Na današnji dan 1986.: Stražar iz KP doma Zenica ubio je policajca, kolegu, taksistu, zeta i peteročlanu obitelj

Matić se, potom, vratio u Zenicu, no, odmah je vozom otputovao u Doboj. Tu se, ponovo taksijem, odvezao u selo Donja Koprivna, kod Modriče. Tamo je, naime, sa svojom obitelji, živjela 19-godišnja djevojka, Smiljana Vasiljević, koja mu se, navodno, sviđala. Pričalo se da njena obitelj nije odobravala tu vezu, a ni sama Smiljana nije, navodno, bila zainteresirana za 11 godina starijeg udvarača.

Ubio je djevojku, njenog brata, majku, baku i djeda

Pod okriljem noći, Matić se popeo na tavan djevojčine kuće, te se potom, nečujno, spustio u ostavu. Prva na meti ubojice bila je Smiljana, nakon toga, ubio je njenog djeda Milorada (68) i baku Smilju (62) te majku Zorku (37). Sve žrtve ubijene su na spavanju, no pucnjevi su probudili Smiljaninog mlađeg brata, 18-godišnjeg Milorada, koji je pokušao pobjeći. Na žalost, nije uspio. Matić ga je sustigao pred vratima, drškom pištolja udario je mladića u lice, a potom ga je izmasakrirao karate udarcima i na kraju ga ubio iz pištolja.

Oko 5 i 30 ujutro, susjedi obitelji Vasiljević primijetili su vatru. Gorjela je obiteljska kuća i gospodarski objekti. Brzo su pohitali u pomoć i počeli gasiti požar, no kada su ušli u kuću, zatekli su stravičan prizor. Te je noći u malom selu izbrisana gotovo čitava jedna obitelj. Živ je ostao samo Smiljanin otac Veljko, koji je kobne noći radio i nije se zatekao kod kuće.

Ostavivši iza sebe pravi pokolj, Matić se pješice uputio prema Doboju. Najvjerojatnije skelom, prevezao se preko rijeke Bosne, te je došao u Zariječje. Mještana sela zamolio je da se odmori u kući, dok mu ne dođe autobus. U međuvremenu je počela jedna od najvećih policijskih potraga u BiH – čitavo područje Doboja bilo je blokirano – vladalo je opsadno stanje. Posvuda su bili naoružani policajci, teren su pretraživali i pripadnici specijalne policijske postrojbe, sa psima tragačima, a čitavo je područje nadlijetao i helikopter s naoružanom posadom.

Stravična vijest o masakru u obližnjem mjestu došla je tada i do mještana sela u kom se ubojica zaustavio, da se odmori. Nezvani gost, odmah im je bio sumnjiv. Ušli su u kuću u kojoj je Matić spavao, uperili mu pištolju glavu i svezali ga lancima. Kraj njega su bili pištolj i automatska puška s 300 metaka.

Da ga seljani tada nisu zaustavili, popis Matićevih žrtava bi, vjerojatno, bio mnogo duži. Naime, u ubojičinu džepu pronađen je podugačak spisak osoba koje je planirao ubiti. Na tom su popisu bila još dva šefa iz KPD Zenica, jedan čuvar, kao i Smiljanin dečko. Kako su tada doznali novinari, Matić je, prije no što je počinio zločin, bio na liječenju, a na otpusnom pismu, navodno je bilo istaknuto da mu se zabranjuje nošenje oružja i rukovanje njime te da treba promijeniti radno mjesto. Pitanje – zašto se nije postupilo po uputama ljekara, ostalo je bez odgovora.

U pritvoru je ubojica davao kontradiktorne izjave, a stražarima je rekao da žali što niti jedan metak nije ispalio iz automatske puške. Tokom suđenja, sudski vještaci su utvrdili da Matić boluje od paranoidne šizofrenije pa mu je, kao presuda, izrečena mjera obaveznog liječenja. Upućen je u zatvorsku bolnicu u Beogradu, gdje se, 1994., objesio. VL