Mitropa kup ili Srednjoevropski kup (SE kup), službeno nazvan La Coupe de l’Europe Centrale, bilo je prvo jače međunarodno fudbalsko klupsko takmičenje na evropskom kontinentu. Kup je igran u periodu od 1927. do 1992. godine (s kratkom pauzom 1949-1951), a učestvovali su klubovi iz Austrije, Mađarske, Čehoslovačke, Italije i Jugoslavije, u kratkom periodu i Rumunije i Švicarske.
Tokom ’60-ih i početkom ’70-ih godina prošlog stoljeća Srednjoeuropski kup je, uz učešće 16 jakih ekipa, igran po nokaut-sistemu i dosta je podsjećao na tada najjača europska takmičenja – Kup šampiona i Kup kupova. Stoga je jasnije kakav su podvig napravili fudbaleri zeničkog Čelika osvojivši SE kup i prvi put u historiji donijeli klupski europski trofej u BiH prije tačno 51 godinu. Ovo je priča o trijumfalnom putu zeničkog tima u sezoni 1970-71.
Popis učesnika SE kupa u sezoni 1970-71 bio je više nego impresivan. Mađarsku su predstavljala tri od četiri najbolja tima iz prethodnog prvenstva (vicešampion MTK, trećeplasirani Vašaš i četvrtoplasirani Diósgyőr), Italiju jaki sastavi Torina, Vicenze i Catanije. Predstavnici Jugoslavije bili su Čelik, kragujevački Radnički i Maribor, dok su čast čehoslovačkog fudbala branili Lokomotiva Košice, Slavija Prag i Škoda Plzen.
Žrijeb je odredio da prvi protivnik Čelika u osmini finala bude Catanija, tek promovisani novi član italijanske Serije A. U prvom susretu, odigranom 14. oktobra 1970. godine na Stadionu Blatuša, Zeničani su razbili jakog protivnika. Već u prvom poluvremenu su mrežu Italijana zatresli Midhat Mujkić (32) iz jedanaesterca i Alojz Renić (39), da bi u nastavku Petar Mićić (65) pogodio za konačnih 3:0 i veliku prednost Zeničana uoči revanša. U uzvratnoj utakmici, 4. novembra 1970. na Stadionu Cibali u Cataniji, domaćin je ostvario “Pirovu pobjedu” 1:0, a jedini strijelac bio je Maurizio Cavazzoni (31).
Naredni rival pulena trenera Muje Mujkića u četvrtfinalu je bio mađarski Diósgyőr, jedan od najboljih mađarskih klubova, koji je u prvoj utakmici u Miškolcu, 31. marta 1971. godine, stigao do minimalne pobjede (1:0) golom Andrása Horvátha u 5. minuti. Sedam dana kasnije odigran je revanš u kojem je Čelik zabilježio veliku pobjedu (4:1) za plasman u polufinale. Mrežu golmana Jánosa Benczea prvi je zatresao Renić u 5. minuti (1:0), isti igrač je u 25. minuti povećao na 2:0, da bi do odmora Mato Gavran postigao i treći gol (3:0). Kada je Petar Rašić sredinom drugog poluvremena s bijele tačke povećao na 4:0 nestale su sve dileme, a jedino što su Mađari napravili bio je počasni gol Ferenza Sikore u 77. minutu (4:1).
Na redu je bio polufinalni obračun s još jednim mađarskim predstavnikom – ekipom MTK-a, zvaničnim vicešampionom države. Prvi susret, odigran 5. maja 1971. na prepunoj Blatuši, riješio je ko drugi nego Alojz Renić. Legenda Čelika je u 40. minutu savladao golmana Bélu Brünyija i donio Zeničanima minimalnu prednost (1:0) za revanš u Budimpešti. Tri sedmice kasnije na velikom NEP stadionu odigran je revanš u kojem su puleni trenera Muje Mujkića znalački odolijevali napadima Mađara. U 57. minuti sijevnula je kontra Zeničana koju je Renić završio pogotkom (0:1). Briljirao je Momčilo Vujačić, golman Čelika, koji je kapitulirao tek u 89. minutu: Rezervista Lajos Koritár je pogodio za konačnih 1:1 što je Čeliku donijelo plasman u finale Srednjoevropskog kupa.
Protivnik u finalu, planiranom da se odigra u ljeto 1971. godine, bila je Austria Salzburg, čiji je pravni nasljednik današnji Red Bull Salzburg, redovni učesnik Lige prvaka. “Ljubičasti” iz Salzburga su bili blagi favorit u finalu jer su iza sebe imali sezonu u kojoj im je za samo jedan bod umakla titula prvaka Austrije. Uz to, Čelik je u ljetnoj pauzi ostao bez prve zvijezda i najboljeg strijelca SE kupa, Alojza Renića, koji je prešao u zagrebački Dinamo.
Domaćin prve utakmice, odigrane 11. augusta 1971. godine, bio je Salzburg. Na tamošnjem SAK-Platzu, pred 7.000 gledalaca, Zeničani su se dobro branili, iako je italijanski sudija Fabio Monti u 40. minuti pokazao crveni karton napadaču Zeničana Refiku Bajriću. Na odmor se otišlo s rezultatom 0:0, koji je stajao na semaforu do 57. minuta, kada se desio nezapamćen “incident”. Salzburg je zahvatila oluja, pa je sudija Monti morao prekinuti utakmicu! Uslijedilo je nekoliko dana natezanja oko nastavka ili poništenja prekinutog meča, pronalaska novih termina utakmica, pri čemu je dodatni problem stvaralo učešće Austrije Salzburg u novopokrenutom kupu UEFA.
Na kraju je Takmičarska komisija SE kupa poništila meč u Salzburgu i odredila da se igra samo jedna utakmica finala, i to 22. septembra 1971. na neutralnom terenu u italijanskoj Gorici (Gorizia). Zeničani, koji su u prvom susretu u gostima skoro sat vremena imali povoljan rezultat, bili su pogođeni ovakvim epilogom, a pogotovo odlukom da Refik Bajrić nema pravo nastupa u finalu zbog isključenja u poništenoj utakmici!? Uprkos nedaćama, Zeničani su stigli u Goricu neopterećeni ishodom, tri dana nakon remija s Željezničarom u bh. derbiju (1:1), dok je Salzburgu finale “palo” između dvije utakmice 1. kola Kupa UEFA s rumunskim UTA Aradom.
Od prvog zvižduka sudije finala Paola Tosellija, na terenu je postojao samo jedan tim – Čelik. U 28. minuti je prvi put savladan Wilhelm Kaipel, novi golman austrijskog vicešampiona: Petar Mićić je postigao gol za 1:0. Tri minuta prije odlaska na odmor sudija Toselli dosudio je jedanaesterac za Čelik, a siguran izvođač bio je Midhat “Medo” Mujkić (2:0). Tračak nade za ekipu koju je s klupe predvodio Erich Hof, budući austrijski selektor, pojavio se sredinom drugog poluvremena kada je Artur Kibler savladao Vujačića i smanjio na 2:1. Ipak, samo pet minuta kasnije Rade Radulović je riješio sve dileme, postigao treći gol za konačnih 3:1.
Kada je sudija Toselli odsvirao kraj, nastupilo je neopisivo slavlje igrača Čelika, ali i jugoslovenskih navijača koji su na finale stigli iz obližnje slovenske Nove Gorice. Bio je to prvi europski trofej nekog bh. kluba, najveći uspjeh Čelika u dotadašnjoj historiji. Čelik se pridružio europskim velikanima koji su osvojili SE kup, upisao se na listu pobjednikla na kojoj su bili, između ostalog, Fiorentina, Bologna, Sparta Prag, Ferencváros, Rapid Beč, Slavija Prag, a od jugoslovenskih klubova samo Crvena Zvezda. Iako je propustio finale, Alojz Renić se okitio titulom najboljeg strijelca SE kupa u sezoni 1970-71. Već naredne godine Čelik će ponoviti uspjeh u legendarnom finalu s Fiorentinom, ali o tome nekom drugom prilikom…
Čelik – Austria Salzburg 3:1 (2:0)
Gorizia, 22. septembar 1971. Stadio Comunale. Gledalaca 2.500. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Paolo Toselli (Italija). Strijelci: 1:0 Mićić (28), 2:0 Mujkić (42), 2:1 Kibler (68), 3:1 Radulović (73).
ČELIK: Vujačić, Dogandžić, Golubović, Mitrović (Ćerimagić), Talić, Mid. Mujkić, Mićić, Radulović, Andrejić, Gavran, Buza. Trener: Mujo Mujkić.
AUSTRIA SALZBURG: Kaipel, Winklbauer (Larionows), Kibler, Mairhuber, Filzmoser, Hirnschrodt, Libuda, Blutsch, Hala, Stadler (Janson), Weidinger. Trener: Erich Hof.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
