Ne znam ko organizuje posao i osmišljava način rada šalter sale u Opštini i u MUP-u Zenica. Međutim, ono što znam je da nijedna od tih osoba koje su zadužene za tu organizaciju nema pojma o poslu. Ili možda imaju svjesno namjeru da ljude slude i dovedu do one tačke u kojoj razmišljaš je li jednostavnije da ubiješ sebe ili nekog od službenika.
Nakon današnjeg iskustva i ukupno provedenih 7 sati u obje ustanove imam želju da organizujem ekskurzije i ljude dovodim da gledaju kako se ne treba raditi posao. Jer ono ne liči ni na šta – u obje službe je stalni haos i gužva i uglavnom niko pojma nema šta treba da radi i kako da dobije ono po šta je došao.
Situacija u šalter sali opštine Zenica
Čekamo od 7 i 10 ispred vrata, a rad sa strankama počinje u pola 8. Nema portira, nema neke osobe koja će objasniti ljudima gdje da idu i šta da rade. Puste nas unutra, probamo uzeti papir sa brojem – ne radi aparat. Na šalteru nam kažu da nam treba zahtjev za izdavanje vjenčanog lista, ali prvo nam treba papir sa tim brojem. U međuvremenu su upalili taj automat jer – prije su pustili ljude nego pokrenuli aparat.
Taksa se i dalje plaća tamo na onom šalterčiću pošte, a zahtjevi koje uzimaš se jedva vide pročitati jer valjda kopir aparat mrlja i brlja i kopije ne liče ni na šta. Ali hajde, svo zlo na tome. Unutra je gužva, radi malo službenika i službenica jer godišnji odmori traju, a po belaju tu je i dijaspora i tu su i konkursi za prosvjetu i ovo je vrijeme kad treba više radnika. Ali – koga briga?
Žena iza mene hoće da izvadi rodni list i iz Jajca je. Ispostavi se da joj rodni list nije verifikovan i službenica joj govori da mora po njega u Jajce. Žena moli, pita ima li kakav drugi način i dobija odgovor da – nema. Mora ona u Jajce, iako joj je rečeno da može bilo gdje u FBiH izvaditi rodni list.
Par dana ranije sam za mamu vadila rodni list u Istočnom Sarajevu, jer mi je to bilo najbliže. Isto nije bio verifikovan rodni list i dok sam u glavi kontala kako ću sad, valja ići u rodno mjesto još 60 km dalje, službenica je okrenula jedan broj telefona, “verifikovala” ga tako i izdala mi rodni list bez problema. Uz sve to me oslobodila plaćanja takse pa sam i to i uvjerenje o državljanstvu dobila besplatno. Trebalo mi je sve za vađenje smrtnog lista, pa valjda zato. Ali očito imaju mogućnost da samostalno nekog oslobode plaćanja takse. Valjda im šefica to dozvoljava, šta li.
Eto o tome razmišljam, zar nije mogla ova u Zenici isto tako telefonom verifikovati rodni list da žena ne ide u Jajce. Jer jedan poziv telefonom je ipak malo lakše obaviti nego otputovati do tamo. Samo treba malo volje, znanja i organizacije.
Situacija u šalter sali MUP-a
Dolazim da vidim dokle je tata jer on ganja povrdu o prebivalištu za mamu. Deset je sati, sve tjeraju napolje jer je pauza od 10 do pola 11. Sve ljudi što je bilo mora napolje, sve se zaključava, a ja stojim i gledam u taj novoformirani red i kontam da li je stvarno nemoguće napraviti neke pauze za službenike u različito vrijeme, da se posao ne zaustavlja. Izgleda da jeste jer koga briga za narod.
Onda ponovo stojimo u redu, ja napolju čekam tatu i nema ga dugo. Priđem da pitam mogu li samo proviriti da vidim je li dobro (jer inače 2 dana ima napade bubrega plus ganja smrtni list za ženu, nije doručkovao ni pio od 7, a već je pola 12). Kaže policajac “Dobro je, da nije bila bi već frka tamo”.
Empatija = 0. Osjećaj za ljude = 0. Osjećaj da se policiji možeš obratiti u situaciji kad ti treba pomoć = 0.
Ne dobijemo papir tad, jer CIPS kao može izvaditi samo osoba za sebe lično, nego još 2 sata provedem hodajući k’o bez glave u pokušaju da saznam kako do potvrde o prebivalištu za preminulu osobu. Pomogne mi jedan drugi, ljubazni policajac koji mi objasni da uzmem taksu od 10 KM, da uđem i tražim tamo na šalteru tu potvrdu sa taksom. Uspijemo doći na red, a ispred nas žena vadi CIPS potvrde za jedno 14 osoba redom. Kontam, da – može svako samo za sebe izvaditi, ali neko očito može i za čitavu mjesnu zajednicu.
I nakon što sam ponovo objasnila šta mi treba i pokazala tu najvažniju stvar – taksu, službenik sa tog šaltera zamoli kolegicu i ona mi izda uvjerenje. S kojim onda nakon ispunjavanja “referata” u opšini, jer toliko je papira za popuniti kod vađenja smrtnog lista – riješim i to.
Cijelih 7 sati je trebalo da izganjamo 3 papira. Službenica mi se žali kako je tolika gužva da nije uspjela zapaliti nijednu cigaretu cijeli dan. Bilo mi malo bezveze da joj kažem da ja nisam cijeli dan popila gutljaj vode ni jela ništa, niti sjela na 5 minuta, kao ni tata. Ali valjda je svakom njegova muka najteža.
S tom razlikom što su oni svi službenici i njihovo radno mjesto je upravo namijenjeno nama – da nam služe i pomognu da dobijemo ono što nam treba. I ne može me niko ubijediti da ne postoji način da se u obje službe posao organizuje bolje. Da se napravi neki red, ali ne samo u smislu automata sa brojevima koji ne rješava 90% problema. Jer ljudi hodaju kao muhe bez glave ne znajući koga da pitaju šta im treba za bilo kakav papir. Na primjer za produženje vozačke – poznanik se informisao na web stranici MUP-a pa ušao i traži zahtjev. Pa onda tamo sazna da mu zahjev ne treba, nego samo uplatnica. Ni šalteri u opštini nisu označeni pa ne znaš šta gdje vadiš i koga uopšte da pitaš. Sve je haotično, a gužva kao na ulazu u stadion kad igra reprezentacija.
Postoje opštine puno manje od Zenice koje imaju način da elektronski izvadiš neke papire. Postoje opštine u kojima ti ne treba popunjen zahtjev da izvadiš rodni list. Postoje mogućnosti da se sve osmisli da se ljudima olakša. Eto neki dan mi je poznanica rekla da u Lukavcu za konkurse za škole šalju dokumente u pdf-u online.
Postoji dakle milion načina u ovom vremenu u kojem je sve uvezano da se napravi nešto što neće ličiti na pijacu i opšti haos gdje ti nakon vađenja 2 papira treba apaurin i dan izolacije od ljudi da dođeš sebi.
I sve to postoji samo ako neko hoće i odluči da nađe način da posao organizuje i odradi tako da pomogne ljudima, a ne da ih izludi i tretira kao stoku. Posebno u ovo vrijeme kad je vrhunac potrebe svih za dokumentima. Postoje sigurno takvi sposobni ljudi za organizovanje svega, samo ne znam da li rade u opštinama.
Pa ako bilo ko od uticaja pročita ovaj tekst neka proba naći način dok nije došlo do nekog incidenta, jer ljudi gube živce čekajući i šaltajući se sa jednog na drugo mjesto jer niko ne zna i neće da pomogne. I neka organizuju i neke obuke za ljubaznost, posebno policije. Znam da im pendreci i oružje daju osjećaj moći, ali nismo svi kriminalci niti smo tu sa namjerom da njih maltretiramo. Nikom od nas se ne provodi vrijeme u tim redovima i samo malo ljubaznosti i sposobnije organizacije bi olakšalo posao i njima. A ne da se mladić kojeg sam mogla roditi istresa na mene i da mi govori da bi se čulo da mi je ocu pozlilo unutra.
Gađenje osjećam pri pomisli da ikad ponovo uđem u neku od ovih ustanova da izvadim bilo kakav papir. A familiju redovno spominjem svima onima koji su smislili CIPS kao jedini način kojim možeš potvrditi gdje živiš, u 21. vijeku uz svu moguću tehnologiju.
Amara V. (pravo ime i adresa poznati redakciji)
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
