Kome može naštetiti otvaranje arhiva komunističke Jugoslavije- Prijedlog Mosta nezavisnih lista, jednog od koalicijskih partnera u Hrvatskoj, da se usvoji zakon koji će omogućiti otvaranje arhiva socijalističke Jugoslavije izazvao je niz, uglavnom, negativnih reakcija, a sagovornici Al Jazeere kažu da je prijedlog bespotreban i populistički. Prijedlogom izmjena zakona predviđeno je da postane dostupna arhivska građa nastala do 22. decembra 1990. godine, a kao razlog predlaganja zakonskih izmjena čelnik Mosta Božo Petrov naveo je potrebu da se na taj način prevaziđu društvene podjele u Hrvatskoj.
Profesor historije iz Zagreba Tvrtko Jakovina kaže da je predlaganje ovakvih zakonskih izmjena problematično iz više razloga. Kao najveći propust navodi činjenicu da se s njim kasni 25 godina, a sam zakon, bude li prihvaćen, obuhvatit će dokumenta nastala i pohranjena u arhivama između 1986. i 1990. godine. Sva starija građa već je dostupna javnosti, jer je dosadašnjim zakonom definirano da se arhive otvaraju, a građa objelodanjuje 30 godina nakon pohranjivanja nekog dokumenta. Prijedlog izmjena koje predlaže Petrov je manjkav, jer ne obuhvaća svu arhivsku građu iz tog perioda, pojašnjava Jakovina.
“Kad on kaže ‘komunistički arhiv’, to se odnosi na razdoblje Hladnog rata i Titove Jugoslavije, i to su normalni arhivi, koji uključuju svašta. Dakle, uključuju i vanjske poslove, i pionirske organizacije, uključuju i zdravstveni sustav, i zatvorski sustav, i, vjerojatno, uključuje nešto od tajne policije, ukoliko je toga ostalo i koliko je toga dostupno. Ono što bi bilo važno za Hrvatsku i sve zemlje sljednice Jugoslavije jeste da nije dovoljne otvoriti arhivsku građu iz republičkih arhiva. Treba otići u saveznu arhivu, a savezna građa je dostupna za kopiranje svim zemljama sljednicama Titove Jugoslavije, uz dogovor da građa ostaje tamo gdje je nastala. Dakle, svi imaju pravo fotokopirati i odnijeti u svoje arhive. To je učinila Slovenija, a nije učinila Hrvatska, što govori da onima koji se busaju u prsa otvaranjem arhiva nije stalo do otkrivaju istine.”
Bit će velikih razočarenja
Jakovina pojašnjava da su pristup i motivi zbog kojih se sada traži otvaranje komunističkih arhiva potpuno pogrešni, a da će oni koji se nadaju nekom velikom otkriću u arhivama iz komunističkog doba ostati razočarani.
“Koncentrirati se isključivo na jedan segment, koncentrirati se samo na sustav represije, zapravo je svjesno ili sugeriranje da vas ne interesira sučeljavanje sa prošlošću, da vas ne interesira objasniti jednu zemlju i razdoblje, nego se želite obračunati s onima za koje mislite da bi mogli biti u arhivima iz vremena Titove Jugoslavije. Dakle, svi koji to govore i koji očekuju dramatične reinterpretacije nemaju apsolutno blagog pojma o povijesničarskoj struci, o istraživanju u arhivima, a ne znaju ni o čemu govore. Dakle, svi koji očekuju dramatičnu reinterpretaciju su naivčine, neznalice i bit će na kraju duboko razočarani. To ne znači da se nekada ne mogu zateći i nekakve zanimljive i neočekivane stvari, međutim, one su toliko rijetke, da ostajem pri ovoj predhodno izrečenoj tvrdnji, jasan je Jakovina.
Najavu Mosta kako će predložiti izmjene zakona koje će omogućiti pristup komunističkim arhivima hrvatski odvjetnik Anto Nobilo smatra potpuno izlišnom i populističkom, a štetne posljedice najviše će trpjeti upravo oni koji javno zagovaraju spektakularna otvaranja arhiva bivšeg sistema. Komentirajući slučaj za Al Jazeeru, Nobilo kaže da je sva arhivska građa već dostupna onima koji imaju želju izučavati je.
“Po meni je to populistički potez Mosta, koji se na taj način želi približiti desnom biračkom tijelu, zato jer se od 2014. godine sva arhiva Službe države sigurnosti nalazi u Hrvatskom saboru i svi koji imaju pravni interes imaju pravo pristupiti toj arhivi. Dakle, svaki novinar, publicist i povijesničar. Ja, recimo, kao odvjetnik, puno sam vremena proveo u toj arhivi i uopće nema problema, ta arhiva nije tajna i ona je dostupna. Most je to prikazao kao da želi skinuti tajne sa arhive, međutim, tko god je imao interes, mogao je i do sada izvršiti uvid u tu arhivu. Jednostavno se trebalo ispoštovati kratku proceduru. Prijavite se u državnu arhivu, dobijete termin i objasnite šta vas interesira i oni vam to donesu, i to vrlo dobro funkcionira. Ništa tu Most ne može napraviti senzacionalno. Jedino ne znam da li oni smatraju da li treba javnosti učiniti dostupnim i osobne dosje, jer za sada u osobne dosjee ne može se izvršiti uvid ako nije prošlo 75 godina od vremena od nastanka, ili 100 godina od rođenja te osobe.”
Najveću štetu pretrpjet će Katolička crkva
Nobilo kaže da bi najveću štetu od otvaranja arhiva imala Katolička crkva i veliki dio deklariranih hrvatskih nacionalista, jer su u prošlom sistemu bili saradnici Službe državne bezbjednosti.
“Most nije svjestan da bi na taj način najviše stradao vrh hrvatske Katoličke crkve. Naime, u tim dokumentima, koji su znamo pohranjeni u tim arhivima, postoje u kontinuitetu suradnici Službe države sigurnosti u Biskupskoj konferenciji Hrvatske, i to vrlo visoko pozicionirani, neki su i biskupi, a bio je i jedan kardinal. Tako da mislim da će tjerajući lisicu istjerati vuka. S jedne strane, to bi moglo štetiti upravo nekima koji imaju imidž velikih nacionalista, ‘velikih Hrvata’ desno orijentiranih, jer mnogi od njih su bili suradnici Službe države sigurnosti. To je populistički potez Mosta, koji nisu svjesni o čemu se radi, možda nemaju ni podataka da je to do sada funkcioniralo više-manje dobro. Jedino što bi, po meni, trebalo promijeniti je arhiv Saveza komunista, koji se nalazi u Saboru, ali Socijaldemokratska partija mora dati suglasnost za njegovo korištenje. SDP veoma sporo daje suglasnost, meni su dali, ali mnogima nisu. Naime, arhiv Saveza komunista Hrvatske, pošto je Savez komunista bio jedina stranka u socijalizmu, faktički je arhiv države, a nije vlasništvo jedne stranke. Prema tome, red bi bio da jedna stranka više ne daje suglasnost za uvid u taj arhiv, jer u tom arhivu možemo doći do važnih povijesnih činjenica o funkcioniranju države u tom periodu”, zaključuje Nobilo.
Stanje u drugim državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije je slično onome u Hrvatskoj. U Srbiji je arhivska građa iz socijalističkog vremena dostupna javnosti, a ono što je u njima pohranjeno nikako ne može dovesti do nekih značajnijih promjena u razumijevanju tog vremena. Historičar iz Beograda Aleksandar Životić razumije radoznalost javnosti, ali podsjeća kako su šanse da se dođe do nekih spektakularnih otkrića proučavanjem arhivske građe sasvim male.
“Ti dokumenti mogu doprineti rasvetljavanju pojedinih događaja i procesa iz prošlosti. Šira javnost očekuje uvek neko spektakularno otkriće, do čega ne bi došlo. Javnost zanimaju i pikanterije iz privatnih života pojedinih lica i njihovih međusobnih odnosa i veza mogli bi da se pojave. To stoji, i to je uvek velika opasnost. Ko zna šta bi tu moglo da se desi kada bi se lični podaci i osjetljive stvari pojavile i šta bi sad to donelo i kako bi to uticalo na one najbanalnije međuljudske odnose. To treba biti izuzetno oprezan”, kaže Životić.
Bosanskohercegovački historičari imaju probleme istovjetne onima koje imaju njihove kolege u susjednim državama. Direktorica Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu Senija Milišić prisjetila se kako je nekada bilo izuzetno teško dobiti pristup arhivskoj građi, posebice onoj koja je bila deponirana u arhivu Sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Bosne i Hercegopvine. Kaže da su danas svi arhivi otvoreni, osim onoga Ministarstva unutrašnjih poslova.
Nepotrebna mistifikacija
“Mi u državnom arhivu Bosne i Hercegovine praktično nemamo ništa za izučavanje, sve je to poznato i ne mijenja nikakvu sliku i nema nekih važnih fondova. Nedavno sam podnijela zahtjev za istraživanje u arhivu, jer radim jedan veliki projekat, a on se zove ‘Zločini nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu prema Zemaljskoj komisiji za ratne zločine’. Istraživanjem sam došla do podataka da se nalaze neki dokumenti i elaborati o zločinima nekih neprijateljskih formacija u arhivu MUP-a. Dobila sam odgovor da oni to ne posjeduju i uputili su me na Obavješatjnu sigurnosnu agenciju. Ne vidim potrebu da se nešto sakriva.”
“Sama činjenica da se nešto sakriva upućuje na to da je u pitanju napose neportebna mistifikacija. Ako se nešto desilo, onda se desilo. Nije se to dešavalo izvanzemaljicima, nego konkretnim ljudima, a to što je bilo devijacija službi bezbjednosti, proces [Aleksandru] Rankoviću i Brijunski plenum pokazuju da je bilo, i da su službe zloupotrebljavale svoje nadležnosti. To treba reći i shvatiti kao nešto što se dešavalo u određenom historijskom vremenu. Ja sam, razgovarajući nedavno s jednim od bivših šefova republičkog MUP-a, pitala kada će doći do oslobađanja građe, a on je rekao da su donijeli odluku da građa postane dostupna u narednih 100 godina. Davno je trebalo da ti arhivi budu otvoreni”, kaže Milišić.
Proces otvaranja arhiva iz komunističkog perioda ne smije biti skandalozan, kažu sagovornici Al Jazeere, koji ponašanje Mosta u Hrvatskoj doživljavaju kao politički populizam, a nikako kao inicijativu da se unaprijedi arhivistička djelatnost i da se dođe do jasnije historijske istine o proteklom periodu. Osim toga, podsjećaju, većina arhiva već je otvorena znatiželji javnosti i da, do danas, izučavanje historijske građe nije donijelo spektakularne historijske revizije, koje su neki priželjkivali.
Izvor: Al Jazeera
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
