O hrani u BiH – Nedavno smo na ovim stranicama po ko zna koji put obaviješteni kako su određeni prehrambeni proizvodi jeftiniji u evropskim zemljama koje imaju nemjerljivo veči BDP od onoga u BiH. To je svakako samo mali dio problema statusa hrane kod nas. Odnos prema hrani (čitaj čovjeku) govori dosta o određenom društvu.
Na hrani (najviše na osnovnim potrepštinama) se stiče milionsko bogatsvo (dovoljno je pomenuti Agrokor, dva zenička tajkuna). Tragično je što se to u određenim krugovima tumači sposobnošću i naukom. Bez politike ništa! Mnogobrojni prodajni lanci u praksi daleko od toga da su međusobna konkurencija. Tome najviše pogoduje ucjenjivački odnos prema proizvođačima i kupcima. Nisam siguran da postoji zemlja sa više onoga što se zove supermarket i sl., a gdje je istovremeno asortiman tako siromašan. Koja je logika da 1 kg špageta Barilla košta više nego isti proizvod od pola kilograma? Zašto se izmišljaju pakovanja kafe od 387 g i čokolade 80 g? Desetine sličnih nelogićnosti (čitaj bezobrazluka) nema svrhe nabrajati. Sakrivanje jeftinijih proizvoda, prodaja izložene robe uz gradske ulice, neznanje prodavca o onome šta prodaje su več poslovični.
Kvalitet hrane sa stanovišta korisnih sadržaja u istoj je na kritičnoj tački. Nikada nismo skuplje plaćali hljeb ili kruh, koji nažalost i ne liči na onaj prije više godina. Kao da se tehnologija u oblasti hrane (sa stanovišta potreba čovjeka u ovoj zamlji) vraća unazad.
Na kraju ono što je najtragičnije: ko vrši i vrši li uopće redovitu kontrolu ispravnosti hrane? Svim inspekcijama, nazovi institutima i drugim državnim organima sa zvučnim imenima zaduženim za ovu oblast daleko je važnija forma i ubiranje novca u gradu od onih koji najmanje doprinose ovoj pojavi. Mislim da je veliki broj sugrađana koje je poslije konzumacije prvog zeleniša ozbiljno zabolio stomak, ili im je trebalo više sati da dođu do sebe. Vrši li neko kontrolu prisustva pesticida, opasnih jedinjenja i ne znam kakvih čuda u takvoj hrani?
Znam da smo siromašno društvo, kao i da kontrola hrane košta. Ipak, nije li došao trenutak da neka od stotina institucija u zemlji za primjer kazni barem nekoliko onih koji su u ovome prešli i domaće granice? Ili je ipak lakše naplaćivati kazne jadovanima na trotoarima, uzimati pijačne i druge najamnine i nositi oreol zaštitnika ljudi i društva?
Nijaz Šišić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
