Veceras oko cetiri sata me probudio lavez, zavijanje i skika pasa, izasla sam na balkon da vidim o cemu se radi, da bi na ulici primjetila copor oko desetak pasa i jednog psa koji se zaglavio u kapiji izmedju dvije sipke. Izlazim na ulicu, ne razmisljajuci da li bi me psi mogli napasti, prilazim psu jer je ocito u bolovima i pomisljam da bi mogao da me ujede radi toga, zadnji dio tijela mu se zaglavio i prednjim nogama pokusava da hoda i tako ujedno pomjera kapiju gore-dolje.
Pokusavam da ga izvadim, ali ne moze i zovem 123, to je broj vatrogasaca. Javlja mi se osoba sa “halo”, bez da prije toga kaze da sam na vezi sa dezurnim u vatrogasnoj stanici. Ja uzrujana, sa lavezom i rezanjem pasa u pozadini, objasnjavam u cemu je problem i pitam da li mi mogu pomoci s obzirom da nemam koga drugog da zovem, niko drugi ne bi ni dosao, a doticni gospodin vatrogasac tada zapocinje svoje ispitivanje. Rekla sam tacno gdje se nalazim, kako se zovem, objasnila najkraci put kako da dodje do mene, on me u svemu tome optuzio da lazem, da sam maloljetna i da razmislim da li govorim istinu ili ne. Vidno uznemirena, pokusavam da objasnim tom covjeku, i kada je rekao da ne moze reci moze li mi pomoci i da mora da pita komandira, ja mu samo govorim da ne treba da dolaze i prekidam razgovor.
Vracam se kuci, uzimam nesto iz garaze kako bi bar malo iskrivila te sipke medju koje se pas zaglavio, idem ponovo do psa i sve radim sama. Oko mene i dalje copor pasa, ja kao zensko, djevojka od 22 godine radim posao za koji se velika vecina muskaraca ne bi odvazila da uradi. S obzirom da sam uspjela malo da odvalim i iskrivim sipku, dizem zadnji dio tijela psa, malo ga okrecem na stranu i izvlacim prvo ledja pa zatim nogice. Pas je citavo vrijeme krvario i urinirao po meni, usta su mu bila puna krvi jer je zubima pokusavao da se oslobodi od zeljeza, pobjegao je cim sam ga spustila na ulicu a ja sam, vracajuci se svojoj kuci, nazvala ponovo vatrogasce da kazem kako cu da javno osudim njihov odnos prema ljudima koji traze pomoc u situacijama kada sami ne mogu mnogo da urade.
Nakon sto sam im to rekla, mene na moj broj mobitela zove taj isti covjek iz vatrogasce stanice, dakle zove me sa fiksnog telefona, i ponovo pocinje raspravu oko ovoga sto se desilo, pokusava da ostvari neku komunikaciju, jer me mozda ozbiljno shvatio tek kad sam rekla da cu da obavjestim ljude o ovom dogadjaju. Naravno, nije mi bilo u cilju da se raspravljam, zavrsila sam razgovor i vratila se kuci. Moje pitanje je kome da se obicni gradjanin obrati u ovim situacijama, nebitno da li da se radi o vlasnickom psu ili psu lutalici, kako da rijesi slican problem kada u gradu ne postoje osobe koje bi pomogle.
Napominjem, nazvala sam ih dijelom radi pomoci psu, a dijelom radi traha od ostalih lutalica u coporu koji su vrlo lahko mogli da me napadnu. Razumijem da pojedinci zovu vatrogasce bez ikakve potrebe i uznemiravaju ih, ovim putem bih voljelda skrenem paznju bilo kome ko to radi da prestane, jer radi takvih pojedinaca mi koji bi traziti pomoc, ne mozemo jer nas ne shvate ozbiljno.
Zeničanka E.K.
(puni podaci poznati redakciji)
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
