Iz 1624. godine postoji opis Bosne, iz tog doba, od strane izvjesnog albanskog svećenika, apostolskog vizitatora Petra Masarachija. On je po zadatku Pape Grgura XVI, godine 1623. i 1624, boravio u “četiri kraljevstva” (Bugarska, Srbija, Slavonija i Bosna). Na svom putu obišao je preko 100 mjesta, od Požege u Hrvatskoj do Olova u Bosni i od Plovdiva do Trnova u Bugarskoj i dalje prema Srbiji.
Papinski nalog da krene u vizitaciju zatekao ga je u Sofiji, kao kapelana ondašnje dubrovačke trgovačke kolonije u Bugarskoj.
Masarachi je dao veoma slikovit i realan opis reljefa Bosne i Bošnjaka. Bosanska ljepota ga je očarala, zato svoj opis Bosne najbolje daje u prozi jedne pjesme:
“Bosno, zemljo plemenita, vele ti si lipa, uzorita, nakićena zelenim gorama, obaljana četirim vodama, na priliku zemaljskoga raja! Bosno plemenita pokrajino.” Dalje navodi: “Bosna se mnogo razlikuje od Ugarske u pogledu podneblja i položaja: Ugarska je ravna, a Bosna puna brežuljaka i gora. Ugarska ima nezdrav zrak, a Bosna vrlo zdrav; u Ugarskoj, osim rijeka, malo ima žive vode i zato su svuda bunari, a u Bosni na svake po milje udaraš na studeno vrelo; Ugarska, radi široke ravni nalik na morsku pučinu, malo užitka pruža gledaocu; Bosna opet, sad se naborala u dražesne brežuljke, sad se spustila u duboke i mile doline, tako da puni dušu neizrecivim čarom.
Ugarska je puna neprohodnih šuma, a Bosna zelenih brda, obraslih jelom i omorikom. Ukratko, Ugarska ravnica rađa ljudima troma duha, a Bosna vrlo oštra uma. Istina je, da je Ugarska po masnoći tla tako plodna, da i Bosnu potpomaže žitom, ali zato Bosna ima tako sočnu travu, da je meso stoke neobično tečno. Ugarski su konji dobri, uglavnom, samo za vučenje kola, a bosanski za dobre jahače, samo ako se nađu onog rasta, kakav se traži; oni su naime obično maleni, kao i druga stoka po Bosni; a ljudi su naprotiv izvanredno stasiti i lijepi.
Ugarska ima mnogo močvara i jezera, punih nezdrave ribe, a Bosna opet obilje potoka i rijeka, koje teku ispod gorskih vrhunaca i pune su pastrve i slasne ribe. Onaj dio Bosne, koji se pruža prema Jadranskom moru, najvećim je dijelom kamenit, a prema Ugarskoj obiluje ubavim gorama i humcima od zemlje, koji svojom dražesnom raznolikošću izazivaju zavist Ugarske, Vlaške i Moldavske i vežu im usta, da se ne obole i dižu oči, da gledaju daleke krajeve kao što ih gleda sa svojih visokih brda ponosna gospođa, koju zovemo Bosnom. Iz nje su izašli toliki ljudi, znameniti i oružjem i duhom, koji su kao veziri i paše upravo čudesno ravnali tiranskim turskim imperijem na štetu kršćanskog imena. Samo je Albanija bila družnicom Bosni davši svoj dio sličnog oruđa na propast kršćanskih država…”
Bosanske katolike smatra dobrim i pobožnim – boljim vjernicima nego u ostalim balkanskim zemljama, dok za Bošnjake navodi da se puno više brinu od ostalih pripadnika islamske vjere da se njihova dobra djela vide pred cijelim svijetom. Bosna se, po njemu, prostire od Novog Pazara do Hrvatske 15 dana hoda dužine i od Save do Dalmacije 8 dana hoda u širinu. Stanovnici Bosne su većinom muslimani, dok u njoj živi oko 300.000 katolika, a pravoslavaca svega polovica od ukupnog broja katolika, dakle 150.000. Katolici, pomiješani sa muslimanima, žive uglavnom u brdskim krajevima Bosne, dok je veoma malo čistih katoličkih sela, a većina sela je gdje žive isključivo muslimani.
Prema njegovom mišljenju u Bosni je tada, bez Hercegovine, živjelo oko 1.350.000 stanovnika. Spominje da Bosna posjeduje 17 samostana. Navodi da u Bosni postoji i “treća kršćanska vjera koja se razlikuje od katoličke i pravoslavne”. On ih naziva patarenima. Glavni razlog masovnog prelaska na islam navodi patarensku herezu. Bosanski patareni pređoše na islam da bi zadržali svoju slobodu, ali ni katolika koji su prešli na islam nije manjkalo.
Drugi razlog prelaska je bio “porez u krvi” (devširma), prema kojoj je sultan uzimao svakih pet ili deset godina djecu iz kršćanskih porodica. U jednom spisu navodi: “Rečeno mi je, da je prošlih godina u okolici Sutiske (Visoko) otpalo od kršćanske vjere nekih šest ili sedam tisuća katolika…”. Dalje spominje i veliku pogibiju kršćanskog plemstva u Bosni, koje se nije htjelo “poturčiti”.
Iz knjige “Gračanica između Vranduka i Bilinog polja”, Asima Kadrića
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
