Neobičan susret u svjetskom gradu pravde – Kad budete jednog dana pravnici, nemojte biti podobni. Jer, podobni brzo padaju. Brzo završavaju i na kraju i nestaju. Treba biti čovjek.
To je najvažnije. Ovo je poruka Munire Subašić, predsjednice Pokreta Majke enklava Srebrenica i Žepa koju je uputila studentima Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici prilikom susreta u svjetskom gradu pravde – Den Haagu.
A susret sa studentima desio se slučajno i to zahvaljujući oficiru za vezu sa Tribunalom Amiru Ahmiću. Predstavnice Majki Kada Hotić i Munira Subašić, te predstavnik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović, kao i volonterka Elmina Kulašić, koja pomaže ovim organizacijama nakon što se vratila iz SAD-a, prenijeli su svoja iskustva studentima iz Zenice.
Mezarje u Potočarima
– Izgubila sam 22 člana uže familije. A kad bih brojala daidžiće, amidžiće i tetiće, mislim da bi bilo više od stotinu. Mi mrtve ne možemo vratiti, ali se moramo boriti da dokažemo istinu i pravdu. Često kažem da je najveća nepravda na svijetu čekati pravdu. A mi je čekamo više od 20 godina. Kad smo izgubili svoju djecu, mnogi su mislili da ćemo mi majke samo plakati, sjediti, a možda i kriti istinu pošto su naši roditelji nakon Drugog svjetskog rata u mjestima gdje su živjeli muslimani uvijek krili šta se desilo, ko je koga ubio. Naprotiv, mi smo digle svoj glas. Formirale smo jednu veliku organizaciju, a na početku smo imali više od 8.000 članova, žena, kazala je Munira Subašić.
Ona je objasnila da je po njihovoj evidenciji ubijena 10.701 osoba u Srebrenici, a da je broj 8.372 koji piše u Potočarima ustanovila Komisija Vlade Republike Srpske koja je formirana po nalogu tadašnjeg visokog predstavnika Paddya Ashdowna. Prema podacima Udruženja, ubijene su 1.042 maloljetne osobe, djeca, te 570 žena od 1992. do 1995. godine u Srebrenici.
– Zahvaljujući majkama, našem radu, upornosti, imamo mezarje tamo gdje i treba da imamo. Kad smo uradili mezarje, 31. marta 2003. godine je 600 tabuta krenulo prema Srebrenici. Tadašnji reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić me je pitao ko će da otvori mezarje, ja kao predsjednica Udruženja ili on kao predsjednik vjerske zajednice. Odgovorila sam mu da neće ni on ni ja, već američki predsjednik Bill Clinton. Rekao mi je da ne budalešem. Mi smo napisali pismo i poslali preko američke ambasade u BiH i ubrzo je stigao odgovor Clintona da ne može doći 11. jula, ali da može 20. septembra. I zaista je došao i otvorio mezarje. Svjetski mediji su došli i cijeli svijet je konačno mogao saznati za Srebrenicu, da se tamo dogodio genocid, istakla je Subašić.
Ona je dodala da majke koje su izgubile svoju djecu, bez obzira na to kako se zvale, bile muslimanske, Srpkinje, Hrvatice, Jevrejke, Romkinje ili pripadale nekom drugom narodu, imaju pravo na istinu. Treba da se poštuje svaka majka. I svaka majka ima pravo da zna ko joj je ubio dijete, zašto je ubio i da oni koji su to uradili odgovaraju pred sudom za to. Pojasnila je da traže da svi koji su činili zločine, bez obzira na to kako se zvali i kome pripadali, budu procesuirani i da se znaju njihova imena, baš kao što treba da se znaju imena žrtava.
Pravo i pravda nisu isto
– Nijedno naše dijete, a mislim da je bilo oko 5.500 djece koja su ostala bez jednog ili oba roditelja, nije se svetilo. Bore se za istinu, za pravdu, pomažu nam. Vi ste pravnici. Moraćete se boriti da stvarate bolje sutra za našu zemlju. Ako imate druga i drugaricu da se zovu drugačije, to je dio vas, vi ste dio njih, poštujte tuđu kulturu i drugi će poštovati vašu. Ja stvarno imam dobru saradnju i sa majkama Srpkinjama i majkama Hrvaticama koje su izgubile djecu, svim majkama sa prostora bivše Jugoslavije. Ne mogu ja biti veća majka nego što su druge majke, zaključila je Munira Subašić.
Kada Hotić je istakla da su se majke često razočarale u ovom svjetskom gradu pravde, ali da uvijek imaju nadu, da ne posustaju iako znaju da se bore sa vjetrenjačama.
– Mi ih zastidimo, potaknemo im svijest, opomenemo da treba imati odgovornost prema ljudima. Nismo svi krivi, nismo svi žrtve i ne treba nas tako gledati. Imaju odgovorni, imaju izvršioci. Kakvi su to umovi koji su uspjeli da natjeraju naš narod na svoje. A mi smo svi Bosanci i Hercegovci. Zato se vi potrudite da imamo državu kojom ćemo se svi ponositi, rekla je.
Murat Tahirović je zeničkim studentima kazao da su odabrali smjer koji je, pogotovo poslije rata u BiH, veoma specifičan.
– Došli ste u grad koji je sebe nazvao gradom pravde, u kojem je uspostavljen Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju na kojem je dokazano da se nad Bošnjacima desio genocid. To se nije desilo zato što je svijet to htio, već što smo imali jednu grupu ljudi Bošnjaka koji su bili uporni da to dokažu, koji su imali snage da to rade. Jedan od njih je i Amir Ahmić, kazao je Tahirović.
Prijedorčanka Elmina Kulašić je imala sedam godina kada je bila u logoru. Otišla je u Ameriku gdje je završila fakultet.
– Manje-više sam odrasla u Chicagu, a radila sam u Washingtonu. Tako sam i upoznala majke Muniru i Kadu i Murata i njihov rad. Pokušala sam i ja nešto da radim. Tako je 2005. u američkom Kongresu usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici. Jedna rezolucija je usvojena i prošle godine na 20-godišnjicu genocida. Mi mladi moramo da učimo od majki, ali i od očeva. Ja sam sa sedam godina provela više od mjesec u logoru u Trnopolju koji je bio jedan od gorih u ratu u BiH. Sa istim ciljem sam ovdje kao majke. Istina i pravda, naglasila je Elmina Kulašić dodavši kako je od Munire, Kade i Murata naučila više nego i od jednog profesora na fakultetu.
Spahija Kozlić, doc. na Pravnom fakultetu UNZE i predsjedavajući Naučno-nastavnog vijeća, zahvalio je na ovom susretu i prilici da studenti i profesori čuju iskustva koja su teška ali koja su potrebna. Studentima često zna reći da postoji bitna razlika između prava i pravde i da uvijek trebaju procjenjivati ono što je pozitivna pravna norma.
Tužba protiv Dodika
Majke Srebrenice i Udruženje žrtava i svjedoka genocida u BiH zahvalili su Jasminu Duvnjaku, zamjeniku predsjedavajućeg Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, na čiji prijedlog je kantonalna Skupština usvojila inicijativu da se u godišnji nastavni plan i program svih škola u ZDK-u uvrsti učenje o genocidu u Srebrenici i BiH, te da se organizuju obavezne edukativne ekskurzije i časovi historije u Memorijalnom centru Potočari. Duvnjak je bio i predlagač zakonske zabrane negiranja genocida. Zakon o dopuni KZFBiH krajem septembra 2014. stupio je na snagu i postao pravno važeći propis u ovom entitetu. Na osnovu ovog zakona Murat Tahirović podnio je prijavu Tužilaštvu Federacije BiH i Tužilaštvu BiH protiv Milorada Dodika, predsjednika RS-a, zbog negiranja genocida u Srebrenici. Na državnom Tužilaštvu je tužba u proceduri.
M.Dajić/Oslobođenje
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
