Mugdim Avdagić monodramom slavi odlazak u penziju: Radio sam posao koji volim

U razgovoru za Klix.ba kazao je kako nikada nije imao želju raditi monodramu, ali da je tokom pet mjeseci u penziji, kada ne mora ništa raditi, odlučio posvetiti se tekstu i na kraju se okušati i u ovoj dramskoj formi.

“Znate kako se lav i lavica znaju posvađati, e takav ‘fajt’ je bio između Fakete i mene dok smo radili na pripremi ove predstave. Treba tako da bude ako hoćete uraditi posao kako treba. Ona je ta koja stvari gura naprijed i do kraja. Ja kada posustanem, ona je ta koja istrajava, bude tu svega, ali ona je uvijek upravu. Često sam se pitao, u pripremi monodrame, što mi to treba i koji me đavo na to natjerao, ali danas mi je drago kada vidim što smo uradilI”, kaže Mugdim.

Ističe kako u 40 godina pozorišnog staža od čega je 39 proveo u Bosanskom narodnom pozorištu koje ove sezone slavi i 70 godina postojanja, nikada nije bio zadovoljan sobom i svojim radom.

“Ja sam generalno uvijek bio nezadovoljan svojim radom. Znam da u svakom poslu može biti bolje, ali mislim da sam u ovoj monodrami dosegao jedan zadovoljavajući nivo. Dobro se osjećam i to je jako bitno. Nadam se da ću to prenijeti i na publiku”, dodaje Mugdim.

Iza sebe ima stotine uloga, režirao je nekoliko predstava, čitao radio drame, bio direktor BNP-a, igrao je u brojnim televizijskim serijama (Odlikaši, Tale, Dani AVNOJ-a, Viza za budućnost, Crna hronika, Tata i zetovi, Lud, zbunjen normalan, Folitanti) i na filmovima (Zavičajne niti, Top je bio vreo i Venuto al mondo). Ističe da voli svoj posao i da je sve bilo lakše uz suprugu koja kao i on živi pozorište.

“Ako me pitati kako sam ja u pozorištu izdržao 40 godina, ne bih znao na to pitanje odgovoriti. To samo Bog zna kako se izdrži 40 godina. Ja volim svoj posao i ništa mi nije problem. Imam Faketu koja voli svoj posao i to više od mene. Nije lako sa mnom raditi. Ona je sve učinila da ja dostignem nivo koji sam uspio dostići. Bilo je svega, rasprava, svađa, u bilo kojem dijelu dana ili noći. Ona nije odstupala, ja sam se nervirao i hvala Bogu sve je to završeno”, kroz smijeh govori Mugdim.

Na kraju je istakao kako je pozorište u kojem je proveo 40-ak godina oduvijek imalo kontinuitet te da se nada da će taj kontinuitet krenuti uzlaznom putanjom dok je on živ kako bi se uvjerio da rad mladih i starijih kolega daje rezultate.