Prije nešto manje od dvije godine mnogi su smatrali da se Čelik izlaskom u Kantonalnu ligu ZDK-a gasi. Bili su u potpunosti u krivu, a Čelik to dokazuje iz dana u dan.
Skupština NK Čelik je 13. jula 2020. godine odlučila da, nakon što zenički premijerligaš nije dobio licencu za igranje u najvišem rangu zbog nagomilanih dugova, istupi u najniži rang takmičenja i priključi se Kantonalnoj ligi Zeničko-dobojskog kantona. Njihova odluka nosila je dodatni značaj jer se radilo o klubu koji je odigrao svih 18 dotadašnjih sezona Premijer lige BiH, jedini uz Sarajevo, Željezničar, Zrinjski i Široki Brijeg.
Na istoj sjednici Skupštine izabrana je nova uprava, koja je u klub ušla nakon usmenog dogovora sa gradskim čelnicima da će se u finansiranje Čelika uključiti i Grad Zenica. Pošto taj dogovor nije ispoštovan i pošto je Zenica učinila sve u svojoj moći da Čeliku oteža situaciju, nakon samo mjesec, ta se uprava povukla sa čela kluba, a stanje je bilo haotično. Ukratko, zenički klub je bio ostavljen na izdisaju.
Decenije kriminalnog rukovođenja klubom kulminirale su dovođenjem turskog “investitora” Aydina Olguna, koji je u dvije ranije godine obećavao izgradnju evropskog Čelika, a zapravo ga je svojim nedomaćinskim poslovanjem, metaforički rečeno, pomnožio sa nulom i ostavio da se raspadne, optužujući sve one koji su ikad bili blizu kluba da su ga pokušali prevariti. Realnost je, naravno, mnogo drugačija, Olgun je bio dio istog sistema koji je rušio Čelik, a u bh. fudbal se infiltrirao zbog ovdašnjeg podaničkog mentaliteta, koji traži svog “babu” čije će stope ljubiti. Takvu je kulturu u Čeliku Olgun uspostavio od starta, ono što on misli i kaže bilo je važnije od onoga što piše u ugovoru i zato je na kraju njegove vladavine mlada grupa ambicioznih ljudi u izlasku u najniži rang takmičenja vidjela ne spas, već jedinu šansu za spas, makar ona bila i mizerna.
Logika koja je stajala iza njihovog razmišljanja bila je jasna. Čelik je ime koje će uvijek, ma u kojem rangu takmičenja igrao, privući određen interes i može uvijek formirati, uslovno rečeno, solidan budžet. Izlaskom u najniži rang takmičenja, zenički se klub oslobodio plaćanja igrača i trošenja ogromnih svota novca, a pošto je imao mnogo veći budžet od onoga koji mu je trebao za igranje Kantonalne lige, mogao je konačno početi da radi na saniranju dugova i ozdravljenju.
Nisu svi razumjeli tu logiku, a nisu je ni podržali. Gradska uprava je neobjašnjivo odbijala da stane iza Čelika i podmetala mu je klipove na svakom koraku, ali nije ni zenička javnost stala uz klub. Većina je smatrala da je Čelikov izlazak u najniži rang takmičenja kraj postojanja kluba, a neki su smatrali čak i da se treba formirati novi, zdraviji Čelik, bez dugovanja, iako bi to značilo brisanje kompletne historije ovog sadašnjeg, koji je osnovan 1945. godine.
Drugima je opet smetalo što Čelik nije probao da se bori u Prvoj ligi Federacije BiH, ističući da je povratak iz četvrtog ranga takmičenja bolan i mukotrpan proces, te da u konačnici ne postoji garancija ni da će biti uspješno okončan. Od kluba su odustali i mnogi koji su ga vidjeli isključivo kao premijerligaša, čiji ciljevi svake godine treba da budu borba za sam vrh. Takvi su, mada ne treba kriviti samo njih, i formirali dominantno mišljenje zbog kojeg je Čelik godinama trošio više nego što zaradi i nastojao se uključiti u nerealne borbe za sam vrh tabele.
Sanacija kluba
Uglavnom, Čelik je imao malo onih koji su ostali uz klub, ali imao ih je dovoljno. Krenula je sanacija kluba, baš onako kako su navijači, koji su u julu 2020. godine preuzeli rukovođenje Čelikom, i najavili. Imenovana je već u augustu nova uprava, sastavljena od sličnih profila ljudi poput one prve, i krenulo se s radom. Kantonalnu ligu ZDK-a klub je rutinski osvojio 2021. godine, odigravši sezonu bez poraza. Sve vrijeme uspješno je vraćao dugove, a ove sezone se stabilizovao u Drugoj ligi Federacije BiH i već se polako nameće logičnim da bi Čelik naredne sezone mogao biti među najozbiljnijim kandidatima za plasman u Prvu ligu FBiH.
Čelik ne stvara nove dugove, već vraća stare, a klupska uprava je nedavno objavila, u svom očitovanju o tužbi nekadašnjeg igrača Ivana Livaje, da je Livaja jedno od posljednjih lica koja mogu zbog dugovanja blokirati klupsko poslovanje i odigravanje utakmica. Ranije ih je bilo blizu 100.
Naravno, mnogi kojima je Čelik bio dužan izašli su mu ususret i klub im je više puta izražavao zahvalnost. Takav je, uostalom, i Livaja, koji je pokazao veliko strpljenje i sve dosad nije naplatio svoje potraživanje. Čelik ima potpisan sporazum o međusobnoj saradnji sa Gradom Zenica, zbog kojeg je pokrenut sudski postupak, s obzirom na to da Grad ovaj dokument ne poštuje iako je Porezna uprava FBiH dokazala njegovu legalnost. Kroz nepoštovanje ovog sporazuma, Čeliku je Zenica već dužna oko 300 hiljada maraka, a bilo bi to dovoljno novca da se zatvore svi dugovi poput ovog prema Livaji.
I pored svega lošeg što je Čelik prošao i što zapravo još prolazi, teško da može za bh. fudbal u ovom trenutku postojati inspirativnija priča. Vrlo jednostavno, imamo klub koji je bio na pragu gašenja, potom je otišao u najniži rang takmičenja i skoro dvije godine kasnije više nije na pragu gašenja i djeluje zdravije u svakom segmentu od kluba koji je bio kroz skoro 20 godina Premijer lige BiH.
Pritom je kroz sponzorske aranžmane 12. igrač i vjerni navijač Čelik uspio motivisati lokalnu zajednicu da podrži klub i sve je više onih koji su prepoznali da je ova sadašnja priča zdrava i zapravo je pokazatelj šta navijačka ljubav može izroditi.
Beznađe
U teoriji, Čelik je možda mogao na neki, u nedostatku boljeg izraza rečeno, divlji način ostati u Premijer ligi BiH ili barem Prvoj ligi FBiH 2020. godine i nastaviti da se ponaša po starim principima. Da dovodi po 20 pojačanja sumnjivih kvaliteta i namjera u svakom prelaznom roku, da sluša preporuke sumnjivih menadžera i agenata i da troši novac koji nema, bez bojazni da će takvo što ikad doći na naplatu.
I osim onih povremenih “ispada” kad nakon dvije dobre partije na otvorenju sezone na mečeve protiv Sarajeva ili Željezničara dođe i po 10 hiljada ljudi, ne bi imao ništa. I dalje bi gomilao dugove, i dalje bi sijao beznađe na svaki mogući način i prije ili kasnije ljudi bi u potpunosti digli ruke od njega. Danas je slika drugačija.
Malo je investitora u bh. fudbalu, ali uvijek svi maštaju o onakvima kakve je imalo Sarajevo, poput Vincenta Tana, Nguyena Hoai Nama ili Ismira Mirvića. Šta ako dobijete investitora poput Aydina Olguna? Čelik je pokazao da postoji mogućnost funkcionisanja i nakon takvih štetočina. I kada se na kraju podvuče crta, ostaje samo jedno aktuelno pitanje, a odgovor na njega može pomoći i drugim tradicionalnim bh. klubovima. Šta je veće beznađe, otići na pola decenije u niže rangove i stabilizovati se kao klub, ili 20 godina igrati fudbal bez ikakvog smisla i cilja? Odgovor bi trebao svima biti jasan.
Autor: Kenan Kaloper/Oslobođenje
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
