Suvlasnik škole nogometa Tempo Sport iz Zenice iznio je neka svoja razmišljanja o radu sa mlađim kategorijama: BiH je iscrpila većinu tih dječaka koji su otišli vani i nastupaju u inostranim klubovima. Nailazimo već da ti neki dječaci uzimaju državljanstva drugih zemalja i igraju za njihove nacionalne timove. Nećemo još dugo moći dobijati gotove igrače izvana.
• Suvlasnik ste škole nogometa Tempo Sport iz Zenice čiji su polaznici proteklih godina imali zapažene nastupe. Recite nam da li ste zadovoljni prošlom godinom?
– Moramo biti zadovoljni sa prošlom godinom. Mislim da smo prebacili svoju normu. Bili smo prvaci Zeničko-dobojskog kantona i ostvarili pravo da idemo na federalno takmičenje, gdje smo ponovo osvojili prvo mjesto. Bilo je to drugi put u protekle tri godine da osvajamo federalno prvenstvo. U jesenjem dijelu smo ostvarili isto tako dobre rezultate. U pionirskoj selekciji smo prvi na tablici, a sa pretpionirima smo među tri najbolje. Iako se desila promjena generacija i prelazak mlađih u starije kategorije te zbog toga igramo sa mlađom djecom, rezultati ne izostaju.
Škole dobro rade
• U Trening-centru Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH sve omladinske selekcije su imale pripreme. Igrači Tempo sporta u prvi mah nisu bili pozvani?
– Objavljen je bio spisak na kome nije bilo naših igrača. Na moju sugestiju i razgovor sa selektorima i direktorom reprezentacije, gdje su priznali da nisu bili u potpunosti upoznati sa situacijom, naknadno su pozvali neke naše dječake. Naši dječaci su osvajali federalna i kantonalna prvenstva, da ne govorim o masi turnira širom BiH, i dokazali da se na njih može ozbiljno računati. Sva ta djeca uzrasta do 15 godina igraju isti rang. Razumijem i selektore starijih generacija kada zovu igrače iz Premijer lige, jer ipak, tu i treba biti koncentrisan kvalitet. Međutim, kada su u pitanju mlađe selekcije, dobar dio škola dobro radi, imaju dobre rezultate i mogu ponuditi djecu premijerligaškim klubovima i reprezentativnim selekcijama u našoj zemlji. Smatram da ne bi trebali biti zapostavljeni.
• Kvalitet je ujednačen u tim mlađim kategorijama?
– Ovo je možda i način da ta sva kvalitetna djeca prelaze u jače klubove. U jačim bh. klubovima, recimo premijerligaškim, mislim da i nemaju takav status kao u klubovima u kojim su bili ranije. U školama nogometa se možda i posvećuje više pažnje toj manjoj djeci i kvalitetnije se radi, a i bolje uslove vjerovatno imaju. Mi smo obezbijedili optimalne uslove za te mlađe kategorije. Naravno, iz dana u dan se postavlja sve više zahtjeva, ali ne stojimo toj kvalitetnoj djeci na putu da odu negdje drugo, pogotovo kada su u pitanju kadetska i juniorska selekcija. Dobili smo poziv iz Akademije FK Sarajeva, koja radi jedan izuzetno dobar posao, za suradnju i to ćemo brzo i ostvariti. I to je pokazatelj da neko prati naš rad sa djecom i dobre rezultate.
• Postoji li saradnja takva sa NK Čelik?
– Trenutno je situacija takva da djeca prelaze od nas u Čelik na nekoj individualnoj osnovi. Prije četiri-pet godina sam zagovarao ideju da napravimo zajedničku školu gdje ćemo mi preuzeti brigu o mlađim kategorijama, a da Čelik ima starije. Međutim, da li me nisu u tom periodu shvatali ozbiljno, ili nisu bili zainteresovani za taj vid suradnje, tako da je to propalo. U zadnjih godinu i po ili dvije dana više od stotinu dječaka iz naše škole je prešlo pretpionirske, pionirske, kadetske ili juniorske selekcije Čelika. Na taj način imamo suradnju, mada to nije ozvaničeno…
Čudan odnos Saveza
• Nogometni savez Zeničko-dobojskog kantona delegirao je kandidate za selektorske pozicije u krovnu kuću bh. nogometa. Na spisku se niste našli ni Vi, kao nekadašnji proslavljeni reprezentativac, a sada trener, niti vaši saradnici u ŠN Tempo sport?
– Iskren da budem, ja sam razočaran odnosom pojedinih komisija ili koga već kada je naš Savez u pitanju. Svi naši treneri imaju licence, svi su bili igrači sa zavidnom karijerom. Pored ovih uspjeha i svega, smatram da ne bi trebalo biti većih referenci kada su u pitanju mlađe kategorije. Mislim da se i oni moraju pozabaviti tim jer ovo ne vodi nečemu što je dobro za Zenicu, a onda i ZDK. Koliko znam, ove godine sa područja ovog kantona sudija Bureković se oprašta i nakon toga mi više nemamo svojih predstavnika osim Amira Japaura, koji je pomoćni trener u pionirskoj selekciji BiH. To je poražavajuća okolnost za ZDK da nemamo više svojih ljudi.
• Zbog čega je takav odnos prema vama kao čovjeku koji iza sebe ima itekako uspješnu igračku karijeru?
– Samo oni u NS ZDK znaju pravi razlog. Mislim na članove komisija koje su odlučivale. Svjesno ili nesvjesno, ili pak zbog svog neznanja nisu prepoznali kvalitet. Dovoljno je reći da smo u pet godina osvojili četiri prvenstva ZDK i da niko nije kandidiran od nas, mislim da je poražavajuće. Stavljeni smo u nezgodnu situaciju i zbog toga što naša djeca nisu pozvana u prvi mah u omladinske selekcije. Boriću se da napravimo pomak. Oduvijek sam želio da budem trener, a mislim da kroz ove rezultate i neki svoj CV zaslužujem bar da se razgovara sa mnom. Imam završenu trenersku A licencu i nadam se da ću ove godine upisati i profi-licencu. Do sada nisam naišao na takav odnos bar kada je u pitanju ovaj kanton i ljudi koji vode ove selekcije.
Domaće je najbolje
• Prošle godine je bilo Svjetsko prvenstvo u Brazilu i istorijski nastup naše najbolje nogometne vrste. Vaša generacija je možda igrački bila i bolja, ali nije imala sreće da se plasira na jedno veliko takmičenje. Smatrate li da je ovo vrhunac ili da reprezentacija može još bolje?
– Da bi bilo bolje, mora se okrenuti radu sa mlađim selekcijama. Moje iskreno mišljenje je da je Bosna i Hercegovina iscrpila većinu tih dječaka koji su otišli vani i nastupaju u inostranim klubovima. Nailazimo već da ti neki dječaci uzimaju državljanstva drugih zemalja i igraju za njihove nacionalne timove. Mi se moramo okrenuti proizvodnji igrača, pravljenju igrača kod nas. Jer, nećemo još dugo moći dobijati gotove igrače izvana. To je jedan od preduvjeta, a mislim da su to ljudi u Savezu svjesni da se moraju okrenuti djeci iz BiH. Vjerujem da će uz adekvatan angažman i stručne trenere uspjeti da afirmišu još igrača koji će nastaviti stopama ovih koji su bili na Svjetskom prvenstvu. Spomenuli ste moju generaciju gdje je bilo zaista fantastičnih igrača, vrhunskih gdje je većina nas igrala Ligu šampiona u tom periodu za vrhunske klubove. Nismo uspjeli. Imali smo možda nekih drugih problema, od same organizacije Saveza. Bilo je dosta ljudi koji se sada vrte u Savezu koji su u tom periodu bili protiv igranja Bosne i Hercegovine. Vjerujem da smo sve to prevazišli i da ćemo nastaviti u dobrom trendu, da svake godine i svake kvalifikacije postižemo sve bolje rezultate. Naravno, i Evropsko prvenstvo koje smo uzeli zdravo za gotovo sa odabirom grupe, nas može opametiti. Nismo izgubili još šanse. Trebaju sjesti i svi se dobro pripremiti, da budu kao jedan da se ostvari plasman.
Igrao u Dinamu, Osijeku, Kini…
Nermin Šabić rođen je 21. decembra1973. u Zenici. Prošao je kroz sve omladinske selekcije u Čeliku, gdje je debitovao u prvom timu ovog kluba sa 17 godina. Rat u BiH odveo ga je do susjedne Hrvatske gdje je igrao deset godina. Nastupao je u dresu Inkera (sadašnjeg Intera) iz Zaprešića, Zagrebu u dva navrata, Osijeku, Croatiji (sadašnjem Dinamu iz Zagreba). Nakon toga se vratio u Čelik gdje je odigrao jednu sezonu, a potom je tri i po godine nastupao u kineskom Changchun Yataiu. Karijeru je okončao u matičnom klubu. U dresu naše nacionale selekcije je odigrao oko 40 utakmica te postigao jedan pogodak (na kvalifikacionom meču sa Lihtenštajnom 2002. na Bilinom polju).
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
