Nezahvalna je ta javno izgovorena riječ. Evo primjera radi, prošlosedmičnim tekstom „Biće Čelik opet šampion, opet šampion!“ namjeravao sam samo djelomično podsjetiti na legendardnog barda jugoslovenskog glumišta Danilu Batu Stojkovića. Ali, avaj! Tekst se nije ni ohladio na Zenicablogu, imao sam šta i vidjeti. Uticaj javne riječi je veći nego što sam mogao i zamisliti, jedno namjeravaš postići a sasvim drugo dobiješ. Ne da su se Zeničani i ljubitelji Čelika sa sjetom na trenutak prisjetili slavnih kinematografskih inserata, nego su za razliku od moje namjere, u oduševljenju otvorili stalnu rubriku: ciklus filmova Danile Bate Stojkovića. Ne vjerujete?
Niste mogli zaobići te vijesti, vrištale su naslovnice medija: Navijački sukob u Zenici!; Incident nakon meča u Zenici: Ponovo napadnuti navijači Sarajeva.
Pitate se kakve veze vijest o sukobu nekih namrgođenih bijesnih pojedinaca na drugu navijačku grupu ima sa Danilom Batom Stojkovićem. Sve ću vam lijepo, natenane, objasniti. To smo bar svi gledali, biser iz pera Dušana Kovačevića – Balkanski Špijun, u kojem, Golim otokom indoktrinirani Ilija Čvorović (Danilo Bata Stojković) uz pomoć brata Đure (Zvonka Lepetića) špijunskim metodama koje prerastu u nasilni barbarsko-inkvizitorski čin pokušava izvući od običnog krojača dijasporca iz Pariza Petra Jakovljevića (Bora Todorović) priznanje o špijunaži i djelovanju protiv ustavnog poretka. I tako svezan za stolicu, išamaran na mrtvo ime, pun modrica, u nevjerici sa kakvim psihijatrijskim slučajevima ispranih mozgova se suočava, Bora Todorović u vrhuncu ludila Ilije – Danile Bate Stojkovića sluša famozni prijedlog: Pozvati ćemo Đuru, on će ti oprostiti što te je tukao! Je li, ti se lijepo vratiš u Pariz i počneš da radiš, ali za naše. Mene, ako se sete na dan bezbednosti sete se, ako se ne sete nikom ništa, to je bila moja dužnost, da radim. Najveće zadovoljstvo biće mi misao da sam jednog čoveka izveo na pravi put.
Hronologija zeničkog ciklusa filmova Bate Stojkovića ide ovako: zbog renoviranja travnjaka stadiona Asim Ferhatović Hase FK Sarajevo je postiglo dogovor sa NK Čelik Zenica da će u narednom periodu domaće utakmice igrati na provizornom domaćem terenu na Bilinom Polju u Zenici. Nakon toga, dan prije prve utakmice NK Čelik Zenica je izdao saopštenje, koje je u svim medijima preneseno kao lijepa gesta: „Čelik uz sjajnu poruku poželio dobrodošlicu Sarajevu na Bilino polje“. Inače, FK Sarajevo je dakle igralo premierligašku utakmicu, sa FK Tuzla City. Nakon uvodnih kola, euforija je zahvatila sarajevske sanjare šampionskog evropskog Sarajeva i privukla je hiljade duša na travnjak zeničkog ponosa. Da skratim priču, nade „domaćih gledatelja“ su po kratkom postupku potopljene i euforija se brzo pretvorila u komornu, pozorišnu atmosferu.
Da se tuga ne okonča tihim odlaskom u suton noći, pobrinula se grupa bludnih koja je čuvala zeničku ljetnju noć od budnih. U pitanju je tzv. odbor za doček i iskazivanje dobrodošlice uvijek željno ičekivanim bratskim, sportskim gostima. Epilog, mjereći u šavovima se zadržao na granici između jednocifrene i dvocifrene brojke, u duhu pravih domaćina reklo bi se.
Dakle, tamo neki zenički Ilija koji je uvjeren u izdajničke namjere sarajevskih gostiju koji se samo lažnu izdaju kao putnici namjernici – simpatizeri nogometnog kluba uz pomoć nekoliko suboraca Đura, odlučuje izvesti na pravi put goste u gradu, jer eto, njemu je najveće zadovoljstvo misao da je jednog čovjeka izveo na pravi put. A ako izvede cijeli navijački vod na pravi put, tim bolje. To što koristi kamenice, boksere i drugo hladno oružje je njegova dužnost molim lijepo, pa prema tome, njega ako se sete i podignu mu spomenik neznanom junaku u Zenici, podignu, a ako ne podignu on je to svakako iz etičkog kategoričkog imperativa uradio. On je štitito čast i ponos Zenice, bio je na braniku otadžbine. Jer znamo svi, batina je iz raja izašla i kako ono ide, cilj opravdava sredstvo.
I dok se mediji utrkuju da podgriju vječnu vatru animoziteta između Sarajeva i Zenice povodom nemilog događaja, zaboravlja se ne tako davna prošlost Hordi zla i Robijaša. Hoće to na balkanu, prosto nas ide od ruke da imamo pamćenje zlatne ribice. Umijemo mi i mnogo važnije stvari zaboraviti, a da ne možemo genezu jednog navijačkog animoziteta.
Podsjetiću samo na kultne, praktično filmski ovjekovječene klasike historije međusobnog ispoljavanja ljubavi: Sukob kod O.K. Korala, ovaj Ciglana 2008, pa zatim: zenički Voz za Yumu, ovaj Sarajevo u 3:10 koji se reprizirao iz godine u godinu u zeničkim naseljima od Blatuše, Radakova, pa sve do Janjića po okončanju utakmica, zatim slavni klasik iz 2015. godine: Pisma sa Iwo Jime ili u narodu poznatiji kao leteće stolice sa sjeverne tribine Bilinog Polja upućene pripadnicima MUP-a. To je ne tako davno, bio uobičajni folklor koji ide uz nogometne susrete ova dva rivala.
Dakle red golova, red šavova, red prilika, red zasljepljujućih dimnih bombi i topovskih udara.
I dok mediji bruje o ispoljenom neprijateljstvu na ulicama, koje je zbog sudjelovanja u različitim nivoima takmičenja dva kluba onemogućavalo godinama navijačke skupine da ispolje eruptiranje međusobnog animoziteta, niko i ne uočava pozitivne procese i promjene.
Podsjetiću da ranije niti od jednog predstavnika nekog od kolektiva niste mogli čuti, jedno kurotazno, predstave radi: u pitanju su naši dragi sportski prijatelji. Nikada.
Pitate se zašto bi to bilo bitno? Šta bi to promijenilo? I da li nam je to uopšte potrebno? Pa eto, promjena je vidljiva, ali se na nju niko ne fokusira jer nije pompezna. Prvi put je zvanično, NK Čelik javno upriličio dobrodošlicu sportskim prijateljima iz Sarajeva. Prvi put su se kurtoazno, nekome možda i degutantno smjenjivali komplimenti na divnom domaćinstvu i želji za uspjehom rukovodstva dva kluba.
Ranije se podilazilo najnižim porivima i destruktivnom instiktu. Sada i ako se saopštenjem podilazi, čak i ako nije iz sportskih prijateljskih namjera, pa mudro je. Dakle, ranije se atmosfera dodatno elektrizirala od onih koji bi trebalo da imaju i prosvjetiteljsku i diplomatsku ulogu. Stvarala se dodatna tenzija između dva grada, rivalstvo je prelazilo granice sportskih terena. Spominjale su se ekonomske frustracije i neriješeni računi u vidu pogodovanja jednom od gradova, spominjalo se nepoštovanje žrtava drugom gradu, spominjali su se međusobni kompleksi manje ili veće vrijednosti, a gubio je sport i cijelo društvo. Osim sporta, rušilačkim pohodima gubili su i konkretni klubovi. Što veći neredi, manje gledaoca na tribinama koji ne uživaju naročito u nasilju. Manje gledaoca, manja TV prava, manja prodaja suvenira, manje razloga za postojanje klubova. Manje zainteresovanosti za nogomet vodi i ka slabijoj ekonomskoj moći ugostiteljskih objekata, slabijem posjećivanju drugih sredina u BiH zbog izbjegavanja gostovanja, a to opet vodi stvaranju mentaliteta izoliranog društva koje se plaši nepoznatog i koje prezire tuđi uspjeh.
Baš zato, možda nije daleko od pameti da kao u osrednjim holivudskim ostvarenjima B produkcije, priučeno, djelima odglumimo i mi sadržaj Čelikovog saopštenja pa pogledamo prema suprotnom taboru i kažemo: oprostićemo što smo vas tukli! Uvjerimo ih glumačkim sposobnostima da smo dobri domaćini: dobrodošli u grad u kojem smo mi domaćini, sve dok radite za nas. A možemo im saopštiti ako već svi insistiraju, da mogu imati povremeno naše Bilino, ali našu dušu ne. A Zenice, Čelika i neznanih dobrih domaćina, ako se sete sete, ako se ne sete, to je bila naša dužnost, da radimo u našem interesu. Najveće zadovoljstvo biće nam da smo jednog čovjeka uvjerili da je čelični grad pun vatre koja plamti, ali od koje se griju srca svih gostiju tog grada.
Dakle, primjenimo Mujin princip iz vica: nahranimo ovce i ne dirajmo ništa. Sve dok tako budemo činili, možda se na ulasku u Zenicu tamo neki putnik namjernik iz Sarajeva, nagne prema zeničkoj kotlini i kaže: ljudi, pa nije ovo uopšte tako loše kao što pričaju, ja bi protjerao ovdje autobus pun navijača da jedemo, pijemo i kupimo karte, a možda i da se vratimo ponovno. U suprotnom, ako dajemo povod za slanje konfuznih poruka isključivo deklarativnog sportskog prijateljstva, puknuće greda Kamberovića mosta, pa će putnici iz Sarajeva da uzviknu u glas: most se ruši, bježimo nazad.
p.s. naravno da par pojedinaca ne čini punu sliku, ali svakako da i najljepšu sliku može razbiti u paramparčad.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
