tome prednjače anonimni portali koji postoje isključivo da bi svojim vlasnicima donijeli zaradu od reklama koje postavljaju na svoje stranice. Oni na prvi pogled djeluju kao mediji, iako to zapravo nisu, jer im se kompletan sadržaj svodi na kopiranje tuđih vijesti, ili izmišljanje nepostojećih. Još veći problem je taj što ni mnogi legitimni mediji ne vode računa o kvalitetu informacija koje prenose od drugih, to jest prenose ih bez ikakve provjere, tako da se čak zna desiti da izmišljotina koju je objavio neki od anonimnih ‘medija’ bude preuzeta i proširi se od strane stvarnih medija kao ‘vijest’, iako to zapravo nije“, naglašava Zulejhić.
Glavna i odgovorna urednica „Nezavisnih novina“ Sandra Gojković Arbutina ističe da je rapidno srozavanje kvaliteta informacija počelo onog trenutka kad su online mediji počeli da vode odsudnu bitku za klik, gurajući u prvi plan brzinu i senzaciju ispred provjerene i pouzdane informacije.
„Čini se da je oglašivačima bitna ta cifra o broju klikova, ali rijetki su, ako govorimo o ozbiljnim oglašivačima, koji se pouzdaju samo u matematičku sliku, zanemarujući ozbiljnost i pouzdanost medija. Iako su čitaoci potpuno sluđeni poplavom portala sa sličnim nazivima i vizualom, ne treba potcjenjivati njihovu moć rasuđivanja da odvoje relevantne od ‘divljih’ medija, a posebno oglašivača koji dugo procjenjuju medij prije nego ulože novac u oglašavanje“, rekla je Gojković Arbutina.
Komunikolog Borislav Vukojević ističe da danas živimo u vremenu relativizovanja izvještavanja, iako su mediji od 19. vijeka želili privući što više pažnje.
„Logika današnjeg vremena je da će na dnevnom redu biti one informacije koje su ‘viralne’, a ne najkvalitetnije. Naravno, težnja za klikovima ne mora apriori biti loša – informacije koje su značajne za javnost mogu i moraju se učiniti zanimljivim – ali je loše kada se ide linijom manjeg otpora: lažne vijesti, senzacionalizam i slično. Kvalitet informisanja nažalost opada obrnuto proporcionalno sa širenjem medijske scene – portali, društvene mreže, blogovi i slično“, naglašava Vukojević.
Gdje su etika i profesionalni standardi?
Gojković Arbutina ističe da se u medijskoj zajednici već odavno vodi polemika kako zadržati profesionalne standarde u opštoj „ko je prvi i u kojoj minuti objavio“ utrci.
„Nema dileme da je tačna informacija jedina mjera i da tu svi izgovori o borbi za opstanak u medijskoj bari i sveopštoj krizi padaju u vodu“, naglašava ona.
Kulenović dodaje da profesionalizam i etika ispaštaju ako se jure samo klikovi i sve radi zbog oglašivača, a ne čitalaca.
„Profesionalna zajednica trebala bi se početi baviti još više ovim pitanjima kako bi svi zajedno bili ojačani da se odupru negativnim tendencijama tržišta“, poručuje Kulenović i ističe da još ima mnogo dobrih novinara i novinarki koji su profesionalni i drže do etike svoje profesije i da publika, ako želi, može da dođe do kvalitetnih informacija.
Vukojević smatra da etika i novinarski standardi ispaštaju najviše, jer nije važno koliko je nešto tačno i precizno, nego koliko je privlačno za klik.
„Međutim, razvojem novih medijskih tehnologija više nismo ograničeni na mainstream medije, pa širu sliku možemo tražiti i putem drugih paltformi. Naravno, građansko novinarstvo nije bez opasnosti, tako da bi se trebala primijenjivati ista pravila: tri puta provjeriti prije nego što povjerujemo“, ističe Vukojević.
Zulejhić kaže da se od anonimnih portala i ne očekuje da poštuju standarde profesije, ali da i veliki i mainstream mediji, za koje se zna/vjeruje da teže profesionalizmu i objektivnosti, takođe podliježu “klikbejt” naslovima ili objavljivanju neprovjerenih i netačnih informacija.
„Borba za klikove je borba za novac, dakle borba za opstanak i egzistenciju. Zato je, recimo, kvalitet sadržaja određenih televizijskih stanica lošiji na internetu nego u programu koji emituju na televiziji. Razlog za to je što su radio-difuzni emiteri pod ingerencijom RAK-a, dok za ono što objavljuju na svojim portalima ne postoji ta vrsta odgovornosti. Jako je mali broj medija koji nikako nisu podlegli ovom načinu prikupljanja sredstava i koji uopće ne pribjegavaju klikbejt naslovima, neprovjerenim informacijama kao načinu privlačenja publike i ostvarivanja zarade“, istiće Zulejhić.
Posljedice dezinformacija trajne i nepopravljive
Pri tome, dodaje Zulejhić, treba imati na umu da posljedice dezinformacija mogu biti trajne i nepopravljive, naročito onda kada im povjeruje veliki broj ljudi.
Prema njegovom mišljenju dezinformacije utiču i na sve druge sfere života, a građani BiH su svakodnevno prezasićeni naslovima i tvrdnjama koje su prenapuhane, izvučene iz konteksta ili čak potpuno izmišljene, a na osnovu kojih kreiraju svoje političke stavove i odluke.
„Sve te odluke vrlo direktno utiču na život svih nas. Zato je prevencija i ovdje mnogo potrebnija od popravljanja štete. Razvijanje medijske i informatičke pismenosti kao i kritičkog razmišljanja trebalo bi biti i dio formalnog obrazovanja. Te su vještine neophodne za snalaženje u današnjem digitalnom vremenu, koje je prezasićeno informacijama – i dezinformacijama. I nisu nam potrebne samo da bismo znali prepoznati medijske manipulacije, nego nam trebaju u svakodnevnom životu i korištenju interneta na kojemu učimo, komuniciramo, kupujemo i radimo mnoge druge stvari, pri čemu smo izloženi raznim rizicima, poput krađe podataka i finansijskih prevara“, poručuje Zulejhić.
Isto rješenje vidi i Kulenović koji ističe da su propaganda i širenje dezinformacija uvijek štetili društvu, pa tako i danas, te da je jedini način za dugoročno popravljanje štete obrazovanje svih građana i građanki kroz programe medijske i informacijske pismenosti.
Vukojević naglašava da se značaj jednog aspekta medijske pismenosti zanemaruje, pa imamo apsurdne situacije da se u srednje škole uvodi vjeronauka, a o medijskoj pismenosti se i ne govori.
„Šteta učinjena novom medijskom sferom se može smanjiti samo ispravnim formalnim i neformalnim obrazovanjem u oblasti informacijske i medijske pismenosti i to na pravi način: medijska pismenost nije samo insistiranje na kritičkom evaluiranju medijskih poruka, nego i na osposobljavanju za aktivno kreiranje sadržaja i razumijevanje nove stvarnosti“, ističe Vukojević.
„Portaloidi“ zagađuju medijski prostor
„Poplava“ sajtova iza kojih formalno ne stoji niko, nemaju impressum, adresu, a u suštini iza njih stoje različite interesne grupe itekako doprinosi narušavanju etike i profesionalnih standarda.
Gojković Arbutina kaže da je činjenica je da su „portaloidi“ koji se osnivaju preko noći, u kampanji, s ubrizganim partijskim ili ino novcem, zagadili medijski prostor, ali da jednostavnim praćenjem impulsa javnosti uvidite da ih iole pažljiviji čitalac raskrinka za dan.
„Nema puno načina da se borimo protiv takvih pojava, jer su kao i sve pojave i trendovi prolazne, osim da se držimo jasnih standarda, naravno, neminovno se prilagođavajući i stalno apelujući i edukujući čitaoce da se informišu, između ostalog, i ko su ljudi potpisani ispod medija koji ih informišu“, poručila je Gojković Arbutina.
Kulenović kaže da takvi portali narušavaju etiku i profesionalne standarde samo u kontekstu toga da se u vrijeme novih medija sve gleda kao kredibilan izvor informacija.
„Različite interesne grupe su uvijek imale svoja zvanična i nezvanična glasila i tu se ništa nije promijenilo. Sveopšte nepovjerenje u medije je posljedica promjene paradigme pojavom interneta, a uzrokovana je time da čitaoci nisu dovoljno obrazovani niti obaviješteni o ovim promjenama koje su se desile“, smatra Kulenović.
Zulejhić ističe da sama činjenica da takvi portali postoje i da se njihove vijesti prenose ponekad i putem mainstream medija, govori da oni doprinose narušavanju profesionalnih standarda.
„Najbolji primjer za to je nedavna lažna vijest u vidu izjave Danijela Subašića u kojoj je navodno utakmicu posvetio Majkama Srebrenice. Istina, vijest je došla sa portala koji nema političku nego ekonomsku pozadinu, međutim ovu vijest su prenijeli brojni mediji, a na kraju je izjava došla i do samog Subašića koji se našao u izuzetno neugodnoj situaciji pred kamerama“, navodi Zulejhić.
Takođe, dodaje, u trenutnom predizbornom periodu primjećujemo i portale “spavače” koji se bude i reaktiviraju onda kada to treba njihovim vlasnicima.
„U bazama medija koje imamo na portalu ‘Raskrinkavanje’, uočili smo da određene osobe u svom vlasništvu imaju desetine portala, što znači da njihove vijesti mogu doći do stotina hiljada ljudi putem svih Facebook stranica putem kojih dijele linkove. Najveći problem kod anonimnih portala jeste upravo njihova anonimnost, koja dovodi do toga da ukoliko dođe do klevete, govora mržnje ili drugih kršenja zakonskih regulativa, ne znamo kome se obratiti i ne možemo ući u trag autorima koji onda ne mogu biti krivično gonjeni“, naglašava Zulejhić.
Vukojević dodaje da lažne vijesti i “lažni mediji” postoje odavno.
„Oni svakako narušavaju demokratičnost u društvu, jer relativizuju medijsku scenu i jednom dijelu publike stvaraju nejasnoće u tumačenju stvarnosti. Ipak, lažne vijesti danas nije toliko komplikovano uočiti, čak i onom dijelu publike koji nije medijski obrazovan: problem je kada se lažne vijesti nekritički preuzimaju od strane ‘mainstream’ medija (ponekad svjesno, a ponekad čistim neznanjem). Ipak, još jednom ponavljam, ne treba osipati drvlje i kamenje samo prema novim anomalijama poput portala bez impressuma, nego se treba boriti za generalno bolje medije: vijest koja sakriva dio istine, koja spinuje, koja jeste tačna ali je suštinski neistinita – je takođe lažna vijest“, istakao je Vukojević.
Neophodna (samo)regulacija
BiH je u velikom zaostatku kada je u pitanju regulacija medija u online sferi.
„Prvo je potrebno potpuno reformisati Zakon o javnom informisanju koji je zastario, gdje se internet i ne pominje. Zatim, potrebno je reformisati zakone o autorskim pravima, izborni zakon i uvesti jedan potpuno novi zakon o medijima koji će tačno i precizno definisati prava i obaveze onih koji se upuste u svijet javnog informisanja“, naglašava Vukojević.
Zulejhić se slaže da BiH nema jasnih zakonskih okvira za rad online medija, niti oni podliježu bilo kakvim ograničenjima.
„To polje je regulisano Kodeksom za štampu i online medije, koji je usvojilo Vijeće za štampu u BiH, koje je samoregulacijsko tijelo za online i štampane medije. Da li će se određeni online medij držati pravila iz kodeksa i poštovati odluke Vijeća, stvar je isključivo njegove odluke, to jest dobre volje – i to samo ako govorimo o legitimnim medijima. Anonimni online portali nemaju nikakvu namjeru da ga se pridržavaju. Jedini ‘kodeks’ koji njih zanima su pravila koja propisuje Google za korištenje njegovih oglasnih servisa – a čak i njih pokušavaju da izigraju na svaki mogući način“, objašnjava on.
Dodaje da je za jačanje integriteta medija potrebna borba na više frontova – od poboljšanja legislative, naročito za transparentnost vlasništva medija, preko jačanja nezavisnosti javnih medija od političkih faktora i transparentnosti trošenja javnog novca namijenjenog medijima, do rada na regulaciji online prostora i razlikovanja istinskih medija i online portala koji suštinski nisu ništa više od oglasnih ploča.
Konzorcij od četiri organizacije, Udruženje/udruga BH novinari, Savjet za štampu u BiH, Medicentar Sarajevo i JaBiHEU, u okviru projekta „Mediji i javni ugled“, rade na donošenju nacrta dva bitna zakona koji nedostaju medijskoj legislativi BiH, a to su Zakon o transparentnosti vlasništva medija i finansiranja medija iz javnih budžeta, te Zakon o oglašavanju. Ovim zakonima bi se u dobroj mjeri trebalo da riješi i pitanje sadašnjeg haosa u online sferi BiH.
„Pitanje regulacije online medija vrlo je komplikovano i tu ne postoji jedan jednostavan odgovor, ali to ne znači da ga trebamo odbaciti, naprotiv, o njemu bi trebalo intenzivno razgovarati kako bi se došlo do dobrih rješenja. I ponovo, rad na podizanju nivoa medijske pismenosti je nešto čime bi se intenzivno trebali baviti“, poručuje Zulejhić.
Kulenović je pak za samoregulaciju.
„Ja sam za miješanje države možda samo u određeni niz pitanja koja su više pravne prirode. Mislim da je u tom kontekstu BiH na dobrom putu, ali potrebno je uraditi još mnogo posla kako bi svi shvatili prednosti samoregulacije ne samo u kontekstu etike i profesionalnih standarda, već i u pitanju poslovnog povjerenja. Bilo kakvo preveliko miješanje države može izazvati više štete nego koristi. Umjesto njih profesionalna zajednica se treba ujediniti i doći do zajedničkog rješenja“, zaključuje Kulenović.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
