Knjiga “Kratka hronika zeničke književne scene 1919 – 2009” objavljena je u izdanju Muzeja grada Zenice, u ediciji Memoria i predstavlja od zaborava sačuvanih devedeset godina kulturne historije grada Zenice. Nakon tri dosad objavljene knjige “Muzej grada Zenice, retrospektiva (1966 – 2013)” (2013), “Muzejsko zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini od 1945. do 2012. godine” (2016), “Stjepan Totić, prilog kulturnoj historiji Zenice” (2017) i dvije brošure “Islamska sakralna arhitektura Zenice osmanskog doba” (2008), “Župa sv. Ilije u Zenici” (2010), Ikbal Cogo objavljuje knjigu “Kratka hronika zeničke književne scene 1919 – 2009” (2021), čime nastavlja prethodno započeti niz izučavanja zeničke kulturne historije.
UPORNOST I TRUD
Knjiga “Kratka hronika zeničke književne scene 1919 – 2009” objavljena je u izdanju Muzeja grada Zenice, u ediciji Memoria i predstavlja od zaborava sačuvanih devedeset godina kulturne historije grada Zenice. Taj period obuhvata, kako u naslovu stoji, početnu 1919. jer je te godine počeo izlaziti prvi zenički list Kapidžik, pa sve do 2009 koja označava minimalnu historijsku distancu i disperzivnost književne produkcije poslije te godine.
Knjiga “Kratka hronika zeničke književne scene 1919 – 2009” podijeljena je u četiri poglavlja, zajedno sa izvorima i literaturom, te zabilješkom o autoru. U prvom poglavlju knjige pod nazivom “Uvodna besjeda ili zašto ova knjiga” autor iznosi razloge zbog kojih se odlučio za pisanje ove knjige i iznosi probleme sa kojima se susreću historičari prilikom izrade ovakve ili slične hronike. Ono što je posebnost ove knjige jeste da uprkos tome što nosi naziv hronika, nije ispunjena samo suhoparnim podacima i izvještajima nego je stručna, detaljna i napisana zanimljivim stilom koji je svojstven autoru ako pogledamo i njegove ranije knjige, prikaze, studije, brošure i tekstove.
Zato je autor ove hronike Ikbal Cogo hvalevrijedan historičar jer izvora za istraživanje zeničke književne scene nije bilo mnogo i trebalo je puno upornosti, truda i vremena da se izvuku podaci.
U drugom poglavlju “Kretanje stazama metalnoga praha” autor Cogo iznosi historijske podatke o Zenici, njenom kulturnom razvoju, daje zanimljivu i za književne teoretičare koji prave književni kanon pomalo provokativnu definiciju književnika[1], ističe da se ne bavi naučno-stručnom valorizacijom objavljenih djela spomenutih autora u knjizi, nego samo nudi fond onoga što je zenička književna poetika druge polovine XX i početka XXI stoljeća. Dalje autor navodi časopise koji su izlazili u Zenici ili izlaze još uvijek i daje pregled značajnih književnih studija, antologija, u kojima su zastupljeni zenički autori. Ističe ko je sve zadužen, uslovno kazano, za izdavačku djelatnost u Zenici, kao i zanimljive teme kojima bi se književni teoretičari i historičari prvenstveno zenički, a onda i svi drugi, mogli baviti u daljnjem periodu: komparativna analiza ženskog pisma u zeničkoj poeziji starije generacije i savremene generacije mladih pjesnikinja, zeničko dramsko pismo i njegovo involviranje u bosanskohercegovački dramski narativ druge polovine XX i prve decenije XXI stoljeća, kreiranje bosanskohercegovačkog književnog kanona, te pravljenje strategije kulturne politike i kulturnog razvoja grada Zenice.
U drugom poglavlju, autor je također po godinama i svojevrsnim historijskim okvirima i temama izvršio podjelu književnosti u Zenici i to na “Socijalne teme u kapitalističkoj Kraljevini (1918 – 1945)”, “Socijalizam i ‘renesansa’ (1945 – 1991)”, “Rat i egzistencijalna ugroza (1992 – 1995)” i “Nezavisnost i nove osjetilnosti (1996 – 2009).
Emina Selimović/Oslobođenje
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
