Metalski sektor u BiH: Gase se firme, ljudi ostaju bez posla

Najavljeno gašenje firme Prevent FAD Jelah – Tešanj uz otpuštanje svih 60 zaposlenih te privremeno obustavljanje proizvodnje u kompanijama ArcelorMittal Zenica i Rudniku željezne rude Ljubija – Prijedor, gdje je upitna sudbina gotovo 3.000 radnika, potvrdili su kako stanje u metalskom i rudarskom sektoru u Bosni i Hercegovini nije dobro. Barem isto toliko radnih mjesta, ako ne i više, ugroženo je indirektno u firmama koje obavljaju posao za zeničku kompaniju.

Prevent FAD bio je poznat po proizvodnji kočionih diskova koje je izvozio na tržište Evropske unije za direktnu ugradnju u vozila VW grupacije, kao sto su Audi, Škoda i Volkswagen. Fabrika postoji od 1989. godine.

„Prevent je donio odluku o gašenju proizvodnje u firmi FAD Jelah, nakon više od 40 godina njenog postojanja i rada. Svih 60 radnika su višak. Mjesecima smo pokušavali uticati da se ta odluka promijeni, nažalost bez uspjeha. U ovoj za nas veoma teškoj situaciji, kojoj radnici nisu ničim doprinijeli, bili smo više nego korektni u svojim zahtjevima za isplatu otpremnina. Imamo i dvadesetak radnika iz zaštićenih kategorija, za koje sindikat nije dao saglasnost za otkaz“, izjavio je Enes Roša, predsjednik Sindikata FAD Jelah.

Roša je najavio da će bilo kakav jednostrani potez uprave „rezultirati aktivnostima radnika i sindikata koje će Prevent sigurno koštati neuporedivo više“. Dodao je da u narednim danima od Uprave Preventa očekuju „pozitivan odgovor na zahtjeve“.

Bez kolektivnog ugovora mjesecima

Nakon što je kompanija ArcelorMittal Zenica sredinom novembra „privremeno obustavila proizvodnju zbog tržišnih uslova“, u nezavidnoj poziciji našlo se direktno 3.000 radnika zaposlenih u zeničkoj fabrici i Rudniku Ljubija u Prijedoru koji je u vlasništvu Mittala od kojeg je privremeno otkazana doprema željezne rude. Uz to su i radnici zeničke željezare stupili u generalni štrajk jer su već sedmi mjesec bez kolektivnog ugovora.

„Imamo primjer ArcelorMittal Zenica gdje postoje zahtjevi radnika koji su realni, ali uprava i vlasnici pokušavaju da krivicu za loše poslovanje prebace na sindikat i radnike. Tu je problem i u firmi FAD Jelah. Ako znamo da još uvijek nisu započeti pregovori oko kolektivnog ugovora za metalski sektor te da se očekuje set zakona po zahtjevima za minimalnu plaću, jasno je da situacija u metalskom sektoru u [entitetu] Federaciji BiH nije dobra”, istakao je Almir Salihović, predsjednik Sindikata metalaca Federacije BiH.

Saša Kukolj, predsjednik Sindikata metalaca i rudara Republike Srpske, rekao je da je došlo do pogoršanja stanja u oba sektora.

„U metalskom sektoru nekad su bila preduzeća koja su bili giganti. Ta preduzeća su najviše oštećena u procesu privatizacije. Prešlo se na srednja i mala preduzeća, a neka su završila i kao zanatske radnje. U metalskom sektoru danas je nedostatak kvaliteta radne snage. Crpili smo kadar iz starog sistema, obrazovani kadar. Rudarski sektor se malo bolje drži u tom kontekstu ali znamo šta znači raditi u rudniku. I tu je problem oko radne snage. Smatramo da se plate ljudima u ovom sektoru trebaju povećati“, pojasnio je Kukolj.

S obzirom da je Vlada Federacije BiH vlasnik osam posto dionica ArcelorMittala Zenica, a Vlada Republike Srpske vlasnik 49 posto dionica ArcelorMittala Prijedor, očekivalo se da će se više angažovati oko rješavanja problema.

„Zbog veličine željezare u Zenici i rudnika u Prijedoru, zbog kooperanata koje ove dvije firme naslanjaju na sebe, država Bosna i Hercegovina treba tražiti metode kako da se bori sa ovakvim situacijama“, istakao je Kukolj. „Ono što nije dobro jeste činjenica da niti jedna niti druga firma ne rade ništa mimo zakona. Država je propisala zakone po kojim oni mogu raditi to što rade – poslati radnike na čekanje, primorati ih da koriste godišnji odmor. U razvijenim normalnim zemljama kad se te stvari dešavaju automatski se vlade uključuju i s poslodavcima traže rješenje. Štite svoje državljane koji rade u tim preduzećima. Koliko je meni poznato i od Vlade Federacije BiH i od Vlade Republike Srpske dobijemo informacije kako su upoznati sa problemom, da prate situaciju… Mi tražimo da budu konkretniji“.

Vlade se (ne) bore dovoljno

Jelenko Dobraš, predsjednik Sindikata Željeznica Republike Srpske, naglasio je da su obustavljanjem proizvodnje u zeničkoj željezari te otkazivanjem transporta željezne rude iz Prijedora za Zenicu ugrožene i Željeznice kojima 42 posto godišnjeg prihoda čini angažman od Mittala.

„Iza ovog problema treba da stanu Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije BiH, kao i Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. Ovo je čista manipulacija nekog ko crpi naše prirodne resurse i dovodi u pitanje egzistenciju građana“, kaže Dobraš.

„Jedno od rješenja bi bilo da se dozvoli rudniku Ljubija da mogu svoju robu prodavati drugim komitentima. Da zajedno sa našom upravom i Ministarstvom saobraćaja pokušaju naći alternativne pravce kojim bi prevozili tu rudu za njih. Jedan od potencijalnih dobavljača je Železara Smederevo. Gazde ArcelorMittala ne mogu stalno zarađivati enormne cifre, treba da pokrenu proizvodnju u Zenici čime će se pokrenuti i ostalo“.

Pozitivan primjer iz Smedereva

Siniša Prelić, predsednik Samostalnog sindikata HBIS GROUP Serbia Iron&Steel, nekadašnje Železara Smederevo, kazao je da imaju oko 5.000 uposlenih, a da im plate „nisu loše u odnosu na situaciju u okruženju“. Zaželio je kolegama iz Zenice i Prijedora da im se što prije riješe problemi koje imaju.

„Mi smo imali sreću što je država u jednom momentu stala iza Železare. Mnogi nisu bili za to da se pokrene proizvodnja nakon odlaska Amerikanaca. Tadašnji premijer, a današnji predsednik Srbije Aleksandar Vučić zauzeo se za nas i pomogao u pronalasku strateškog partnera. Dolaskom kineske HBIS GROUP došli su nam bolji dani. Sad smo jedan smo od najvećih izvoznika u Srbiji“, rekao je Prelić.

Objasnio je da je Sindikat potpisao sa njima dva kolektivna ugovora kojim su sačuvali stečena prava iz prethodnih kolektivnih ugovora.

„Do 2000. godine imali smo u realnom sektoru u Smederevu između 15 i 18 hiljada radnika. Za kratko vreme spali smo na šest-sedam hiljada radnika sa Železarom koja je u tom momentu imala više od 5.500 zaposlenih. Firme su zatvarane, neke su otišle u stečaj. Danas u industrijskoj zoni imamo dosta stranih kompanija. Mislim da ima oko 7.000 zaposlenih u realnom sektoru plus 5.000 zaposlenih u Železari. Situacija u Smederevu vam je pokazatelj za čitavu Srbiju“, istakao je Siniša Prelić.

Koje su namjere ArcelorMittala?

Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona, kazao je da su prihodi ArcelorMittala Zenica u prethodne dvije godine iznosili više od dvije milijarde konvertibilnih maraka (1,02 milijardi eura), da se za plate radnika izdvaja manje od 60 miliona maraka godišnje (30,68 miliona eura), što je nekih šest posto od ukupnih prihoda za ovaj period.

„Šta je sa ostalih 940 miliona godišnje? Nabavka rude, uglja, drugog repromaterijala, tekuće održavanje, transport, struja, gas, dio za porez… Naravno, ostatak kao profit poslodavcu, 265 miliona konvertibilnih maraka (135,49 miliona eura) za dvije godine“, ukazuje Mujkanović.

„Ako ćemo ovako posmatrati stvari, jedina korist koji imaju radnici jesu njihove plate. S tim da radnici svoje plate ne dobijaju, nego krvavo zarade. Praktično svi od ovog poslovnog sistema imaju više koristi od radnika koji su proizveli taj prihod, uključujući gazdu, državu, niže nivoe vlasti, javna preduzeća, pa nadalje. Odmah, prvog dana štrajka u Zenici su obje entitetske vlade morale održati zajedničku sjednicu u cilju sagledavanja situacije i pronalaska rješenja, jer je ovo zaista ogroman problem, ne samo za radnike nego i širu zajednicu. Na ovaj smo problem upozoravali još ljetos, ali konkretnih reakcija nema, ni sa jednog nivoa vlasti“.

Zapitao se kakve su dugoročne namjere ArcelorMittala u Bosni i Hercegovini, da li namjerava ostati ili se sprema za odlazak? Poručio je da je firma dužna dati odgovor na to pitanje, prije svega, svojim radnicima.

Odgovora za sada nema iz ArcelorMittala Zenica niti iz korporacije ArcelorMittal Europe sa sjedištem u Luksemburgu. Zna se tek da je sedam fabrika ArcelorMittala u Evropi obustavilo rad do kraja godine ili duže. A zna se i da Mittal planira potpuno zatvoriti svoju željezaru u Južnoj Africi i bez posla ostaviti 3.500 radnika.