Opet smo doživjeli i preživjeli jednu neobjavljenu epizodu uzbune u Zenici usljed enormnog zagađenja i povećanja SO2 i prašine na svim mjernim stanicama i periodu dužem od 3 sata. I za razliku od glavnog grada koji odmah reaguje i objavi epizodu pripravnosti jer „baksuzi“ ne dosegnu brojke za uzbunu, kod nas je stanje redovno, niko se ne uzbuđuje jer stanje je odavno -REDOVNO, sve češće CRVENO i bezbjedno, jer nema proglašenja uzbune.
I tako već nekoliko puta i onda se upitamo, zašto je u Zenici ovako. Ima Zenica dugogodišnju ustaljenu naviku pisanja i usvajanja raznih ekoloških mjera i projekata, sad se već sa „nostalgijom“ sjećamo LEAPa, još malo u ovoj kategotiji bit će i KEAP, pišu se Studije uticaja za razne pogone i objekte, donose se akcioni planovi zaštite svega i svačega. Valjda je ovo popularno u otrovanom gradu jer se uvijek dobro plaćalo od strane naručilaca. I dobro bi to bilo da te projekte i mjere pratimo u realizaciji, pravimo analize stepena izvršenja, možda nekog i opomenemo ako ne uradi svoj dio posla.
Ali, od svega nabrojanog ostaju i ostat će samo papiri kao podsjetnik da se nešto trebalo i najvećim dijelom nije uradilo skoro ništa. Čilim pod koji guramo sve ovo je sve deblji, a odozgo na njemu su pozivi investitorima za ulaganja, titule zelenih i ekoloških gradova, nezamjeranja institucijama, želje za smirivanje „uznemirene“ da ne kažem ogorčene javnosti. Moram priznati da bi mi lično puno više značilo objavljivanje uzbune zbog prekomjernog zagađenja zraka nego bicikli, saksije, klupe one obične drvene i one neobične-solarne na kojima zbog nedostatka sunca, kiše, snijega i sl. niko neće sjediti min. 6 mjeseci. Fino je i popularno pokazati sluh za ekologiju i savremene trendove u svijetu, ali je još gore poslati poruku recimo Mittalu da i dalje može raditi šta hoće ili Tužilaštvu ZDK da je ovdje sve med i mlijeko bez dokaza o smišljenom trovanju građana i da su brojevi i procenti vrijednosti prašine, SO2 (o onim ozbiljnim benzenima i benzoapirenima još dugo neće biti ni traga) samo viralna priviđenja u očima i glavama onih koji ovo vide malo drugačije.
Nažalost, sudbina onih preko 3300 građana u BiH ili nekoliko stotina u Zenici koji svake godine svojim životima plate ovo svjesno sljepilo i guranje pod zakrpani tepih uopšte nije viralna. Samo prebrojte u svojoj okolini ili krugu prijatelja i rodbine koliko ih je umrlo od raka svega a pluća ponajviše ili posjetite Prašnice koje su već skoro pune. A potvrde za ove navode sada redovno pristiži i iz WHO i institucija u Europi i EU, gdje je BiH redovno na prvom mjestu po mnoštvu negativnih rekorda.
Zato je ponajbolje za Operativni plan interventnih mjera odmah reći Rahmet mu, pokoj mu duši ili kako već i trajno ga sahraniti, nego da se varamo mišlju da imamo nešto što bi nas trebalo štititi. I opet moram priznati da mi je ovakav vitalan dokument u kojem se ni jednim slovom ne spomene glavni vinovnik svih ovih dešavanja Mittal i mjere koje bi se trebale ticati i njega djelovao nekako nadrealno, što bi rekli iz Zabranjenog pušenja. A mi živimo u puno realnijem i stvarnom svijetu, NAŽALOST.
Zlatan Alibegović
(autor je predsjednik Eko Foruma Zenica)
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
