Pane Škrbić – „Neki mediji su objavili da odlazim sa mjesta predsjednika Kluba jer sam umoran od rukometa – što nije tačno: ja nisam umoram i dalje imam energiju, snagu i kondiciju da radim 24 sata dnevno, ali sam razočaran što klub nema prije svega iole normalne finansijske izvore finansiranja i uslove za dalji napredak, kaže Pane Škrbić, dugogodišnji predsjednik RK Čelik iz Zenice.
Zašto ste podnijeli ostavku?
„Prije svega ja ne bih koristio riječ ostavka, jer mi to zvuči nekako politički… A ja nisam političar. Nekad davno sam bio i nisam podnosio ostavke. Ja sam sportski radnik koji je davao cijelog sebe, svu svoju snagu, pamet, znanje, iskustvo, pa ako hoćete i novac na funkciji predsjednika Kluba, da zajedno sa igračima i ostalim članovima Uprave kluba napravimo nešto vrijedno za Grad, za Kanton, za državu BiH… Radi se o mom povlačenju sa funkcije predsjednika Kluba, nakon što sam pet godina, zašto ne reći, jer svi to kažu – izuzetno uspješno vodio klub i u 65 godina postojanja kluba znači u posljednjih pet, pod mojim ,,kormilarenjem” to su bile najuspješnije godine Čelika. Kada smo prije pet godina iz Druge (federalne) lige ušli u Premijer ligu BiH i bukvalno pet godina smo u samom vrhu BiH rukometa. Mi smo danas jedna cijenjena i poštovana ekipa, poštovan Klub… Jedino se RK Zagreb prije 25 godina plasiravši se iz Druge u Premijer ligu Hrvatske odmah u istoj godini bio prvak jesenjeg dijela prvenstva. Isto se to „desilo” i Čeliku koji je nakon plasmana iz federalne rukometne lige u istoj godini postao jesenji prvak BiH Premijer lige“.
Da li su kod napuštanja predsjedničke funkcije u pitanju nešto slabiji rezultati ekipe ove jeseni od onih na koje smo navikli u prethodnim sezonama?
„Ne. Nije to odigralo presudnu ulogu. To je samo dolilo ulje na vatru. Istina je da sam ja čovjek koji ne podnosi poraze. Nisam od onih koji kažu – važno je učestvovati. Važno je pobjedjivati! Moje geslo je „biti prvi“. Istina je da su nam, ali samo u ovoj jesenjoj polusezoni, rezultati nešto slabiji nego svih prehodnih četiri godine. Pa ipak – nije to uzrok mog odlaska, bez obzira što sam emotivac i čovjek koji je zaljubljenik rukometa i Čelika… Probem je što s glave na glavu imamo bolje igrače od najvećeg dijela ekipa u Premijer ligi BiH, a jesenas nismo imali odgovarajući rezultate, jer peto mjesto u PL je za nas neuspjeh! To mene nervira: da se moraš ,,kilaviti” sa jednim Gradačcem, koji je u zeničkoj Areni prije par dana vodio i sa osam golova razlike u prvom poluvremenu, da bi u drugom poluvremenu, kada naši igrači ,,zapnu” pobijedili ih sa dva-tri gola razlike. Desetorstruko više se sekiram kada izgubimo recimo od objektivno slabijeg Konjuha, od jedne Gračanice… Jednosatavo – ne mogu da podnesem takve poraze…“.
Šta je onda glavni razlog napuštanja funkcije predsjednika?
„Glavni razlog je – novac. Nema tu ozbiljnog rada ako par igrača (i trener) ne dolaze na treninge zato što nemaju novac za gorivo. Nema tu ekipe i dobre igre ako mi gotovo čitavu jesenju sezonu sakupimo četiri-pet automobila od igrača pa im ja od sebe naspem gorivo da odu da odigraju utakmicu. To mi onda liči na turizam… Nema tu ozbiljnog rada ako za svaku utakmicu kod kuće moraš sakuljati ili dati svoj novac za sudijske i delegatske takse, odnosno za oranizaciju utakmica, ako ne isplatiš ni mininalne naknade igračima koje su u posljednjih pet godina svedene na minimum… To je meni dodijalo, to je mene pred svaku utakmicu dovodilo do ludila… A šta mislite da imamo riješeno to pitanje, što za ovaj Grad ne bi trebao biti neki veliki problem a jeste – gdje bi nam onda bio kraj? Evo ja bjanko potpisujem da bi u tom slučaju glat bili prvaci države. Uostalom, primjer Vogošće, koja kupi deset igrača, dadne im dobre plate, redovno ih isplaćuje i onda su oni gore…“.
Šta je sa podmlađjivanjem ekipe? Kažu da Čelik ima staru ekipu?
„Ja se slažem da se ekipa treba podmladiti, ali to je proces koji smo mi praktično već započeli. Naravno, nekim starijim igračima se treba zahvaliti. Ali mi već sada imamo tri-četiri mlada igrača koji su bili tu cijelu jesenju sezonu: kadetski reprezentativac Eldar Mehić, bek Derviš Birdahić, koji ima svega 20 godina a već je četiri godine nastupao za reprezentaciju Katara i pravi je rukometni dragulj, pa 17- godišnji Hamza Hadžić… Oni u narednim sezonama po mom mišljenju (ako ostanu tu) trebaju biti nosioci igre Čelika. Uz njih je četvrti talentovani mladi igrač, Zeničanin, 19-godišnji golman Ajdin Tufekčić, koga smo u ovoj polusezonu posudili ekipi Tešnja na kalenje. Pa 20-godišnji golman Enes Sirčo, koji je recimo protiv Gradačca imao čak 24 odbrane. Znači, već imaš pet mladih od 16 igrača prvog tima. I u sljedećoj sezoni treba u ekipu dovesti još dva-tri mlada igača. Nikako starija… I to je taj proces… Imamo mi takođe i mladu ekipu koju vodi prof. Seldin Rizvanović, ali koja može stasati tek za dvije-tri godine. Veliki problem je nestrpljenje mladih igrača jer ne vole da čeku svoju šansu. Nama su u ovoj sezoni otišla dva-tri izvanredna mlada i talentovana igrača koji jednostano nemaju strpljenja da sjede na klupi već su otišli igrati u niži rang taklmičenja. A normalan je proces pravljenja igrača da malo griju klupu…“.
Kad sada sami analizirate – odlazite li zadovljni iz Čelika?
„Apsolutno sam zadovoljan, ali istovremeno i izuzetno tužan zbog odlaska. Ja sam emotvno vezan za Čelik. Ponosan sam na to što smo postigli. Da vam je neko prije pet godina kad smo bili rukometni anonimus rekao da će Čelik iz Zenice u BiH rukometu igrati jednu od najznačajnijih uloga rekli bi vam da ste neozbiljni. A već pet godina je to stvarnost. Ova mala kriza prouzrokovana netreniranjem igrača i neradom trenera što je rezultiralo lošijim rezultatima jesenas – je prolazna. Ako se stvari odmah na početku naredne godine dobro poslože – biće to opet onaj stari Čelik. I još nešto, tvrdim da Čelik još uvijek ima velike šanse da na proljeće bude treći u Premijer ligi, a to znači da se plasira u Ligu 4 i uključi u borbu za šampionsku titulu. Treba zadržati kostur tima, dovesti još dva-tri mlada odlična igrača, napraviti jake pripreme. Mi smo samo jedanput u ovih pet godina imali pripreme van Zenice i to deset dana u Fojnici, gdje sam za njih obezbijedio finansiranje. I mora se svim igračima reći – ko neće trenirati ne treba ni ostajati u klubu, bez obzira u kakvoj situaciji Klub bio. I to je recept da se popravi ono što je jesenas izgubljeno… Tvrdim da ovakav Čelik može pobijediti sve i jednu ekipu u našoj ligi. Samo da se spremi“.
A Evropa?
„ Što s Evrope tiče: lopta je okrugla. Švajcarski prvak Wacker Thun je odlilčna ekipa. Ali i Priština je sazidana čak od sedam reprezentativaca Kosova, pa smo ih ipak nadigrali i pobijedili. Zašto ne bi i Švajcarce, koji su nam, usput da i to kažem – ponudli da obje utakmice igramo u Švajcarskoj, da nam plate avio kate i boravak. Neka Uprava odluči o tome. Ja pak mislim da nema svrhe što smo se izborili da budemo među 16 najbojih ekipa evropskog EHF Čelendžer kupa ako nećemo igrati utakmicu i u Zenici…“.
Ima li nagovještaja o tome ko bi mogao biti vaš nasljednik?
„Meni je jako stalo da na kormilo kluba dođe neko ko mora biti fanatik u sportu, ko ima uticaj, ko će obezbijediti novac, ko neće žaliti svoje vrijeme i ko će nastaviti da napravi još bolje rezultate i u Evropi i u domaćem prvenstvu i u kupu. Siguran sam da takvih ljudi ima u Zenici. Taj pojedinac, predsjednik, mora biti alfa i omega kluba. Treba nam i tim Uprave, bez njega se takođe ne može, ali jedna ličnost – predsjednik je ključna figura. Ja za sada ne znam ko će to biti. Mi ćemo sve te stvari ovih dana analizirati na Upravnom odboru. Možda nekog sada imenujemo za v.d. predsjednika, a onda da održimo i izbornu skupštinu. Vidjećemo… Zašto se neko ne bi javio sam ako smatra da može dobro voditi klub u velike uspjehe? Treba samo da zna: da novca u Klubu (i klubovima) nema, već on sam treba da nalazi i obezbjeđuje novac za finansiranje i traži i nalazi ostala rješenja“.
Šta reći za kraj?
„Priču o rukometu nikad kraja. Tvrdim da nema nekoliko ,,budala” u klubovima – rukometa u BiH ne bi ni bilo. Međutim, ovako ovo više ne može. Pitanje sporta u državi se mora sistemski riješiti. Ne može od afiniteta prema sportu premijera Vlade ili gradonačelnika Grada zavisiti hoće li ili neće biti sporta. Sva sreća je da naš gradonačelnik Husejin Smajlović voli i pomaže sport. Ali je to obzirom na budžetske mogućnosti Grada nije dovoljno. Čudi me, recimo, da premijer ZDK Miralem Galijašević, koje je bivši sportista koliko-toliko ne pomogne sport u kantonu. Nevjerovatno je da smo mi recimo u ovoj godini mali manji budžet od onog od prije pet godina! Ima tu još mnogo stvari koje me nerviraju i o kojima se može pričati. Recimo, Rukometni savez BiH još uvijek nema većih pomaka u svom radu. Eto, uvedeni su TV prenosi utakmica Premijer lige. Ukinuta je kotizacija. I to je dobro. Održani su izbori u Savezu za novo rukovodstvo. Od Enida Tahirovića puno očekujem u reformi rukometnog sporta. Nema pomoći klubovima. Pogledajte recimo fudbal, malo-malo pa oni nešto daju klubovima, imaju soponzora lige… O sudijama i suđenju – da i ne govorim. Tu je najvažnije da se sudijama moraju platiti takse ili utakmice nema… Evo eksluzivno predlažem da se ukinu funkcije delegata na utakmicama. Što će nam oni? Samo za to da bi svima ko god sudi i bilo kako sudi upisali ocjenu 77 i da im se plati kotizacija?! Ima tu i hiljade drugih ideja kako unaprijediti rukometni sport, a BiH je puna rukometnih talenata koje treba lansirati“.
Finansijska dubioza nije nerješiva…
„Puno se priča o dugovanjima RK Čelik. Ja ću reći da finansijska situacija u klubu nije nerješiva. Mi nismo dužni ni milone maraka (kao neki klubovi) ni stotine hiljada maraka (kao neki klubovi), pa čak ni više desetina hiljada… Sve to uz činjenicu da je budžet kluba u ovoj godini, recimio, duplo manji od onog od prije pet godina! Zahvaljući, zašto ne reći, mojim naporima, i pomoći mojih prijatelja mi smo u hodu rješavali ta pitanja. Sada imamo dug od oko 7.000 KM Restoranu Tapas za ishranu igrača, oko 5.000 KM za prevoze autobusom… Nešto dugujemo za smještaj i naknade igračima za nekoliko mjeseci. Sve skupa to ne prelazi nekoliko desetina hiljada KM duga. To se može riješiti sa jednim dobrim sponzorom. I ne moraju sve donacije biti u novcu. Naši troškovi recimo mečeva sa Prištinom u EHF kupu u Zenici su bili oko 25.000 KM, a mi sada nemamo nikome ni jedne marke duga po tom osnovu. Hvala Emilu Brniću, direktoru Domu penzionera Zenica, koji nam je pomogao oko smještaja ekipe Prištine. Hvala Salki Džananoviću koji nam je pomogao oko smještaj sudija i delegata tih medjunarodnih utakmica u Hotelu Zenica, na bazi punog pansiona… Hvala i svima ostalim koju su pomogli. I naravno, hvala gradonačelniku Husejinu Smajloviću koji je je pomogao kada je god mogao – ističe na kraju razgovora Pane Škrbić.
Hvala na pozivima i podršci!
„Posljednjih par dana imao sam više od stotinu telefonskih poziva sportskih prijatelja, rukometaša, predsjednika klubova iz Zenice, BiH pa i inostranstva. Svi oni provjeravaju vijest o ostavci i nude pomoć kako bih ja ostao na funkciji predsjednika. Prvi me još u srijedu uveče telefonom nazvao gradonačelnik Husejin Smajlović koji mi je rekao da iza Nove godine dolazi novi budžet Grada i nova podrška Čeliku… Hvala svima koji su me zvali i ubjedjivali da odsutanem od najavljenog odlaska, ali ja ostajem pri svojoj odluci“, kaže Pane Škrbić.
Razgovarao: Mirza Dajić / Oslobođenje
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
