On napominje da je razgovarao s rudarima, pokušao im objasniti situaciju u kojoj se preduzeće nalazi, ali da se, ipak, stvari nisu promijenile u odnosu na jučerašnji dan.

– Proizvodnja se i dalje ne odvija i vidjet ćemo u kojem će smjeru sve ovo ići. Danas smo ih pozvali da se vrate na posao, otštampali smo i poziv te ga polijepili u krugu preduzeća. Obavijestili smo ih da smo martovsku plaću isplatili sa uvećanom satnicom sa 2,50 na 2,70 KM, kako je i propisano novim kolektivnim ugovorom, ali nemamo osnova a ni novca za isplatu tog stimulativnog dijela – tvrdi Pašić.

Napominje da Uprava ne može pristati da se obaveza isplate stimulativnog dijela plaće ugradi u Pravilnik o plaćama, jer bi sebi nametnula obavezu isplate dodatnog troška za plaće u iznosu od oko 230.000 KM mjesečno.

– Ako bismo to ugradili u Pravilnik o plaćama, što od nas traži Sindikat, to bi automatski značilo da bi isplata stimulacije postala i obaveza, a mi nemamo novca. Rudari bi nas mogli tužiti zbog toga što ne možemo platiti. To, kao direktor, sebi ne mogu dozvoliti. Tek smo se sada malo počeli oporavljati od prošle godine, kada smo imali višemjesečni zastoj proizvodnje u jami “Raspotočje” te kada smo zbog nerentabilnosti morali zatvoriti jamu “Stranjani”. Uz to, moramo plaćati i stare dugove jer nas naši poslovni partneri strpljivo čekaju i zahvalan sam im na tome – upozorava Pašić.

Najsretniji bi, kaže, bio da može isplatiti plaće u iznosima “koliko rudari sami smatraju da trebaju dobiti” jer svi znaju u kakvim uslovima rade, ali napominje i da je realnost u kojoj se nalaze potpuno drugačija. Moraju se, ističe, boriti da prežive te osiguraju kontinuitet isplate plaće za 1.350 zaposlenika.

– Nadam se da će radnici shvatiti u kakvoj smo svi zajedno situaciji te da će se što prije vratiti na posao i poštovati Ugovor o radu, koji su dobrovoljno potpisali. Svaki dan koji ne radimo stvara dodatne troškove – podsjeća direktor Pašić.