Muharemović u ovoj predstavi, svoje matične teatarske kuće, za koju režiju potpisuje Tanja Miletić Oručević, igra uspješnog bankara, čiji život će se okrenuti naglavačke…

– U pitanju je crna komedija, a radnja predstave prati priču o čovjeku koji bude jako uspješan bankar, međutim, taj sistem kakav jeste – neoliberalni kapitalizam, “pojede” ga i onda on završi kao prosjak. Priča je o tome kako smo mi svi u tom kapitalizmu kovači svoje sreće, i kako je to društvo, negdje, nehumano. Tako na jedan sarkastičan, duhovit i ironičan način govore se neke stvari koje se nas jako tiču. Bankar na kraju postaje prosjak, međutim to je i jedan lik koji je jako optimističan, nikad ne odustaje, pa i kada je na dnu, on je prosto svjestan, tako razmišlja, da je to samo jedna faza u njegovom životu, da treba da ide dalje. S te strane je dobar, međutim, upravo naše to trčanje za materijalnim i ovozemaljskim, na kraju ga dovede u tu situaciju da proda dušu đavolu, radi materijalnog – pojasnio je Muharemović.

Performans u četiri grada

Kroz Udruženje “Studio teatar”, koje je pokrenuo prije nekoliko godina, uspješno promovira teatarsku scenu, posebno u bh. gradovima i mjestima kojim nedostaju kulturni programi. U planu su brojni projekti, a Muharemović posebno ističe “Teatar na trgu”, koji realizuje sa svojim partnerima, a u okviru kojeg će više od četrdeset mladih učestvovati u pripremi teatarskog performansa.

Performans će u junu premijerno biti izveden u četiri grada u BiH.

– Nakon višesedmičnih teatarskih radionica u Zenici, Busovači, Gornjem Vakufu – Uskoplju i Novom Travniku, profesionalci iz teatarske umjetnosti su sa mladima iz navedenih gradova počeli sa probama fragmenata teatarskog performansa koji će kao jedna cjelina biti izveden na trgovima u navedenim gradovima. Performans će biti i snimljen, a zatim emitovan putem društvenih mreža i online platformi. U principu je to vrisak mladih, pobuna mladih. Šta je to ono što im smeta, šta bi oni promijenili, ali i šta je to što im je dobro.

Naravno da je jedan od akcenata odlazak mladih ljudi i njihova želja, odnosno neželja da odu. Koliko oni uopće učestvuju u toj odluci, koliko oni žele da odu ili ne, i kao jedan od najvećih problema strah od rata i nacionalizma, gdje sve ovo vodi… Međutim, ono što se trudimo je da to ne bude jedan performans koji će biti negativan, koji će biti jedna strašna tragedija, nego se trudimo da nađemo način da na neki najbolji mogući način mladi progovore kako se osjećaju. Jer obično kada se prave predstave s mladim ljudima, mi odrasli govorimo kroz njih, mi govorimo svoje frustracije – pojasnio je Muharemović.

Upravo zahvaljujući Muharemoviću i njegovom timu Zenica će i ovog ljeta – od 2. do 7. jula, biti domaćin Međunarodnog teatarskog festivala “Ljetne večeri”.

– To su šeste po redu “Ljetne večeri”. To je jedini profesionalni, međunarodnog karaktera teatarski festival, koji se u potpunosti održava na otvorenom. Ove godine, imat ćemo predstavu makedonskog narodnog teatra iz Skoplja, a mogu potvrditi i da ćemo imati predstavu prema tekstu Henrika Ibsena “Narodni neprijatelj” u režiji Nine Nikolić. To će vjerovatno biti predstava koja će zatvoriti ovogodišnje “Ljetne večeri” i možda najveća produkcija koja nam je došla do sada – istakao je Muharemović.

Svi projekti zahtijevaju predan i konstantan rad, ogroman angažman i odricanja, ali Muharemović kaže da ne žali jer “teže bi mu bilo da sjedi i čeka kada će ga neko pozvati da nešto radi”.

– Ponekad, koliko sam umoran, pomislim da li je meni sve to potrebno. Ali, iskreno da kažem, taj rad je neka vrsta mog odbrambenog mehanizma u ovom ludilu jer glumci, kada se zaposle u pozorište, nekako završe sa životom. Kao, to je to, ako me neko pozove, ja to radim. Međutim, meni je to nakon dvije-tri godine postalo strašno dosadno. I rekao sam sebi, pa ja ne radim ništa, ja samo čekam hoću li biti u jednoj, dvije ili tri podjele u toku sezone, i hoće li biti predstava na repertoaru, i dodatno, pljujem na sve to kako ništa ne valja. I onda kažem sebi, “pa dobro, legendo, hajde ti nešto uradi, hajde pokaži sebi da može ili ne može”. I tako je to krenulo, jedno po jedno. Sve je krenulo od tog festivala “Ljetne večeri”, koji je ustvari nastao po uzoru na Exitove ljetne večeri u Zagrebu. Iako su mi mnoge kolege prigovarale kako tako pravim prostituciju od pozorišta, taj projekat je meni kao treće dijete – iskreno govori Muharemović.

U Bosni se snima dva, jedan ili nijedan film godišnje

Na filmu ga nema često, iako je ostvario male, ali zapažene uloge u ostvarenjima poput “U zemlji krvi i meda” Angeline Jolie, i bh. kandidatu za Oscara “Quo Vadis, Aida?”. No pozivi za nove saradnje ne stižu.

– Nije do mene. U Bosni se snima dva, jedan ili nijedan film godišnje. I onda jako je teško uopće dobiti priliku. Mislim da nas je tržište Hrvatske i Srbije poklopilo u potpunosti. Volio bih da me ima više na filmu i ako ćemo iskreno pričati, to je nešto gdje ja nisam do kraja realizovan, a gdje bih volio da napravim neke stvari, da odigram neke uloge. Međutim, mene to ne frustrira toliko jer sam vrlo rano, Bogu hvala, shvatio kako sve funkcioniše, ne samo u našem poslu, nego generalno u svijetu. I možda prosto nisam bio ili nisam trenutno na pravom mjestu, u pravo vrijeme.

Drago mi je da su dobre reakcije na ono što sam uradio, da sam pokazao – mogu, znam, umijem. I kada su kastinzi i kada su neke audicije, vrlo često je to nekog zatvorenog pozivnog tipa, ja nisam neko ko je nikad bio, pa nisam ni sada, da zivkam, da molim, da se nabacujem. Meni je to nekako ispod nivoa i prosto smatram da ako nešto znam da radim, da bi ljudi trebali da me zovu. E sad ako se dogodi neka serija / film – dogodi, ako ne, Bože moj, radim ovo što radim. Ne mogu reći da sam ja sad nešto zakinut. Toliko ima talentovanih glumica i glumaca koji nikada nisu ni dobili priliku, pravu priliku.

Meni je to malo čudno da filmadžije, ljudi koji snimaju filmove, nisu njima dali priliku. Ne mogu da provalim njihov način razmišljanja. Iskreno, ja kada gledam naše filmove i serije, jedna te ista lica, onako pomalo mi smetaju, više su mi dosadni jer znam šta da očekujem od njih. Prosto ne razumijem zašto oni nisu te neke stvari promijenili da bi svoje proizvode unaprijedili. Ja se u svakom projektu trudim da imam 50 posto novih lica jer oni uvijek donose nešto novo – zaključio je Muharemović.