U izdanju Gradske biblioteke u najavi je izlazak romana ”Krici iz dubine”, prvog književnog djela zeničkog novinara i publiciste Josipa Dujmovića. Prema riječima znamenitog kritičara Željka Grahovca, ”riječ je o književnom i kulturnom događaju i ovo je zasigurno roman koji će se čitati, o kom će se govoriti i pisati!”
O knjizi govori autor.
Tematika?
Na to pitanje uvijek odgovorim kratkom rečenicom: ljubav u ratu. Ili, ljubav uprkos ratu. To je emotivna, rekao bih i dirljiva antiratna priča, a u njoj je ljubav izražena na sve moguće načine. Na prvom mjestu, kao ljubav prema ljudskome u nama. No, moj urednik Željko Grahovac dao je romanu još jednu oznaku – psihološki triler. Ima nešto u tome, jer jesam pisao u stilu trilera i u nekom filmskom maniru, gdje se slike ubrzano smjenjuju poput kadrova, održavajući tako znatiželju čitaoca i napetost radnje. Nakon svakog poglavlja čekate nastavak, a on ne slijedi odmah i ne znate kada će, pa vas znatiželja tjera da idete dalje.
Ideja za roman?
U ratnim godinama bio sam član redakcije ”BH ekskluziva”, lista koji je vodio znameniti sarajevski novinar i urednik Ahmed Bosnić. Najčešće sam se bavio reportažama i ispovijestima izbjeglica, logoraša i ranjenika. Čudesne priče sam od njih čuo. Strašne i opominjuće, inspirativne i potresne. One su temelj romana, pa su sva zbivanja u njemu stvarnost, ali okvir je fikcija. Naime, kada sam čuo za takozvane vikend ratnike, minorne grupice srpskih iseljenika koji su se skupljali i vikendom odlazili na bosansko ratište, tu nevjerovatnu epizodu iskoristio sam kao poticaj za izmaštani kostur priče. U njoj jedan Francuz, zbog svoje životne tragedije, mora pobjeći i u najluđem spletu okolnosti nađe se usred bosanskog rata. On je dobar čovjek, ne želi pucati, među Srbima nalazi sebi sličnoga i jednako dobrog čovjeka, pa zajedno prolaze kroz sve strašne košmare i dileme koje ratovi inače izazivaju među dobrim ljudima. Onda ga slučaj dovodi u Sarajevo. Sve se ponavlja, šokiran je, ništa ne razumije u ratu između ljudi koje ni po čemu ne može razlikovati. I opet ga sudbina povezuje sa mnogim dobrim ljudima. I sa Mirsadom u koju se zaljubljuje. Ostalo morate sami otkriti, pogotovo trilerski kraj priče, hahaha.
Knjiga uskoro izlazi u izdanju Gradske biblioteke Zenica?
To je sasvim prirodna stvar. Mene posvud u regiji poznaju kao muzičkog novinara i vjerovatno bi trebalo puno vremena i energije utrošiti da neke izdavače uvjerim kako umijem pisati i ‘ozbiljnu’ prozu. U našoj Gradskoj biblioteci, posebno Haris Abdagić i Željko Grahovac, već zbog njihove sklonosti domaćim autorima, to je bilo lakše postići.
No, moram priznati da sam strepio od Željkovog suda. On je naširoko vrlo cijenjeni autor, književni kritičar i urednik i nisam očekivao da će mi imalo progledavati kroz prste. Eto, čekao sam presudu – loše je i baci u smeće, solidno samo što… ili, u redu je za objavljivanje. No, šokirala me je njegova ocjena da je roman ”Krici iz dubine” štivo ”koje će se čitati, o kom će se govoriti i pisati!”
Svako bi lagao da mu ne imponira takva recenzija uglednog autora. Ona je doprinijela da se u meni razbukta strast za pisanjem. Malo je onih koji znaju da sam studirao književnost i naše jezike i vjerovatno bih bio profesor ili nešto slično da pred kraj studija nisam doslovno uletio u novinarski svijet. Radio i rock and roll, emisije i moja ludovanja, organizacija čuvenih godišnjih rock koncerata Radio Zenice, sve to me je odvuklo na drugu stranu, pa nisam imao prostora za ozbiljnije pisanje. Poslije je došla nagrada ”Davorin” i niz muzičkih avantura u ”Zoni”, a onda je sve prekinula ova vražija pandemija. Puno slobodnog vremena i veliki poticaj koji mi je dao Grahovac rezultirali su romanom ”Krici iz dubine” i generalno žarom za pisanjem. Ovaj roman je završen još potkraj prošle godine, a ja sam odmah počeo pisati novi i – zadovoljim li opet kriterije velikog urednika – on bi se mogao pojaviti krajem godine.
Moram spomenuti još dvije vrlo važne osobe za sudbinu ”Krika”. Zenička autorica Zuhra Bajramović- Halać pročitala je prvu verziju romana i ona me je prva uvjerila da se treba pojaviti pred publikom. Njoj velika zahvalnost, jer da nije – ne bih rukopis ni davao Grahovcu. Druga je Ferida Abdagić. Njena fascinantna unutrašnja magija iznjedrila je naslovnicu romana na svjetskoj razini. Prsti ovijeni oko jedne visoko ispružene ruke! Sjajno! Kažu da jedna slika vrijedi hiljadu riječi. To je ova slika. Prsti koji nekoga podupiru da uzleti ili prsti koji vuku u dubinu? Ne znate, dok ne pročitate roman, a Ferida je senzacionalno akcentirala cijeli smisao romana.
Promocija?
Knjiga je tehnički pripremljena za štampu i sve zavisi od tog dijela posla. Računam da će promocija biti krajem ovoga ili na početku idućeg mjeseca. Zbog epidemioloških mjera, zamišljen je niz promocija na nekoliko lokacija. Ili ćemo poslije prve zaključiti da iduće nemaju smisla, hahahaha….
U tekućoj bh. književnoj produkciji nisu baš česta pojava zanatski čisto i korektno sklopljeni i ispisani žanr-romani – bez obzira koji su motivsko-sadržajni krugovi njima obuhvaćeni; ako se uz to desi još i da je riječ o autorskom prvijencu – kao što je to slučaj s ovom prozom Josipa Dujmovića – onda svjedočimo književnom i kulturnom događaju: ovo je zasigurno roman koji će se čitati, o kom će se govoriti i pisati! “Krici iz dubine” su ponajprije psihološki triler, po osnovnom žanrovskom formatu, ali bi se ova knjiga svakako mogla nazvati i ratnim romanom.
(Željko Grahovac)
Roman „Krici iz dubine“ je vrsta antiratnog pisma na strani demilitarizirajućeg pola i kompletna psihologizacija likova, koja je za autora od izuzetne važnosti, u cilju je da nam predstavi antiratni pogled na svijet i uzaludnost i besmisao ratovanja ma koji ciljevi i razlozi da su u pitanju. Autor se, ako bi se filmskim terminom mogla objasniti ova literatura, najviše koristi krupnim planom, tražeći užas više u nama samima nego u ratnim grozotama koje su ogoljene do same granice izdržljivosti. Radnja se ponekad tako brzo odvija da nam se čini kao da gledamo naizmjeničnu smjenu filmskih sekvenci, dok se odmah zatim usporava, čime se stvara sve veća napetost.
(Nermin Ormanović)
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
