Pismo majke: vršnjačko nasilje u Zenici – U četvrtak prijepodne smo dobili email Zeničanke, čiji puni podaci i adresa su poznati redakciji. U pismu je majka progovorila o vršnjačkom nasilju i onome što se dogodilo njenom djetetu i njenoj porodici. Obzirom da se radilo o prednovogodišnjim satima, u dogovoru sa autoricom pisma, odlučili smo da ga objavimo iza Novogodišnjih praznika.
Nekoliko minuta prije ponoći, na prijelazu iz Stare u Novu godinu, u Sarajevu se oglasila majka, čije dijete je također bilo žrtva vršnjačkog nasilja, kao i zanemarivanja od onih koji bi to trebali da primjeti. Samo taj, ali i razlog da smo u više navrata pisali o slučaju dječaka iz Zenice, te objavljivali stav njegovih roditelja, prenosimo pismo u cjelini, bez ikakvih korekcija.
Poštovani, majka sam dječaka od 13g nad kojim je prije dvije sedmice u školi izvršeno klasično vršnjačko nasilje od strane druge djece, željela bi anonimno da “ispričam” našu priču , čisto da bi drugima otvorili oči, da se zna da se nasilje zaista dešava. a naša priča ide ovako :
Želim da kazem STOP nasilju,kako nasilju u skoli medju djecom tako i svakom obliku nasilja ! Danas je to bilo moje djete,sutra moze bilo čije !
Da,moje djete je zadobilo “lakse tjelesne povrede” od strane nekoliko djecaka iz starijeg razreda,a učestvovalo ih je vise,pod lakšim tjelesnim povredama smatra se blago nagnječenje nosne kosti,hematom iznad obrve i ona druga strana koja se ne vidi .
Inace,moj djecak ima 13g. I 8. Je razred.Taj dan je imao 5 casova s nastavom je završio u 11.50h, u vrijeme kad sam ga očekivala da dodje kuci nesto oko 12.20h zazvonio mi je telefon.S druge strane pedagogica skole,kaze da se desila tuča u skoli, da moje djete ima malu povredu nosa,te da on nije krvi nego su ga napali.Ja sjedam da dodjem sebi,placem. Ona me moli da se smiri ,mislim koje smirenje. Na putu do skole zove moje djete kaze “sve je ok mama smiri se molim te” .Meni kroz glavu milion misli.Samo cekam da vidim ta lica ,i planiram da i ja njih “malo povredim”. Znate ,kad vam se probudi “životinjski nagon” u namjeri da zastite svoje djete. S druge strane razum mi govori da se na nasilje ne uzvraća nasiljem,kao i da se vjerovatno radi o maloljetnim licima.
Ulazim kod pedagogice ,moje djete i jos jedan djecak. Vidim “na oko” nema tragova povrede. Pedagogica mi objašnjava sta se desilo prema onom sto su ispričali prisutni učenici .Kako je završio s nastavom ušao je u jedan 9. Razred da se pozdravi s drugom,a grupa djecaka je stvorila krug oko njega kazavši mu ovako se radi onima koji se nadju u ovom krugu krenuvši ga šutati nogama. Pokušavajući se izvuci i on se branio te ga je jedan od “nasilnika” uhvatio Rukom oko vrata i udarao ga šakama. Par djecaka su ga pokušala odbraniti ali bezuspješno.Ne znam koliko je trebalo dežurnoj nastavnici ,ali moje djete je vec bilo obljeveno krvlju.U skoli mu kemikalija prva pomoc.Moja osjećanja ne mogu ispisati riječima .U momentu vidim neku Pepelnicu i razmisljam kako cu i ja njemu “nos razbit” ali opet moj razum mi govori da to nije ispravno.A to djete samo čuti.
Zovem policiju jer uprava skole nije (maloljetnike nema pravo ispitivati policija bez prisustva roditelja).Policajac mi kaze da prvo mora da se uradi ozljedni list u Hitnoj,odakle nas šalju u bolnicu.nakon toga idemo u policiju da prijavimo slučaj .
I nakon 2 sedmice osjecam se užasno, dusa me boli,srce mi se cjepa.Ne smijem ni da zamislim kako se osjeca moje djete.U ocima mu ne vidim strah,nego vise zabrinutost i odsutnost.
Boli me njegova modrica,boli me otečeni nos i jos jedna čvoruga na glavi koju je uočio kad smo dosli kuci.Boli me uprljanja trenerka,isprljali su ga sutajuci ja nogama.boli me svaka kap one krvi koja mu je tog dana potekla.Boli me sto u onom napadaču ne vidjeh ni trunke pokajanja niti da mu je zao.Boli me sto ce njihovi roditelji proci samo s novčanim kaznama.Boli me ovo naše društvo,boli me …Boli me sto kad sam ga pitala gdje su bilo ostali učenici on kaze “mama ja sam imao osjecaj da oni uživaju dok me ovi tuku”.
Sigurno ce biti i onih koji ce pomisliti kako pretjerujem,ali vjerujte mi da noćima ne spavam. Ne smijem ni da pomislim sta se moglo desiti da ga neko gurnuo,da je udario glavom o klupu,o radijator …
Ja sam poduzela sve zakonom predvidjene mjere, skola je poduzela sve sto je bilo u njihovoj moći .
Molim vas, recimo svi STOP NASILJU, posebno vršnjačkom koje je zastupljeno mnogo vise nego sto smo mi svjesni.
S poštovanjem, majka.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
