Nedžad Agić: ZENICA – VUKOVAR 2018.- Poštovani, naime, kako ste već čuli, na poziv „Ultra-maratonaca“ iz Vukovara odlučio sam da odem kod njih u goste i da tom prilikom „osvjetlam obraz“ našem rodnom gradu, pa ako hoćete i Bosni i Hercegovini. Pripreme za polazak su počele početkom mjeseca novembra, obilaskom dragih prijatelja inače sponzora mog putovanja, te slanjem e-mail-ova raznim firmama za molbom za sponzorstvo, uključujući i vašu. Informaciju sam takođe objavio na društvenoj mreži Facebook, na kojoj za Vašu informaciju imam preko 2800 pratilaca. Svi redom su odobravali ovaj moj poduhvat i zaželjeli mi sretan put.
Krenuo sam iz Zenice u 06,30 minuta po dosta hladnom i maglovitom vremenu. U Nemili sam stao napuhao gume na četiri bara , te krenuo put Žepča i ostalih usputnih gradova sa ciljem da stignem prije mraka do grada Šamca na granici Bosne i Hercegovine sa republikom Hrvatskom. Nakon duže vožnje, stigao sam do prve stanice, to jest prvog grada na mom putovanju, to je bio Maglaj. Tu sam doručkovao, sreo par ljudi koji su se ugodno iznenadili kad sam im rekao kuda idem i zašto.
Iz Maglaja sam krenuo prema Doboju i usput sreo četvoricu biciklista koji su istim povodom krenuli u Vukovar, a dolaze iz Viteza. Oni su išli brže i namjeravali prije mraka stići do cilja, što je za mene bilo prebrzo, ipak ja sam rekreativac u bicklizmu. Naredna stanica je bila u Modriča, tu sam se odmorio, ručao i opet popričao sa nekim ljudima koji su se takođe pohvalno izrazili o mom pohodu i bili veoma ljubazni.
Iz Modriče krenuo sam slavonskom ravnicom prema Vinkovcima, sljedećoj stanici na mom putovanju do Vukovara. Kad kažem slavonskom ravnicom, to izgleda kao na slici ispod!
Nakon velikih napora po hladnom i kišovitom vremenu, napokon sam stigao u Vinkovce. Tu sam doručkovao i odmorio se, te stekao par novih prijatelja u restoranu gdje sam jeo. I oni su bili ugodno iznenađeni da sam došao biciklom, te mi čestitali na tom poduhvatu, naravno prigodno sam im se zahvalio. Putovanje se nastavilo, kiša je prestala ali ravnica nije, vjetar je puhao u prsa tako da je bilo teško voziti, ali bio skoro pred ciljem tako da odustajanja nije smjelo biti. Poslije odprilke dva sata, napokon sam stigao u Vukovar.
Na ulazu u grad Policija me veoma srdačno primila i uputila prema centru grada. Stigao sam tačno na početak „Kolone sjećanja“ kojom se svake godine obilježava stradanje civila Vukovara. Tu sam sreo „Ultra-maratonce“ koji su me veoma srdačno dočekali, te sam zajedno snjima krenuo u kolonu. Obilazak je trajao oko pola sata, a zatim je zvanični dio programa završen. Otišao sam s maratoncima na ručak i kolače, te se nakon izvjesnog vremena oprostio s njima i krenuo prema Županji na put kući.
Na putu do Županje počeo je padati sitan snijeg što je dodatno otežavalo vožnju biciklom, ali znajući da sam ostvario željeni cilj, sve mi je bilo lakše, pa i voziti po snijegu. Nakon nekog vremena stigao sam u Županju i tu ručao, a zatim se uputio dalje na mom putu prema Bosni i Hercegovini i mom rodnom gradu.
Nakon kratke vožnje stigao sam na granični prelaz Orašje i tu ušao u Bosnu i Hercegovinu, te krenuo u grad, otišao sam do autobuske stanice i pitao kad ima autobus prema Zenici, dispačer mi je rekao da nedjeljom autobusi ne idu u mom smjeru ali da iz Šamca ima autobus tačno u 19,00 sati. Zahvalio sam se i uputio prema Šamcu.
U Šamac sam stigao u večernjim satima te odmah kupio autobusku kratu do Zenice, a zatim otišao da večeram i da se malo odmorim.
Iz Šamca sam krenuo autobusom do Zenice, s tim da sam ubacio bicikl u autobus i udobno se zavalio u sjedište autobusa, te započeo sa aktvinim odomrom koji mi je i te kako trebao. U 23,30 sati autobus je po dogovoru stao kod naplatnih kućica u Perinom Hanu, tu sam izašao, zahvalio se vozaču, uzeo svoj bicikl i krenuo kući. Kod kuće su me dočekali s nevjericom, pa sam morao ispričati sve detalje mog mogu slobodno reći velikog putovanja.
Konačan zaključak je veoma jednostavan, promocija grada Zenice i Bosne i Hercegovine je definitivno uspjela, između ostalog i to mi je bio cilj, veoma mi je drago da sam bio dio „Kolone sjećanja“ te na svoj način odao počast nevinim žrtvama masakra u Vukovaru. Na kraju, hvala Bogu, mojoj porodici i naravno sponzorima uključujući i Vas poštovani prijatelji, HVALA Vam velika.
Do novog putovanja, sve Vam najbolje želim!!!!
S poštovanjem Vaš, Agić Nedžad.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
