Kako je bedem Zeničana izdržao sve napade Fiorentine u prvoj utakmici finala Srednjoeuropskog kupa, odigranoj 23. augusta 1972. u Firenzi. Trener Mujo Mujkić i njegov pomoćnik Miladin Radičević postavili su odličnu defanzivnu taktiku, koja je ostavljala malo prostora da fudbaleri jednog od najboljih italijanskih klubova stvore prave šanse pred golom Momčila Vujačića.
Tačno 45 dana nakon što su 22. septembra 1971. godine, pobjedom u finalu nad Austrijom Salzburg (3:1), osvojili Mitropa ili Srednjoeuropski kup (SE kup), fudbaleri Čelika krenuli su u odbranu trofeja. Samo su najveći optimisti vjerovali da Čelik može ponoviti uspjeh jer su se na listi učesnika Mitropa kupa u sezoni 1971-72 našle jake ekipe poput Fiorentine, Partizana, praške Sparte i Honveda.
Kada su u prvom susretu Grupe A, odigranoj 3. novembra 1971. godine, Crveno-crni ubjedljivo poraženi od Honveda u Budimpešti (0:3), činilo se da su sve šanse izgubljene.
Međutim, u proljeće naredne godine krenula je serija Zeničana, tri uzastopne pobjede, koje će im donijeti prvo mjesto u grupi i plasman u finale. Najprije je 8. marta 1972. godine na Blatuši pala Sparta 2:0 (strijelci Renić i Prodanović), da bi 10. maja Honvedu vraćeno “milo za drago”: Čelik je slavio 3:0 golovima Gavrana (2) i Buze. Za plasman u finale Zeničanima je 28. juna trebala pobjeda u Pragu, koju su i ostvarili rezultatom 2:0. Domaću Spartu je načeo Alojz Renić, da bi sve dileme riješio Džemaludin Šerbo, svojim najvažnijim golom u kratkoj 6-mjesečnoj epizodi u crveno-crnom dresu.
Iako je to malo ko očekivao, Čelik je ostvario drugi uzastopni plasman u finale Srednjoeuropskog kupa. Vjerovalo se da je to krajnji domet Zeničana, jer je protivnik u finalu bila Fiorentina, koja je zahvaljujući boljoj gol-razlici nadmašila beogradskog Partizana i osvojila prvo mjesto u Grupi B.
“Viole” su tek okončanu sezonu Serije A (1971-72) završile na petom mjestu i izborile plasman u Kup UEFA, a prve zvijezde tima bili su italijanski reprezentativci Giancarlo De Sisti (prvak Evrope 1968. i viceprvak svijeta 1970.), Angelo Sormani, Claudio Merlo, Andrea Orlandini, Brazilac Sergio Clerici, budući slavni trener Nevio Scala, koje je s klupe predvodio legendarni švedski fudbaler i trener Nils Liedholm.
Odluka o pobjedniku Mitropa kupa pala je u dvije utakmice Fiorentine i Čelika, a prvi susret odigran je na današnji dan prije tačno 50 godina. Tog 23. augusta 1972. godine, na odlično popunjeni Stadio Communale u Firenzi (današnji Artemio Franchi), izašle su ekipe Fiorentine i Čelika. Domaćin je bio veliki favorit, makar je bio hendikepiran zbog nedostatka takmičarske forme, jer je Seria A startovala tek krajem septembra. Doduše, treba reći da je Fiorentina krajem augusta počela sezonu nastupima u Kupu Italije, ali i da Čelik nije bio u punoj formi jer je Prvenstvo Jugoslavije krenulo tek tri dana ranije, kada je na Blatuši pobijeđen Vardar 1:0 golom Mehmeda Buze.
Fudbaleri u ljubičastim dresovima su od starta krenuli ofanzivno, u želji da u prvom susretu ostvare dovoljnu prednost za revanš u Zenici. Fiorentina je dominirala na sredini terena, ali je odbrana Čelika dobro zatvarala napadače Sergija Clericija i Nella Saltuttija.
Trener Mujo Mujkić i njegov pomoćnik Miladin Radičević postavili su odličnu defanzivnu taktiku, koja je ostavljala malo prostora za stvaranje pravih šansi pred golom Momčila Vujačića. Ipak, u 39. minutu je Fiorentina imala najbolju priliku. U šesnaestercu se Saltutti našao u “sendviču” dva igrača Čelika, napadač Fiorentine je pao, a čehoslovački sudija Bogumil Kopčik, uprkos protestima Zeničana, pokazao na bijelu tačku.
Loptu je uzeo Sergio Clerici, oštro šutirao, savladao Vujačića, ali je lopta pogodila prečku!
U drugom poluvremenu je Fiorentina pojačala napade, ali bez previše šansi pred golom Čelika. Najbolju je propustio Claudio Merlo, čiji je sjajan udarac u 61. minuti bravurozno odbranio Vujačić. Do kraja utakmice su golu Zeničana zaprijetili ponovo Clerici i Saltutti, ali je rezultat ostao nepromijenjen. Oko 30 hiljada gledalaca je razočarano napustilo Communale, dok su Zeničani slavili odličan rezultat. Urbana legenda kaže da je u povratku s utakmice legendarni centarfor Mehmed Buza u autobusu zapjevao: “Enci-menci-na-kamenci bio Buza u Firenci”.
“Nema sumnje da je Fiorentina bolji tim od Čelika, ali nije uspjela probiti bedem gostiju. Rezultat iz Firenze znatno komplikuje planove Liedholmove ekipe uoči odlaska na revanš u Zenicu 4. oktobra. Čelik se pošteno branio i stekao dobre šanse da odbrani trofej Mitropa kupa”, pisalo je u izvještaju italijanskog dnevnika “La Stampa”, koji je u redovima gostiju izdvojio Alojza Renić i Midhata Mujkića. Početkom oktobra na Bilinom Polju je odigran revanš koji je ušao u historiju. O tome uskoro…
Fiorentina – Čelik 0:0
Firenza, 23. augusta 1972. Stadion Communale. Gledalaca 30.000. Vrijeme kišovito, teren klizav. Sudija: Bogumil Kopčik (Čehoslovačka).
FIORENTINA: Superchi, Perego, Galdiolo, Scala, Brizi, Orlandini, Merlo, Sormani, Clerici, De Sisti, Saltutti. Trener: Nils Liedholm.
ČELIK: Vujačić, Šljoka, Talić, Galijaševic, Hajduk, Midh. Mujkić, Buza, Peleš, Renić (Brdarević), Gavran, Bajrić. Trener: Mujo Mujkić.
Autor: scsport.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010