Postoji jedna lijepa priča o kadrovima, koji su se postavljali u ono komunističko vrijeme, koja je poučna I za današnje prilike . Kadrovska politika i tada je bila važna. Naravno, postavljali su se i sposobni i podobni. Rekli bi „Sve je isto samo Njega nema“. Ta priča je i danas aktuelna u slučaju da neki od kadrova skrivi . Onda se on brani: „nijesam ja na to k(on)kurisao“, misleći pri tome da je kao „ vojnik revolucije“ morao da izvršava zadatke. Najviše takvih kadrova se izmijenjalo u ovih 20 godina na pozicijama premijera ( entitetskih i kantonalnih).
Tuzlanski kanton će ostati upamćem sa tri (3) premijerima iz gračaničke izborne baze, dva iz SDP-a i jedan iz SDA-a, banovićke avangarde , gdje SDA-a pobjeđuje sa 100“, sa dva premijera. Ako tome dodamo „katicu za sve“ iz Srebrenika, vješitog kadra koji je izrastao u miljeu kadrovisanja SDA-a , koji je spojio više mandata i dogurao na čelo JP „ Elektroprivrede BiH“, uz pekara-premijera kvazi ekspertne baze iz Živinica koji je nastao na krilima „promjena”, I od koga ništa ne osta…
Naravno , da su isti imali i svoje šefove koji su se zvali guverneri , predsjednici Skupštine TK ili oni na vrhu dokle seže kadrovska politika, misleći pri tome na one koji su prebacili Karaulu i ušli u strukture svojih stranačkih centrala.
Nekada su se te centrale zvale CK (Centralni komitet) , a danas su to Glavni odbori i Predsjedništva.
Svakako, i ovdje se ništa nije promijenilo. Sve je isto samo što je nekada ta vertikala išla dalje, sve do Beograda, a danas se zaustavlja u Sarajevu.
Ono što je zajednički imenitelj svog ovog premijerovanja je da je Tuzlanski kanton postao socijalni slučaj Federacije i Bosne i Hercegovine.
Kada je aktuelni premijer Tuzlanskog kantona objavio „ bankrot“ nikog da se upita – kako je do ovoga došlo.
Očito je da je javna politika ,u ovih dvadeset godina, učinila sve da propadne i ako je bilo zdravo. To se danas najbolje vidi na hemijskom kompleksu, drvnoj i metalnoj industriji i drugim granama privrede koje se davale heterogenu strukturu privređivanja i ovaj prostor u bivšoj državi ( SFRJ) označavali razvijenim sa opisom da se radi o „tuzlanskom industrijsko- rudarskom bazenu“.
Sa vremmenske distance, period od 1995 do 2005 je u istoj relaciji sa periodom 1945-1965. Ista distance – dvadeset godina. Za razliku od onih 20 godina nakon II svjetskog rata, u ovih 20 godina naznake su u dijametralnom ili suprotnom odnosu kao dva pola u elektrici ( plus i minus).
Debeli minus koji bilježimo u ovih dvadeset godina u Tuzlanskom kantonu nikog nije posebno uzbudio.
Aktuelni premijer koji je spojio dvije profesije ( inženjera i pravnika), što ga posebno kvalfikuje za ovu odgovornu dužnost, je na bazi proračuna tačno poturio pred nos zakonodavnoj vlasti izračun plata svih dužnosnika. Kako je čovjek u pravu , radi se o tačno i precizno utvrđenim iznosima koji ,za poznavoce budžetskih procedura , znače striktna primjene budžetskog principa specifikacije (što u finansijskom smislu znači manje ili više na poziciji rashoda u postupku planiranja, a isplate u zadanim okvirima u postupku izvršenja).
Kako nema dvojbe da je sve tačno i da se uklapa u proračun ostaje da se riješi onaj teži dio zadatka.
Taj zadatak je dat Sindikatu.
Imajući u vidu da se Sindikat javlja u promijenjenim uslovima , samo naivnom ostaje da se nada da će taj isti ( Sindikat) odbraniti one koji moraju platiti sve promašaje svih onih premijera TK koje smo nabrojali i koji su se iskadrovisali i namirili kroz svoje privatne i javne angažmane. Naravno neki su stigli i u sudsku proceduru ali su ostali neokrnjeni za svoja (ne) djela. Rekli bi, narodski : „Tresla se gora , rodio se miš“ ili „Ko je jamio – jamio“ po uzoru na poznatog tajkuna iz nama uzorite države u susjedstvu koja svog premijera drži u „ štoku“ uz „ jamčevinu“.
Aktueni premijer , sa okrnjenom Vladom i okrnjenim političkim partnerom , čiji se čelnici nalaze u „štoku“, teško će izaći na kraj i da će, kao Eliot Ness smjestiti mnoge iza brave. To se, dodduše, desilo u sporadičnom obliku, pri čemu je zaglavio jedan direktorčić i jedan državni službeničić, za nekih (tričavih) desetaka hiljada KM.
Aktelni premijer koji se našao na udaru svih dosadašnjih promašaja svih vlada i vladara u Tuzlanskom kantonu, ipak bi trebao da ima hrabrosti ili da bankrotira ili da odstupi.
Da bankrotira ima debele razloge jer sve dubioze od općina , preko kantona , entiteta, distrikta i instutcija države mogla bi pokriti samo štamparija kapaciteta one bivše „topčiderske“. Kako reče aktueni premijer Federalne vlade „ kada nema MMF-a imaju naše banke“. Samo je premijer , i jedan (kantonalni) i drugi ( federalni) zaboravio da banke nisu „ kasice- prasice“ i da se mora platiti kamata koja je trošak finansiranja . Kao što je sve došlo na naplatu iz zaboravljenog „stand – by“ aranžmana MMF-a , ostaje samo da se plate kamate i vrate otplate koje su tačno locirane prema prioritetu, na prvo mjesto.
I kako se taj krug počne zatvarati, a potrošnja održavati, jedino ostaje da se pribjegne oporezivanju ili povećanju cijena usluga iz javnog sektora: voda, komunalije, struja, naknade, prirezi i svi drugi zatezi koji u osnovi predstavljaju dažbine.
Stoga i uloga aktuelnog premijera postaje nezahvlana. Svjestan situacije pribjegao je lukavom manevru da „ skreše“ plate bezvažnih činovnika koje su dva i više puta veće od plata univerzitetskog profesora (redovnog do docenta) i četiri i više puta veće od plate prosvetara (profesora ili nastavnika u srednjim i osnovnim školama).
Sve u svemu od cijele ove „ujdurme“ sa platama nikakva vajda ili po narodnoj „ Niti ćara niti vajde“.
Vajda ili ćar je za one koji ostaju u sedlu vlasti do kraja mandata jer na tršižtu rada vrijede temam toliko koliko dobiju osim plate u obliku toplog obroka i karte za prevoz. Ćar je za sve one koji su se po raznim osnovama „ uhljebili“ u državnoj službi i teško bi se uklopili u pravu tržišnu utakmicu.
Ono u čemu je aktuelni premijer u pravu je da nam se sprema veliki bankrot u smislu sve većeg siromašta. I takav scenarij koji nas očekuje brzo će se prihvatiti, uz razne manje socijalne podobnosti u formi subvencija : voda, struja, dodatak, socijalna pomoć na principu „Siromahu je dobro i kada mu muha uleti …“.
Narod će se i dalje pravdati frazama : „Najvažnije je da je čovjek zdrav“ , “Samo nek’ ne puca” ili „ Ko preživi, pričati će“.
Živi bili i vidjeli. Tako je to „moj narode“ po onoj slavnoj izreci mornara Popaja ili napjeva:
„ Mornar sam Popaj ja, žena mi Oliva, sin mi je Kićo, auto Fićo, jer mornar sam Popaj jaaa!!! Tu-tuuuu!”
Prof. Dr. Izudin Kešetović
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
