Glumac Nusmir Muharemović, član ansambla Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, ovih dana, “daske koje život znače”, zamijenio je filmskim setom, jer, u toku je snimanje filma “Testament”, koji je nastavak filmskog hita “Amanet” reditelja i scenariste Mirze Begovića.
Muharemović planira i ovaj put u ulozi Dževada da osvoji srca publike. Jer, ako ste gledali “Amanet”, a rijetki su oni koji nisu, onda vam je jasno da je to za očekivati, jer Dževad je pokretačka snaga cijele priče. A u pitanju je sasvim običan, i pomalo neobičan lik?! O Dževadu, “Amanetu” i “Testamentu”, predstavama, Studio teatru, “Državnom lopovu”… Muharemović je govorio u intervjuu za Stav.
Ostvarili ste jednu od glavnih uloga u najgledanijem filmu u BiH “Amanet” koji će uskoro dobiti svoj nastavak “Testament”. Jeste li očekivali da će prvi dio osvojiti srca publike i koliko je sada to izazov kod snimanja nastavka?
Kada smo krenuli u avanturu zvanu “Amanet” niko nije sanjao da će nam ta avantura vratiti više nego što smo očekivali. Film je nastao sa skromnim finansijskim sredstvima ali sa ogromnom ljubavlju dvadesetak ljudi koji su bili uključeni u proces nastanka filma. Film “Amanet” je pogledalo više od pedeset hiljada ljudi u kinima, više od pola miliona na TV ekranima i više od dva miliona na Youtubeu. Ovakve brojke same po sebi su ogroman izazov ali i vjetar u leđa. To je odlična pretpostavka da će i “Testament” osvojiti srca publike.
I ovo je film o nama, o običnom malom čovjeku sa početka devedesetih koji i ne sluti kakvo zlo će doći kroz dvije godine u naše živote. Bit će to film sa mnogo duše, mnogo smijeha ali i suza. Ljubav, prijateljstvo, borba, prepreke, tradicija, samo su neki od motiva koji će ga krasiti. Smatram da će ovo biti film kojem će se publika vraćati, stalno, iznova i iznova. Ljudi vole filmove u kojima prepoznaju sebe, svoje okruženje, svoje borbe, svoje težnje, čežnje, uspjehe i neuspjehe. Očekuje nas
duhovit, emotivan film o nama, o tome što smo bili i o tome što u suštini jesmo i danas.
Vaš lik zapravo je kao poseban “začin” u filmu. On sve pokreće, ali i koči. Vrlo je zbunjujuće okarakterisati ga kao dobru ili lošu osobu, zapravo, on je to oboje. Toliko je živopisan lik da ga je nemoguće neprimjetiti. Gdje ste pronašli inspiraciju, kako ste kreirali lik, i kakve nove “zavrzlame” nas čekaju u nastavku filma?
Mirza mi je poslao scenarij, nije mi rekao šta bih trebao igrati, samo je tražio od mene da pročitam i da mu kažem svoje utiske. Nakon prvog čitanja poželio sam da igram lik Dževada. Ovakve likove vole glumci ali i publika. Šarmantan, sitni lopov, odan prijatelj, vjeran u ljubavi, a opet nikad ne znamo šta je njegov sljedeći potez. Dževad, lik kojeg igram u filmu “Testament” je po svojoj prirodi dobar, požrtvovan, duhovit, ali njegov je put često ispunjen pronalascima sitnih nedostataka u društvu koje kroz pomalo naivne i duhovite prevare ispravlja u svoju korist.
U isto vrijeme lik Dževada je pokazatelj svevremnskog društvenog stanja na ovim prostorima ispunjenog anomalijama na koje niko od nas nije imun. I da upravo je on poseban “začin” u filmu ali i u životima likova koji ga okružuju. Mirza je napisao odličan scenarij ali kreacija lika je bila zajednički posao. Lik me jako inspirisao pa sam onda bio posebno motivisan u kreiranju karaktera. A što se tiče toga, da li ga možemo okarakterisati kao dobru ili lošu osobu, najbolji odgovor je rečenica Meše Selimovića: “Čudni smo mi ljudi, i dobri i zli i sve između toga”. Mislim da je Dževad negdje između toga, dobro srce u lošim okolnostima.
Mogu reći da je scenarij za “Testament” odličan. Mišljenja sam da se u odnosu na prethodni film Mirze Begovića radi o mnogo boljem, ozbiljnijem i zanimljivijem scenariju. A što se tiče Dževada, on će ovaj put “biti” i doktor i advokat i preprodavač željezarskih rukotvorina, jednostavno čovjek se prilagodio okruženju, gradskom, urbanom, industrijskom. Očekuju vas nove slatke prevare koje će možda konačno doći na naplatu. Novac pokreće svijet, svima nama, plaća je razlog za odlazak na posao, bez obzira koliko mi voljeli ono čime se bavimo, jer, bez novca ne možemo kupiti namirnice, platiti račune, režije…
Vi ste “Amanet” snimali gotovo bez ikakvih novčanih sredstava. Nezamislivo za svijet u kakvom živimo, pa Vas moram pitati kako ste kući pravdali Vaš volonterski rad, kako ste sebi to pravdali, šta Vas je držalo u toj ideji?
Svijet u kojem živimo kreiran je na način da je novac neophodan za svakodnevni život i to je činjenica koja je neosporna. Svijet pokreće novac, ali šta pokreće ljude, individue, pojedince? Mislim da su siromašni i nesretni oni ljudi kojima je novac jedini pokretač. Ne kažem da umjetnik, glumac, mora biti siromašan da bi se istinski bavio ovim poslom ali mislim da novac nikada nije pokretač onih najtananijih, najljepših i najuzbudljivijih kreacija u životu jednog umjetnika.
“Amanet” je snimljen da bi ostao u amanet generacijama koje dolaze a koje se neće sjećati kako je naša generacija odrastala. Priča je to o vremenu kad su ljudi imali mnogo manje a bili sretniji i zadovoljniji mnogo više. “Amanet” je nastao kao želja grupe entuzijasta da snime mali film o običnom malom čovjeku, film o nama, o sebi….film kakvi su se nekad snimali.
Mislim da smo se kao umjetnici, glumci, filmski radnici, otuđili od običnog čovjeka. Filmovi se danas kod nas uglavnom snimaju da bi bili prikazani na festivalima. Nikoga više skoro ne zanima koliko će taj film biti gledan i u koliko domova će ući. Besmisleno je filmove i predstave praviti za mali krug ljudi gdje će bez obzira na kvalitet, jedni druge hvaliti i tapšati po ramenu. Besmisleno je da par ljudi iz naše branše već trideset godina odlučuje o tome šta jeste vrijedno a šta nije, odnosno šta jeste a šta nije umjetnost. Besmisleno je kriti se iza krilatice kako kultura pripada svima, kako kultura pripada narodu a da smo pri tome otuđeni od naroda.
Smatram da je dio naše misije da pokušamo doći do svakog stanovnika ove prelijepe države a ne samo do onih jedan do dva posto koliko dolazi u pozorište. Naša je misija da čuvamo tradiciju, kulturu, običaje i identitet našeg čovjeka. “Amanet” je dio te misije.
Nusmire, javnosti ste poznati i kao pozorišni glumac. Vaša matična kuća je Bosansko narodno pozorište Zenica. Koliko je predstava na repertoaru u kojim igrate?
Zaposlen sam u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica već petnaest godina i mogu reći da sam ponosan na tu činjenicu. Mislim da se radi o najhrabrijem, najprovokativnijem i najproduktivnijem pozorištu u Bosni i Hercegovini. Imamo sjajan ansambl s kojim reditelji uživaju raditi. Imamo najbolju i najveću scenu u regionu. Ali imamo i najmanje plate u državi. Iskreno se nadam da će se i ta činjenica uskoro promijeniti. Moram priznati da naš sindikat intenzivno radi na rješavanju nagomilanih problema u saradnji sa resornim ministarstvom u Vladi ZDK.
Imamo sreću da je na poziciji ministra naš kolega Mirza Mušija koji razumije poziciju ali i važnost kulture i radnika u kulturu. Što se mene lično tiče, na repertoaru trenutno imam šest, sedam predstava ali bih izdvojio predstave: “Tri dana”, “Mala”, “Hasanaginica” kao i “Šta je muškarac bez brkova”.
Javnost ste osvojili predstavomn “Državni lopov” koju ste uradili u vlastitoj produkciji, i pokazalo se kao pun pogodak. Predstava je igrala u cijeloj BiH, ali i regionu. Naslov je aktuelan, nažalost, mogao bi biti uvijek, ali, predstava živi, publika je voli. Gdje putuje “Državni lopov”, koliko ste do sada imali izvođenja?
Hit komedija Studio Teatra “Državni lopov” je jedna od najstarijih živih predstava u BiH. Naime, premijera je bila 2005. godine i evo već skoro 20 godina puni dvorane širom BiH, regije ali i Evrope. Predstava je odigrana više od 400 puta a pogledalo je više od 150 000 ljudi. Ovo je komedija o dva zatvorenika u istoj ćeliji, jedan sitni lopov a uz to ljubavna varalica, a drugi “državni lopov” i naravno uz to povlašten čak i u zatvoru. Poznato, zar ne?
Predstava je do sada igrala na scenama u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji, Njemačkoj, Luksemburgu, Švedskoj i Švicarskoj. U predstavi osim mene igraju i sjajne kolege, Irfan Kasumović i Mirza Mušija. Naredne destinacije “Državnog lopova” su Rijeka, Pula, Sisak, a u Zenici smo ponovo u julu.
Osnovali ste i Studio Teatar kroz koji radite brojne projekte. Na šta ste posebno ponosni – Ljetne večeri Studio Teatra, ili?
Posebno sam ponosan na Studio Teatar. U ovih skoro devet godina postojanja postali smo prepoznatljivo ime na polju nezavisne teatarske produkcije. Predstave “Državni lopov”, duodrama “Derviš i smrt”, predstava za za djecu “Dječak koji ne želi da odraste” samo su neki od uspjeha naše organizacije.
Ostvarili smo saradnju sa gotovo svim pozorištima u državi, producirali dva dokumntarno igrana filma i organizovali više od pedeset kulturnih događaja u proteklim godinama. Nekoliko stotina mladih, iz petnaestak gradova, učestvovalo je u projektima koje je realizovao Studio Teatar a koje su podržale Creative Europe, International organization for Migration (IOM BiH), United States Embassy to Bosnia and Herzegovina i brojni drugi. Partnerstvo sa organizacijama iz Francuske, Italije, Srbije, Sjeverne Makedonije, Slovenije, Grčke, Rumunije kroz projekte Kreativen Evrope dokaz je da smo i na tom polju prepoznati kao poželjan i vrijedan partner.
Međunarodni teatarski festival “Ljetne večeri Studio Teatra” je zaštitni znak naše organizacije. To je netakmičarski teatarski festival koji će ove godine imati svoje deveto izdanje. Specifičnost ovog festivala je to da se sve aktivnosti održavaju na otvorenom, pod vedrim nebom, na ljetnoj sceni. Radi se o
festivalu u kojem učešće mogu uzeti profesionalne teatarske kuće i druge organizacione forme koje se bave produkcijom pozorišnih/kazališnih predstava. I ovogodišnji festival će imati karakter internacionalnog jer će pored predstava iz BiH, na festivalu učešće uzeti i predstave iz Hrvatske i Srbije. Osim toga, i ove godine je jedan dio festivala posvećen najmlađima, za koje će biti odigrana jedna predstava. Festival će trajati šest dana, sa isto toliko pozorišnih predstava.
Hoćemo li Vas uskoro gledati u nekim novim ulogama, šta pripremate?
Osim predstava koje su na redovnom repertoaru BNP Zenica i Studio Teatra, radujem se da će publika uskoro imati priliku da gleda drugu sezonu serije “Kotlina” u režiji Danisa Tanovića. Tu ćete me moći gledati u ulozi Zlatana na koju sam također ponosan. Bilo je divno raditi sa nekim od najboljih regionalnih glumaca. Mislim da smo napravili sjajan posao i jako se radujem prvim reakcijama publike nakon odgledane serije. A onda krajem godine očekuje nas i premijera “Testamenta”.
Autor: STAV/Merima Čustović
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: info@zenicablog.com
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
