Lejla Selimović, WOOD SURGERY: Zbog socijalističkog naslijeđa imamo manjak poduzetničke svijesti, odgajali su nas da država treba da nam nađe posao!
Lejla Selimović bavi se uistinu jedinstvenom vrstom posla. Stare komade namještaja vraća u život, redizajnirajući i stvarajući novi unikatan namještaj. Tako polomljene stolice, poderane fotelje, polomljena ogledala ili bilo koji drugi zaboravljeni i odbačeni predmet zahvaljujući Lejli može dobiti novi sjaj i uljepšati prostor u kojem živimo. Iako je završila pravni fakultet taj je posao, kako kaže, nikad nije istinski zanimao, te je umjesto toga svoj kreativni hobi odlučila pretvoriti. Lejla Selimović 6. 2. učestvovat će na konferenciji Liberalnog doruma o budućnosti obrta u BiH gdje će govoriti o tome kako je biti obrtnik u BiH, s kakvim izazovima i problemima se svaki obrtnik mora suočavati, na koji način je moguće poboljšati njihov položaj te zašto su privatna incijativa i poduzetništvo bitni za razvoj jednog društva. Povodom toga u nastavku vam donosimo intervju s Lejlom Selimović.
Bavite se zaista zanimljivim i orginalnim poslom – stare, odbačene komade namještaja vraćate u život, stvarajući od njih novi restauiran i redizajniran namještaj. Kako je neko ko je završio Pravni fakultet došao na ideju da se bavi ovakvom, potpuno drugačijom vrstom posla?
Po zanimanju sam diplomirana pravnica, ali sam se tim poslom bavila jako kratko, jer me iskreno pravo nikada nije toliko zanimalo, obzirom da sam po prirodi više kreativan tip. U fazi uređenja vlastitog stana uviđam da se od starih komada mogu dobiti izuzetno zanimljivi primjerci i odlučujem se vratiti svojoj uspavanoj kreativnoj strani, vrijeme posvećujem učenju, radu, istraživanju o tome kako od starog dotrajalog namještaja dobiti lijepe i funkcionalne komade. Nakon što sam stekla određena iskustva, znanja i vještine otvaram obrt i u potpunosti se posvećujem ovom lijepom i zanimljivom poslu u kojem sam se upotpunosti pronašla.
Kojim sve djelatnostima se sve bavi „Wood Surgery“ ?
– Primarna djelatnost je reparacija starog namještaja, dakle pružanje nove šanse starim i naizgled neuoptrebljivim komadima namještaja. Dešava se da klijenti donose i komade koji su u dobrom stanju, ali čiji izgled žele promijeniti kako bi dobili jedinstven komad. Pošto sam u stalnoj potrazi za starim komadima zanimljivog dizajna, dešava se da stari komad ponudim klijentima koji sami biraju konačan njegov izgled. Radim i manje prenamjene komada ( od stolića napravimo tabure, od komode radni stol..). Zapravo cijela priča je u tome da motivišem ljude da ne bacaju stare komade namještaja, nego da im pruže još jednu šansu.
Dobiti inspiraciju za neku poslovnu ideju je jedno, no vjerovatno teži dio svakog posla dolazi kada se trebaju pronaći kupci i tržište za određeni proizvod. Kako je taj proces tekao u Vašem slučaju?
-Imala sam sreću da je od prvog dana sama priča oko toga da sam žena koja se bavi netipičnim poslom u BiH ljudima bila interesantna. Ali teži dio posla je bilo doći do toga da ste prepoznatljivi na tržištu, da narudžbe stižu iz cijele BiH, da se klijenti vraćaju i da će vas preporučiti svojim prijateljima i kolegama. Proces je tekao jako sporo, bilo je dana kada naruđbi nije bilo ni na vidiku, ali su rad, upornost i ljubav prema onome što radite formula koja donosi uspjeh i zaista je to jedini put da se izborite za svoje mjesto na tržistu. Sa najvećim akcentom na predan rad. Sada već postoji i lista čekanja.
Kako izgleda jedan Vaš radni dan? Koliko vidim, sve sami radite, od pronalska materijala preko izrade namještaja, promocije posla na društvenim mrežama do razgovora kupcima…?
– Ovaj posao zahtjeva gotovo cjelodnevni angažman i sve je stvar organizacije. Dakle, ne radi se samo o reparaciji starog namještaja, nego i organizovanju narudžbi, nabavkama, sastancima i dogovorima sa kupcima i naručiocima, reklamiranju, fotografisanju, promociji, organizovanju transporta, vođenju finansija, dogovorima sa saradnicima. Meni je najdraži dio upravo rad u radionici, kada sam u radnom odijelu, sa mašinama i alatima. U zadnje vrijeme uživam u traganju za starim komadima, zavirim na različita mjesta i nikada ne znam šta koji dan mogu pronaći. Radni dan je veoma dinamičan i ,kao što je slučaj sa većinom poduzetnika, čini se da gotovo nikada ne prestaje.
Kada se pojavi osoba poput Vas koja ima ideju za vlastiti biznis i želi registrovati svoj posao, kroz kakva iskustva i procedure ona mora da prođe, ili konkretnije, kako je u Vašem slučaju izgledao proces registracije posla i ispunjavanja obaveza prema državi?
Procedure su po mom mišljenju bespotrebno komplikovane, od samog pronalaska djelatnosti u registru zanimanja (koji ne predviđa neke poslove za koje danas postoji interes) i nefleksibilnosti nadležnih općinskih službi, do toga da je za obavljanje određenih obrta potrebna odgovarajuća stručna škola. Ja sam tako, kao osoba koja je prvo završila gimnaziju, a zatim i fakuletet morala uraditi prekvalifikaciju za zanat iz čisto formalno-pravnih razloga. Većinu znanja i vješina koje su mi potrebne za obavljanje ovog posla stekla samouko, čitajući, raspitujući se, tražeći savjete i pomoć od stručnih majstora, praksom i upornim radom. Klijente na kraju krajeva zanima samo dobro urađen posao.
Vezano za prethodno pitanje, koje su prema Vašem mišljenju ključne sistemske stvari koje bi trebalo promijeniti kako bi obrtnici mogli jednostavnije i efikasnije obavljati svoj posao?
Ja bih vođena vlastitim iskustvom navela da su to proširenje klasifikacije djelatnosti i veća fleksibilnost općinskih službi prilikom odabira iste, zatim isključivanje striktne stručne spreme za obavljenje određene djelatnosti. Također bi umanjenje nameta od strane države svakako ohrabrilo ljude da uplove u poduzetničke vode.
Jeste li upoznati s prijedlogom izmjena Zakona o obrtu koji se nalazi u parlamentarnoj proceduri i kakvo je Vaše mišljenje o njemu? Obrnička komora FBiH zajedno sa svih deset kantonalnih promjena stava je da on ne donosi sve one neophodne promjene za lakše poslovanje.
Pročitala sam prijedlog zakona i raduje me što ide u smijeru liberalizacije bh. ekonomije i olakšavanja poslovanja obrtnicima ( ubrzane procedure registracije i predviđenih sankcija službama koje u roku ne obave svoj dio posla, mogučnost izvoza na strana tržišta i uvoz materijala, mogućnost prodaje, mogućnost registracije bez stručne diplome, zaštita imovine obrtnika)
Podaci govori da u BiH je jedna firma registrovana na svaka 93 stanovnika, po čemu spadamo u samo evropsko začelje. Kao osoba koja se odlučila pokrenuti vlastiti biznis, u čemu vidite glavne uzroke manjka poduzetničke svijesti i incijative u našem društvu?
Kao glavne uzroke manjka poduzetničke svijesti i incijative s jedne strane izdvojila bih ostatke socijalističkog sistema na kojem je i moja generacija odgajana, a to je da je država ta koja treba da nam pruži prilike i posao, a ne da se sami borimo za to kroz rad i zalaganje. Uopšte, rad kao vrijednost i mogu slobodno reći kao vrlina u našem društvu se uopšte ne njeguje. S druge strane, društvene prilike za onoga ko želi da se okuša u poduzetništvu su nemilosrdne, nameti države su veliki, okolina poprilčno obeshrabrujuća. Bilo bi izuzetno korisno da se u sistem obrazovanja uvedu i osnove poduzetništva, kako bi se jačala svijest o samoinicijativi, širili vidici mladima kojima se kao životni uspjeh nažalost i dan-danas plasira zaposlenje u opštini. Velika je hrabrost danas u BiH od nule krenuti u poduzetničke vode, ali s druge strane osjećaj da ste nešto smislili sami, onda to realizovali i pronašli ljude koji su spremni za to platiti je neopisiv.
Kakvi su Vaši poslovni planovi u budućnost? Imate li možda ambiciju prenijeti svoje znanje i vještine na još osoba?
U budućnosti se namjeravam nastaviti baviti ovim poslom, jer je ovo definitivno posao za koji u BiH ima interesa. Svakako bi bilo lijepo prenijeti znanja i vještine na osobe koje pokažu interes i možda ih u budućnosti i uposliti, ali za to je ipak potrebno imati i malo veće tržište.
liberalniforum.com
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
