Komunistička vlast je sredinom 20. vijeka nastojala, raznim naredbama, da oteža pohađanje vjerske pouke, a kulminacija je bila pritisak na Starješinstvo IVZ BiH i zabranjivanje rada mekteba.
Naredba je ukinuta krajem šezdesetih godina, a odziv djece na mektebsku pouku je bio masovan (hatme 1972. godine u prilogu).
Dozvolili su pouku djece po kućama, ali samo za djecu iz te kuće, pa je upućen iz Starješinstva IVZ Sarajevo (akt broj 572/63 svim džematskim odborima od 11. februara 1963. godine), da se strogo vodi računa da takvoj vjerskoj pouci ne prisustvuju članovi obitelji iz susjednih kuća.
Maloljetna djeca su morala da potpisuju pismeni pristanak da idu u mekteb, uz prethodni pismeni pristanak oba roditelja (akt 132/54), a o tome se strogo vodila evidencija i to je kontrolisala tadašnja socijalistička vlast.
U prilogu je nekoliko skeniranih saglasnosti roditelja-staratelja.
Iz knjige “Gračanica između Vranduka i Bilinog polja”-Asim Kadrić.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010