Iz knjige “Kad ljudi utihnu”, poglavlje Pisma iz Bosne – N.BEGAGIĆ, 2015 – Sadržaj objavljujemo na prijedlog i ljubaznošću autorice knjige, a povodom upravo okončanog ZEPS-a.
– Ovih dana pišu o Zeps-u i ja poželjeh da vam pošaljem ovo pismo rahmetli Selme (Šabanović) iz 1995. kada sam prvi puta čitala o Zeps-u. Bio je još rat ..napisala nam je Nermana Begagić.
Zenica, 12.10.1995.
Draga tetkice,
Več petnaest dana je dan sve ljepši, prekrasna je rana jesen. Kada hodam po Bulevaru ili Kamberovića polju čini se da sam ušla u carstvo snova. Kada gledam svu tu ljepotu, divno plavo nebo, zelenu rijeku, čini mi se da je nemoguće da život bude ružan i surov. Srce se otvori i samo bih da upijem u sebe što više taj trenutak ljepote koji živim. Neću da mislim da će gizdavo drveće sa listovima svih boja ostati uskoro pusto i golo a da će se šarenilo šuškava lišća pod mjim nogama uskoro pretvoriti u ružnu blatnu kaljužu. Važno je živjeti u ovom sada a kasnije ćemo tražiti nešto novo lijepo što život daje. Možda sam malo i razvučena u opisima ali hoću da ti dočaram sliku Zenice ovih dana. Prošle sedmice je bio privredni sajam i povodom njega je čitav grad nekako obnovljen. Postavili su nove klup uzduž Bulevara i u gradu i kamene saksije sa cvijećem, lampione uz cestu su ofarbali sunčano žutom bojom, ofarbali su i ograde mostova a glavne ceste su zakrpljene. Sve je bilo živnulo, ulice grada su bile pune ljudi stiglih iz svih krajeva BiH. ZEPS je trajao 4 dana i to u bivšoj robnoj kući „Beograđanka“. Ta 4 dana ja sam sa rajom povazdan obilazila štandove , nema čega nije bilo! Ispred Robne kuće su bili izloženi kamioni, autobusi, dizalice i neki najnoviji tipovi automobila od kojih prosto glava boli. Sreća nije bilo škole, evo smo već dvije sedmice na prinudnom odmoru. Četnici su u više navrata gađali Zenicu raketama, sada je opet primirje pa valjda se smire.
Da ti zahvalim puno na svemu što si nam poslala. Odmah sam obukla onu sivu majicu sa roza prugama pa neka mojoj simpatiji Adnanu oči ispadnu! I stvarno, naišao je ulicom kada sam se vraćala kući, skužila sam ga na 10 metara prije nego smo se sreli, noge su mi zaklecale. Uspjela sam ipak hrabro, uzdignute glave proći dalje.
Joj da vidiš tetka kada se ovih dana vraćala naša vojska u Zenicu kako je bilo dobro! Prolazili su centrom grada, ukupno je bilo 148 kamiona, autobusa i automobila punih vojske. 7-a muslimanska brigada, 1. i 2. Manevarski bataljon. Narod se okupio na ulicama, mašu, plješću i viču a vojnici pjevaju, pucaju u zrak , mašu nam zastavama sa ljiljanima. Vidjeli smo i zarobljene tenkove i četničke zastave. Ja sam plakala od radosti NAŠA VOJSKA, naš narod, momci koji nas brane i ginu za nas! Obuzme te neko ludo oduševljenje, radost i ponos kada to vidiš. Grad je sav obljepljen velikim plakatima na kojima piše: Dobrodošli oslobodioci Bosne i Hercegovine, Armija i narod- jedna duša, Treći Korpus-pesnica Armije BiH. Ja ljepote moja tetka!
Mama je sada u velikoj frci, sprema tatu za odlazak nazad u Njemačku sutra naveče. Nadam se tetkice da ćete se ubrzo vratiti, sigurna sam da se evo rat završava.
Čuvaj se i znaj da te puno volim,
Selma
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
