U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevnicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više. Klub menadžera danas predstavlja dipl. pravnika Nandina Škrbića, izvršnog direktora projekta “Izbor menadžera godine” Zenica.
Pored spomenute, naš današnji gost obnaša još nekoliko funkcija: vlasnik je ugostiteljskog objekta „Cabaret Club“ Zenica, predsjednik Udruženja MREŽA 24 SATA, član Vijeća-Upravnog odbora Turističke zajednice Zeničko-dobojskog kantona, te član Kamernog simfonijskog orkestra Zenica.
Nandino Škrbić je rođen 1981. godine u Zenici. Već kao četrnaestogodišnjak počeo je raditi posao turističkog vodiča, jer su se upravo tada otvorile granice nakon nesretnih ratnih dešavanja 90-tih godina na ovim prostorima. Radio je u očevoj turističkoj agenciji, prvoj privatnoj u Bosni i Hercegovini.
„Završio sam i srednju školu, a kasnije i Pravni fakultet, uvijek uporedo radeći. Tokom školovanja, obzirom da sam pohađao i Muzičku školu, radio sam u muzičkom studiju u Zenici, gdje sam se imao priliku upoznati sa mnogo naših, sada već poznatih i priznatih muzičkih zvijezda, te s njima raditi i kao ton majstor. Tih godina u Zenici je nastao i „rođen“ zenički „Euro-pop festival“, koji je kasnije prerastao u „Regionalni radijski i euro pop festival“, gdje sam imao čast biti u Organizacionom odboru i jedan od tehničkih direktora Festivala. Isti je prerastao u jedan od najboljih u ovom dijelu Evrope (održavao se na Trgu Alije Izetbegovića, ispred Robne kuće Bosna, pred oko 20.000 posjetilaca, a učesnici su bili najveće regionalne zvijezde: Dino Merlin, Toše Proeski, Željko Joksimović, Massimo Savić, Toni Cetinski, Aleksandra Radović, Flamingosi, Vlado Georgiev, te mnogi drugi). Na žalost svih Zeničana, a mogu slobodno reći i svih Bosanaca i Hercegovaca, 2008. godine, usljed velike svjetske ekonomske krize, Festival je prolongiran i više nikad nije ni održan, iako mi entuzijasti iz Organizacionog odbora nikad u potpunosti nismo digli ruke od Festivala. Samo čekamo „neka bolja vremena“…
Tih godina, paralelno sa Festivalom, rađao se i, istina tada lokalnog karaktera, “Izbor najmenadžera”. Niko nije mogao ni naslutiti do kakvih će to razmjera dvadeset i nekoliko godina kasnije doći…“, ističe Škrbić.
Direkcija Agencije za izbor najmenadžera BiH, jugoistočne i srednje Europe iz Zenice organizator je tradicionalnog izbora najuspješnijih menadžera i kompanija jugoistočne i srednje Europe za 2015. Kako je protekla ovogodišnja manifestacija i u čemu se ogledaju promjene (od početka do danas), te po kojim kriterijima se ocjenjuje uspjeh nagrađenih?
Direkcija Agencije za izbor i promociju najmenadžera BiH, jugoistočne i srednje Evrope, sa sjedištem u Zenici, organizator je i ove 2015. godine, tradicionalnog 32. po redu izbora najuspješnijih menadžera i kompanija ovog regiona. Brojka od 32 do sada održane manifestacije izuzetno je veliko iskustvo i tradicija na kojoj nam mogu pozavidjeti i mnoge svjetske agencije i organizacije ovog tipa.
Nagrada je utemeljena 1994. godine u Zenici, gdje je danas glavno sjedište Agencije. Bio je to prvi izbor najmenadžera, isključivo za područje, tada Općine Zenica. Već sljedeće godine projekat se „proširio“ na Zeničko-dobojski kanton, a naredne na Federaciju Bosne i Hercegovine. Najzad 1998. godine imali smo prvi “Izbor najmenadžera” za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Ceremonija dodjele priznanja održana je u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, a zabava za sve učesnike simboličnog naziva “Bal menadžera” u zeničkom hotelu Dom penzionera. Tada su, na samoj dodjeli, a kasnije i na zabavi, dobitnici priznanja ostvarili prve kontakte, a rezultat je bio osnivanje Udruženja industrijalaca Bosne i Hercegovine, te prve tzv. „međuentiteske“ saradnje. Sljedeći veliki iskorak projekta bio je „preseljenje“ same završne ceremonije dodjele priznanja u Sarajevo 2002. godine, kada su prvi put dobitnici nagrade “Najmenadžer” bili i uspješni menadžeri iz susjednih zemalja, Republike Hrvatske i Republike Srbije, te Republike Slovenije. Narednih nekoliko godina se povećavao broj država učesnica, a samim tim se stvarala i potreba da se projekat „razdvoji“ na dva dijela – „Najmenadžeri Bosne i Hercegovine“ i „Najmenadžeri jugoistočne i srednje Evrope“.
Godine 2004. Organizacioni odbor se odlučuje i na taj potez. Održava se “Izbor najmenadžera za Bosnu i Hercegovinu”, dakle samo za uspješne pojedince i kompanije iz BiH, koji su, po automatizmu, nominovani za “Izbor najmenadžera jugoistočne i srednje Evrope”. Završna ceremonija je održana u zeničkom hotelu Dom penzionera. Dvije godine kasnije, dakle 2006., na prijedlog tadašnjeg predsjednika Žirija za izbor najuspješnijih poslovnih ljudi i kompanija, prof.dr. Mustafe Omanovića, bosanskohercegovački „krak“ ove manifestacije za održavanje završne ceremonije dodjele priznanja odlučuje se za Banja Luku.
Jedan je projekat, ali se njegove završne ceremonije, već desetu godinu održavaju u dva grada, Sarajevu (u julu), u kojem se proglašavaju vodeći menadžeri za jugoistočnu i srednju Evropu (i dodjeljuju specijalna priznanja zaslužnim pojedincima koji nisu direktno u biznisu), i u Banjoj Luci (u decembru) kada se biraju najbolji u Bosni i Hercegovini.
Prateće, ali veoma važne manifestacije cijelog projekta su poslovne konferencije (i u Sarajevu i Banjoj Luci), tokom kojih se razgovara o najaktuelnijim temama. One su zaista posjećene, a njihovi učesnici, privrednici i gosti, uvijek predlažu konkretna rješenja kako bi se biznis u jugoistočnoj i srednjoj Evropi brže i dinamičnije razvijao, a ovi dijelovi evropskog kontinenta u svemu imali više i bili ekonomski prosperitetniji.
Respektabilan je, primjera radi, podatak da je do sada bilo nominirano ukupno oko 15 hiljada pojedinaca i više hiljada kompanija, a da „porodicu najboljih od najboljih“ čini preko 500 najmenadžera i drugih ličnosti, koliko ih je, od prve godine izbora (1994.), do sada (2015.), postalo laureatom ove nagrade i/ili specijalnog priznanja.
Nijedan projekat na bh. prostorima, pa čak i šire, nije ugostio i predstavio toliko zvučnih imena iz svijeta biznisa, diplomatije, politike i organa vlasti, vrhunskih sportista, estradnih umjetnika…
Interesantno je, recimo, što sam primjetio čitajući intervjue na Vašem portalu, da svi ili gotovo svi iz Kluba menadžera imaju iza sebe u svojim uredima „okačeno“ priznanje “Najmenadžer”.
Priznanja koja dodjeljujemo najmenadžerima i najkompanijama stvorila su zavidan imidž i popularnost kod menadžera Evrope, ali i šire. To su, u najkraćem, nagrade koje znače i podstrek i podršku onima koji znaju i hoće da mijenjaju stvari i tokove oko sebe, svijet uopće.
Ovogodišnja završna ceremonija kao i kompletan “Izbor najmenadžera”, po ocjenama dobitnika priznanja, medija, te svih poslovnih partnera najbolje je organizovana do sada. Nije to iskorak samo u organizacijskom smislu. Ove godine smo, prvi put, završnu ceremoniju održali u Gradskoj vijećnici, koja je svojim grandioznim izgledom doprinijela glamuru, sjaju i spektaklu same manifestacije.
Za sve ove godine, regionalna nagrada „Najmenadžer godine“ svrstala se, rame uz rame sa nagradama koje imaju najveći ugled u svijetu. S pravom. Svaki prijedlog- nominacija za nagradu se po stotinu puta važe, „mjeri“, „rešeta“, ocjenjuje…
Nominacije ocjenjuju članovi Žirija, na osnovu kriterijuma iz Pravilnika. Žiri čine predsjedavajući, koji se mijenja svake tri godine, dva potpredsjednika i četiri stalna člana – predstavnici značajnih grupacija, nauke, ugledne ličnosti u društvu, mediji, te dobitnici priznanja iz prethodnih godina. Odluka o izboru donosi se na osnovu sljedećih kriterija: USPJEŠNO POSLOVANJE I VOĐENJE KOMPANIJE, INVESTICIJE, ZAPOŠLJAVANJE, STANDARD KVALITETA, OBIM IZVOZA, UVOĐENJE I KORIŠTENJE SAVREMENIH TEHNOLOGIJA, DOBIT KOMPANIJE KOJU MENADŽER „VODI“, ORGANIZACIJA POSLA, ASORTIMAN PROIZVODA I USLUGA, POPULARNOST KOD PARTNERA I KORISNIKA PROIZVODA I USLUGA.
Također, imate iskustva i u vođenju portala ZENICA24SATA. Na koji način se istaknuti „u moru“ web portala?
Danas je veoma jednostavno postati urednikom portala. Svako ima mogućnost zakupiti domenu, čak se može kupiti i gotov dizajn stranice koji samo treba prilagoditi svojim potrebama i već sutra ste praktično „sam svoj majstor“.
Projekat ZENICA24SATA je, prema mojoj viziji trebao da bude nešto sasvim drugo. Zamišljen je kao portal u funkciji građana Zenice, gdje bi se mogle svakodnevno dobiti sve servisne i druge informacije. To je jedno izvjesno vrijeme i funkcionisalo. Međutim, svaki posao zahtijeva pažnju i posvećenost, vrijeme, koje nažalost, danas svima nedostaje i naravno budžet za finansiranje. Potpuno je nemoguće bez prisustva na društvenim mrežama, pogotovo Facebooka, promovirati bilo koju vrstu proizvoda, pa bio to i portal. Čak je popularna i kupovina tzv. lajkova, što ja, u principu ne podržavam. Upravo zbog takve situacije i „mora“ web portala, gotovo je nemoguće kvalitetom postići uspjeh u ovoj branši. Ima rijetkih slučajeva kao što je, evo manager.ba. Opet, s druge strane, iza Vas stoji izuzetno uspješna kompanija koja sve to finansijski „gura“ i pomaže.
Vlasnik ste ugostiteljskog objekta „Cabaret Club“ u Zenici. Kako se snalazite u ugostiteljskim vodama?
Već nekoliko godina vodim ugostiteljski objekat u zgradi Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici – „Cabaret Club“, koji je, tih godina kad je Pozorište napravljeno, bilo kultno okupljalište Zeničana. Bila je čast imati samo člansku karticu ovog objekta. Istina, tada nije bilo ugostiteljskih objekata na svakom „ćošku“ kao što je to slučaj danas. Prije četiri godine, u zakup sam uzeo taj objekat, uz pomoć vrhunskog arhitekte adaptirao i modernizirao prostor i već nekoliko godina pokušavam da vratim taj stari imidž. Međutim, generacije koje znaju za taj imidž više i ne izlaze ili izlaze vrlo rijetko, a nove generacije preferiraju folk klubove, tako da „moj proces“ ide jako sporo. Tako sam, ustvari, ušao u svijet pozorišta i glumaca, koji su stalni gosti „Cabaret Cluba“.
Krajem prošle godine ulazim u projekat produciranja dječje predstave „Balet za nilske konje“ u saradnji sa Miroljubom Mijatovićem, koji je rukovodilac Dječje, omladinske i lutkarske scene BNP-a i Elfadom Baručijom, tehničkim direktorom BNP-a.
Bila je to, dakle, prva privatna predstava namijenjena djeci uzrasta od tri do deset godina, iako u njoj može uživati i nešto starija publika. Djeci se, na prilagođen način, govori o prijateljstvu i problemima koji nastaju u toj zajednici, o zaduženjima koja djeca moraju ispuniti. Edukativnog je karaktera, ispunjena plesom, pjesmom, ritmom, glumom i igrom, sa interaktivnim dijelovima, u kojima se uključuju i djeca iz publike. Izvedena je dvadesetak puta u više gradova Bosne i Hercegovine, a bila je dio dječjeg programa kojeg organizira Grad Zenica za sve mališane Zenice na Gradskom trgu.
Svestran ste čovjek, aktivan na više funkcija. Također, izvršni ste producent predstave, (ne)stand-up komedije “I ovo… I ono… I sve!”, koja je u svibnju premijerno izvedena u „Cabaret Clubu“ u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici. Otkud afinitet prema umjetnosti?
U aranžman sa Harisom Burinom, koji je autor, režiser i glumac u predstavi „I OVO… I ONO… I SVE!“ sam ušao gotovo slučajno. Mislim da sam se zatekao na pravom mjestu u pravo vrijeme. A vjerovatno će isto reći i Haris. To je praktično njegova autobiografska predstava. Premijeru smo održali u „Cabaret Clubu“ u maju, nakon čega smo imali samo nekoliko repriza. U okviru Baščaršijskih noći izveli smo i sarajevsku premijeru, a tek sad nam predstoji pravi posao – turneja po Bosni i Hercegovini i dijaspori.
Znamo da Zeničani jako vole svoj grad, no postoji li nešto što mu čangrizavo zamjere?
Zeničani su izuzetno poznati po lokalpatriotizmu i po tome da „ne daju ništa na Zenicu“. Međutim, budi se ekološka svijest ljudi i sve se više Zeničana „diže“ protiv aerozagađenja koje nam je „priuštio“ Mittal. Smatram da smo svi mi taoci Mittala i ovih ljudi koji rade tamo, jer čim se ovoj gospodi iz Mittala zaprijeti da moraju ugraditi filtere, oni prijete otkazima. Zato mislim da smo taoci i da nas ucjenjuju. Javna je tajna da je posljednjih nekoliko godina rapidno povećan broj oboljelih, kao i smrtnost od karcinoma raznih vrsta. Nažalost, nadležne intitucije ne rade ništa ili gotovo ništa kako bi to spriječile.
Koji je, privatno, Vaš najuži krug ljudi? S kakvim profilima ljudi se družite?
Najviše vremena provodim sa svojim najbližim kolegama i saradnicima, a njih ima raznih profila i zanimanja, obzirom na to da sam i sâm „umiješan“ u više djelatnosti.
Što se tiče prijatelja, nažalost, gotovo svi su već otišli iz Zenice i Bosne i Hercegovine. Često je bila šala – Ko ostane zadnji nek’ ugasi svjetlo. Evo, izgleda ja ostadoh zadnji, ali još se ne dam. Ili možda ne znam ugasiti svjetlo?!
Tko su Vaši uzori i zbog čega?
Najviše sam znanja i stručnosti „pokupio“ od svog Tate. Namjerno sam upotrijebio taj izraz, jer je uvijek nastojao da sam dođem do zaključka, ne želeći me usmjeriti odmah ka pravom rješenju. Od četrnaeste godine me, bukvalno, „gurnuo u vatru“ i evo već punih dvadeset godina sam „na praksi“ kod njega. Ponekad je veoma teško pratiti Tatu i njegov radni tempo, jer je on pun energije i praktično bi mogao svih 24 sata dnevno biti aktivan.
Dosta ste poslovno angažirani. Kako provodite slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme najradije provodim sa svojom porodicom. Imam divnu suprugu, koja mi je oslonac i podrška u svemu. Posebna radost su nam djeca, četverogodišnji sin i dvogodišnja kćerka. Meni je najbolji odmor kad smo nas četvero kući i izležavamo se. Supruga više voli ako naše vrijeme provodimo u šetnji ili na vikendici, dok je djeci najdraže kad odemo do mojih roditelja, gdje se u bašti igraju s majkom, mojom mamom.
Putovanja su sastavni dio Vašeg života. Ovih dana ste boravili u dalekoj Kini. Koja je naredna destinacija koju namjeravate posjetiti i kojim povodom?
U nedjelju (27.09.) sam se vratio sa prilično napornog desetodnevnog boravka u Kini. Bila je to turističko-radna posjeta, odnosno akademska razmjena i study posjeta, u aranžmanu Kineske ambasade u Bosni i Hercegovini.
To mi je prvi odlazak u Kinu i moram reći da sam zaista impresioniran viđenim, kineskom kulturom, ekonomijom, kulinarskim specijalitetima, a posebno njihovim gostoprimstvom. Izuzetna je čast biti članom jedne takve delegacije (16 zemalja jugoistočne i srednje Evrope), a Kinezi su se pokazali kao vrhunski domaćini. U tih deset dana su nam uspjeli pokazati i prikazati svo blještavilo i sjaj Kine, a ujedno i predstaviti svoju zavidnu historiju.
Projekat “Izbor menadžera” je dinamičan. Pravilnik o Izboru nalaže da se svaki kandidat za nagradu mora snimiti, fotografirati, intervjuisati… Ako se uzme u obzir koliko zemalja učesnica u Projektu imamo, jasno je da nekoliko ljudi puna dva mjeseca pred završnu manifestaciju mora biti konstantno na putu u obilasku nominiranih. Samo ove godine, bio sam u Poljskoj, Austriji, Njemačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, Albaniji, Kosovu… Evo sad i u Kini.
Obzirom da slijedi bosanskohercegovački izbor, naredne destinacije će vjerovatno biti samo unutar naše države. Naravno, ako me Nj.E. Dong Chunfeng ponovo pozove u Kinu, neću odbiti.
Koji je Vaš recept za sreću?
Recept za sreću ne postoji. Svako od nas ima svoju viziju sreće. Moja najveća sreća je moja porodica.
Kakav je Vaš modni ukus? Strogo poslovni ili ste više ležerni tip?
Donedavno sam se odijevao striktno poslovno. Međutim, djeca dosta utječu i na stil odijevanja, tako sam u posljednje vrijeme često primoran obući i trenerku, što je bilo prosto nemoguće do prije nekoliko godina.
Kada biste mogli odabrati moć jednog superheroja, koja bi to bila?
Tek sad ulazim u fazu superheroja, jer moj sin je upravo u godinama kad su mu interesantni Batman, Superman i ostali… Ja sam skoro pa i zaboravio koji su popularni likovi bili dok sam bio mali. Ako bi postojala moć izlječenja ili nešto slično, onda bi to definitivno bilo to.
Da sada možete biti bilo gdje na svijetu, gdje biste bili?
Često sa suprugom razgovaram baš na tu temu – ako bismo išli, nakon što ugasimo svjetlo, gdje bismo otišli?! Više nigdje na svijetu nije kao što je to nekad bilo. Na ovim prostorima je bio popularan jedan vic: Pitali Muju šta bi ti kad bi bio smak svijeta. Kaže, uzeo bih pasoš, kofere i pravac Njemačka.
U svakom slučaju, najvažnije je da smo zajedno, ma gdje bili…
Koji su Vaši planovi kroz daljnju karijeru?
Već duže vrijeme planiram da upišem postdiplomski, ali mi obaveze i vrijeme ne idu na ruku. Upravo sada sam na životnoj raskrsnici, ali ne bih o tome dok ne „okrenem novi list“.
Što je po Vama glavna karakteristika dobrog menadžera?
Glavna karakteristika dobrog menadžera, prema mom mišljenju je da bude, prije svega, dobar čovjek. Osim toga, treba mu samo puuuuuno sreće.
Čiji intervju biste, na našem portalu, voljeli pročitati?
Gospodina Borisa Bošnjaka.
PREUZETO UZ DOZVOLU: MANAGER.BA
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
