Ni zatvorske rešetke nisu mogle zaustaviti ljubav – U zatvor ulaze kao samci. Slobodu čekaju, i dočekuju, kao muževi, očevi, porodični ljudi. To su sudbine brojnih zatvorenika u Zenici, premda je ljubav vjerovatno posljednja riječ koja vam padne na pamet kada pomislite na zatvor u gradu čelika.
Muškarci tokom dopusta za vikend ili odmor nerijetko upoznaju žene koje rado pristaju na brak iza rešetaka, žene koje se potpuno posvete čekanju nečije slobode.
Za zakon i pravo, Demir Mešić je počinioc teških krivičnih djela. Zbog teških krađa i razbojništva osuđen je pravosnažno, ukupno na 19 godina zatvora. Dva puta u Zenici, jednom u zatvoru u Foči. Za Danijelu, Demir je suprug, otac, životni saputnik.
Par se upoznaje tokom dopusta za vikend, 2002. godine, kada je Demir zatvorsku kaznu u Zenici izdržavao prvi put.
“Moram priznati, ja sam se zaljubila u tim danima, on nije, ali mislila sam, hajde proći će…”, kazala je Danijela Mešić.
No, kontakti su prekinuti na cijelu deceniju, sve do ponovnog poziva Danijeli, tokom drugog boravka u zeničkom zatvoru.
“I tako je to krenulo, pisma, pozivi, ja mislim tri puta da sam došla u posjetu. Preko pisma me je pitao – “hoćeš se udati za mene?” Ja onako, u šoku… Pita on mene u pozivu – “jesi dobila pismo?” Ja, kao i sve ostale žene – “pa eto, razmislit ću…” Ali, ja sam to jedva dočekala, da budem iskrena…”, istakla je Mešić.
Šest godina čekat će par da se voli na slobodi. Isto toliko godina imat će dijete koje očekuju. Demir donedavno nije znao da je otac sada već šesnaestogodišnje Andree, začete u vrijeme prvog izdržavanja kazne.
“Ne trebam joj ništa reći dva puta. Dovoljno je da joj kažem polovično, odmah sve shvati, kao da je rasla uz mene čitav život. Niti jedan čovjek ne može znati šta je kriminal, kao ja, koji sam u tome čitav život, i onda ja na to dijete prenosim te stvari koje sam vidio, čuo, u kojim sam učestvovao. Savjetujem je da ne uđe u taj svijet. Kriminal je vrsta bolesti, radi se o podlosti koja uđe u čovjeka i iz koje je teško izaći…”, kazao je Demir Mešić, zatvorenik zatvora u Zenici i dodao:
“Brak je spas, ako mi vjerujete. Brak je spas koji čovjeka može izvući iz kriminala. Ne može da ništa drugo izvući, osim porodice, ako osjeti ljubav prema ženi i djetetu, samo tako može izaći, na drugi način ne može”, kategoričan je Mešić.
“Vidite, kad provodite vrijeme sa nekom osobom non-stop, nije zanimljivo. Puno više ima razumijevanja ovako, ljubavi, svega onoga što nedostaje parovima koji su stalno zajedno. Ja mogu da stojim na stanici, pola sata čekam autobus, mrznem se, jer mi je samo u glavi da dođem da ga vidim. To je za mene izazov”, istakla je Danijela Mešić.
Demir je zatvorenik u kategoriji “A”, što donosi određene privilegije kada u u pitanju bračne posjete.
Tuš kabina, krevet, toalet, sve se nalazi u jednom, u ovoj prostoriji od tek nekoliko kvadratnih metara, koja služi kako bi zatvorenici mogli biti intimni sa svojim suprugama. Ukoliko su zatvorenici bili dobri i nalaze se u takozvanoj kategoriji “A”, supruge im mogu doći dva puta mjesečno i zadržati se po 2,5 sata. Ukoliko su u kategoriji “B”, mogu ostati 2 sata, a doći jednom mjesečno, a ukoliko su u kategoriji “C”, supruge se mogu zadržati samo sat vremena i doći jednom mjesečno.
Još je mnogo priča o ljubavi, braku i proširenju porodice iza rešetaka u Zenici, priča o onima koji u zatvor ulaze kao samci, a iz njega izlaze kao muževi, očevi, porodični ljudi. No, malo je onih koji, poput Danijele i Demira, budu spremi svoje sudbine podijeliti sa drugima.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
