Često u razgovoru o Zenici, nametne se tema Male čaršije. Funkciju Čaršije, one glavne, od Čaršije do Zacarine, činila je i Mala čaršija kraj Drvenog mosta na Bosni, na ulazu u grad, obje čineći javnu zanatsko-trgovačku funkciju, kao što to imaju dijelovi radničkog naselja pored Željezničke stanice i Željezare.
Život u obje Čaršije bio je najintenzivniji požarnim danom- srijedom a nekada i dva godišnja vašara, jedan sredinom maja, drugi sredinom oktobra. Tačno, nekada su u Zenici bili i vašari, isti oni čija je tradicija nastavljena u manjim gradovima u Bosni. Tada je na hiljade ljudi iz čitavog sreza i gravitacione sfere Zenice, prodavaca i kupaca stizalo u Zeničku Čaršiju. Stoka, brojni ratarski proizvodi nalazilo se u ponudi u obje Čaršije. Ali ipak, zanatski proizvodi kao i zanatsko-trgovačka djelatnost, odvijala se u radnjama orijentalno-kasabskog izgleda i značaja.
Mala Čaršija je obavljala svoju funkciju upravo u takvim radnjama, orijentalno-kasabskog izgleda sve do kraja šezdesetih godina prošlog vijeka, do izgradnje novog mosta i izgradnje Bulevara. Na početku Male čaršije, sa desne strane pravi se nekoliko suvremenih zanatsko-uslužnih radnji gdje mjesto nalazi njih nekoliko zanatlija, a ostali dobijaju placeve na putu prema Lukovom polju gdje prave nove stambeno-poslovne objekte, prevazilazeći one stare orijentalno-kasabske.
Ali, vratimo se ovim starim radnjama i djelatnicima u njima i oko njih. Neke radnje su radile još od vremena osmanskog doba, zanat se prenosio sa koljena na koljeno. Kao danas i Mala čaršija je imala nekoliko pekara. Sjećam se pekare Mustafe Ramića čija je pekara bila u kući Ibrahimagića, kao i pekara Bekrića i Begagića. Mustafina pekara je imala ispred ćepenek koji se spuštao kada je pekara bila otvorena. Kod Mustafe se moglo brašno zamijeniti za hljeb i takvu uslugu su koristile porodice iz obližnjih KPD zgrada, iz Šolajine ulice i novih zgrada na Odmutu.
Kafana ,,Pod kestenom” se nalazila na obali Bosne, u kući Salčinovića i bila je omiljeno mjesto za kahvu, pored hlada od kestena,ugođaj je činio i pogled na Jagnjišće, popularno izletište stanovnika Sejmena, naselja kome je impripadala Mala čaršija.
Specifična prodavnica duhana u kojoj je radio Aziz Begagić, imala je u ponudi i novine. Aziz, vojni invalid imao je čudno vozilo za kojim se narod okretao kada bi Aziz dolazio na posao. Imao je pregled kroz mali prozorčić radnje na cijelu Malu čaršiju.
Treba spomenuti i obućara zvanog Čovica. I zaista je bio malog rasta, sitan kako bi se reklo. Poslije je Čovica radio u malom zanatskom centru, novoizgrađenom uz prvu zgradu sa lijeve strane ulice Slavka Rodića. Sredinom sedamdesetih sam ga viđao u restoranu VP, radio je na lijepljenju traka za odvoz rude sa Aglomeracije u VP.
Uz Azizovu prodavnicu duhana bila je smještena prodavnica voća i povrća. U njoj je radio Ašir Ćosić zanimljiv trgovac koji je radnju preselio na početak Ekinovića puta blizu Sejmenske džamije. Poslije smo Ašira mogli vidjeti u UPI prodavnici u Sarajevskoj ulici preko puta doma armije, također na odjelu voća i povrća. Ašir je bio prepoznatljiv po bijeloj kapici na glavi.
U Maloj čaršiji redale su se uslužne i proizvodne radionice, Ekinovića i Đonlina stolarija, Puškarska radnja Šaćira Hrgića, slastičarna na samoj obali Bosne Aslani Almasa, mesnica Džeme Pezera, Obućarska radnja Babahmetovića, Frndića brijačnica i još radnji sa lijeve i sa desne strane, sve do obale Bosne gdje je bio prolaz za Mahalu na Odmutu, a nad Bosnom je bio i javni WC.
Sjećanja su od početka šezdesetih pa sve do izgradnje bulevara i Novog Drvenog mosta, kada se taj dio ruši, a vlasnici kuća i radnji prave, kako je već na početku navedeno nove kuće i radnje na pravcu puta prema Lukovom polju…
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
