Postupak registracije preduzeća u FBiH- „Jednostavnom i brzom procedurom registracije društava i poreznim poticajima potaknut ćemo ulaganja u razvoj poduzetništva i time zemlju učiniti atraktivnom za ulaganja kako domaćeg tako i stranog kapitala!“
Omiljena izjava političara i nositelja izvršne vlasti, koju i birački puk želi čuti, pada u bunar dobrih želja čim bude izgovorena, odnosno kad utihne eho moćnih medija. Razlog takve sudbine ne mora uvijek biti tradicionalna težnja političara da daju obećanja koja neće ispuniti. Naprotiv, politika često pripremi formalne pretpostavke (zakone) za pokriće svojih obećanja, međutim, oni koji trebaju provoditi zakone tada stupaju na scenu i pokazuju „autoritet“.
Kratki i slikoviti prikaz postupka registracije kod mjerodavnih, koji slijedi u nastavku, samo je ilustracija postupanja državnih službenika, koji trebaju biti servis ili pomoć obvezniku.
Prije nego što počne realizirati svoje poslovne ideje, poduzetnik mora proći postupak registracije kod mjerodavnih organa ili službi. Polazište je registracija kod mjerodavnog suda.
Općepoznat je podatak da je BiH na posljednjem mjestu u užoj i široj regiji, kada je riječ o vremenu potrebnom za registraciju i jednostavnosti procedure. Razlog za ovakav status BiH ima zahvaliti činjenici da prilikom registracije društva treba pribaviti čitav naramak dokumenata i „svježih“ uvjerenja pa tek potom strepiti da pedantni sudski službenik neće pronaći nešto što ste ipak zaboravili ili neki dokument koji je „zastario“.
No, kada „sretni“ poduzetnik dobije rješenje o registraciji od suda i pomisli da je riješio veliku prepreku te da ga čeka otvoren prostor za realizaciju poslovnih ideja, tek tada doživi stvarne problema vezane za otpočinjanje svoje poslovne avanture u BiH.
Na visokom bedemu zaštite države stoji porezna vlast koja svoj, i autoritet države gradi na strogom odnosu i tradicionalnom nepovjerenju prema novom uljezu u poslovni svijet BiH. Ako je nešto jednostavno onda izaziva posebnu sumnju pa je stoga daljnje procedure potrebno maksimalno komplicirati, a mi, porezna vlast smo na „ulaznim vratima“ upravo zbog toga, da u startu pokažemo tko je gazda u kući.
Da bi istaknula svoju posebnost, BiH je ustrojila dvije porezne vlasti: jedna je za izravne, a druga za neizravne poreze. Svaka od njih je samostalna u djelovanju, ima svoje zahtjeve i procedure i nije u obvezi koordinirati postupke s drugom poreznom vlasti. Zajedničko za obje porezne vlasti jeste da se kod svake od njih „sretnik“, koji se kani baviti biznisom u BiH, mora registrirati. Zakon nalaže takvu obvezu i to treba poštivati.
Međutim, za provođenje postupka registracije poreznih obveznika u BiH nije dovoljan Zakon. Tu je puno važnije da porezna vlast „prepozna“ potencijalnog poreznog prevaranta i iz tih razloga mu zakomplicira postupak registracije kako ne bi u perspektivi nanio štetu državi.
To bi mogao biti opravdan pristup ako bi porezna vlast pouzdano mogla prepoznati porezne mešetare. Međutim, to nije moguće, pa dolazimo u situaciju da se pretjerana revnost i briga porezne vlasti za „poštenje“ prelomi na budućim obveznicima koji imaju čiste i poštene namjere prema budućim poreznim obvezama.
Prva na redu je Porezna uprava Federacije
Budući obveznik ima obvezu da se registrira kao porezni obveznik u Federaciji i da dobije identifikacijski porezni broj. Propisana procedura registracije je jednostavna i traži da obveznik popuni propisani obrazac prijave i priloži rješenje mjerodavnog suda.
Međutim, tada ga čeka ovlašteni službenik Porezne uprave koji, u skladu s instrukcijom koju izdaje Porezna uprava, procjenjuje ispunjava li potencijalni obveznik, pravno, sve uvjete za poreznu registraciju utvrđene u instrukciji.
Temeljni uvjet, prema postupanju Porezne uprave, za registraciju jeste da društvo mora dostaviti dokaz da je direktor u radnom odnosu s društvom koje se registrira.
Slikovit i pojednostavljen scenarij postupka registracije kod Porezne uprave Federacije bi mogao izgledati ovako:
Scena 1:
1. Obveznik pristupa šalteru Porezne uprave i prilaže potrebne dokumente za registraciju;
2. Službenik pregledava priložene dokumente i ozbiljna lica kaže: „Ne ispunjavate uvjete za registraciju!“;
3. Obveznik se poziva na propise i kaže da je postupio kako propisi nalažu;
4. Službenik odgovara da nije priložen dokaz o radnom odnosu s direktorom društva;
5. Obveznik začuđen i iznenađen postavlja pitanje zbog čega direktor mora biti u radnom odnosu ako Zakon o radu daje mogućnost da se direktor angažira bez zasnivanja radnog odnosa?;
6. Službenik obrazlaže da je tako naloženo instrukcijom Porezne uprave i da on ne može drugačije postupiti;
7. Obveznik se vraća neobavljena posla i razmišlja o budućim postupcima.
8. Alternative koje se nude su da ipak zaključi ugovor o radu s direktorom ili da odustane od postupka registracije. Čitav scenarij se odvija kroz usmenu konverzaciju sa službenikom.
Ako slučajno zatražite pisano obrazloženje zbog čega nije izvršena registracija onda tek postajete nepoželjna stranka i državni neprijatelj. Iz pogleda dežurnog službenika možete „pročitati“ pitanje: „Tko ste Vi da vam ja dajem pisano obrazloženje?“
Uprava za neizravno oporezivanje
Kad ste ipak nekako riješili pitanje porezne registracije kod Porezne uprave Federacije čeka vas novi izazov. Ovaj put još ozbiljniji. Na redu je državna porezna vlast – Uprava za neizravno oporezivanje (UNO).
Potencijalni obveznik podnosi zahtjev Upravi za neizravno oporezivanje (UNO) za registraciju u sustav PDV-a s ciljem da može koristiti odbitak ulaznog PDV-a za nabavu opreme i dobara za početak obavljanja svoje djelatnosti. Ovo je vrlo važno iz razloga što su ulaganja u početak biznisa značajna i nose veliki teret PDV-a pa je potencijalnom obvezniku važno da se prije nabave tih dobara registrira u sustav PDV-a kako bi mogao koristiti odbitak ulaznog PDV-a.
Propisi o registraciji u sustav PDV-a su jednostavni i traže od potencijalnog obveznika da podnese pisani zahtjev i priloži određene dokumente kojima raspolaže u tom trenutku.
Postupak registracije u sustav PDV-a je punih osam godina funkcionirao na jednostavan način tako da nije bila upitna registracija u sustav PDV-a. Svaki novi obveznik je mogao dobiti bez problema registracijski PDV broj ako je priložio rješenje o registraciji kod suda i identifikacijski porezni broj. Naravno, kao i kod svake vrste poreza pojavio se jedan dio obveznika koji bi porez plaćao na svoj način, odnosno koji je zlorabio institut povrata PDV-a.
Da bi stala na kraj zlouporabama, vlast UNO donosi odluku da se pooštri postupak registracije obveznika PDV-a i u tom smislu dostavlja usmene upute službama za registraciju na koji način treba spriječiti potencijalne porezne mešetare. Za te svrhe pred potencijalne porezne obveznike su postavljeni dodatni zahtjevi, koji su nekada nepremostivi problem.
Glavna prepreka, odnosno zahtjev UNO prilikom registracije jeste kako dokazati da će obveznik ostvariti oporezivi promet u godini dana koji prelazi 50.000,00KM?
Ako i u ovom slučaju damo slikovit i pojednostavljen scenarij postupak registracije kod UNO mogao izgledati ovako:
Scena 2:
1. Obveznik podnosi pisani zahtjev za registraciju i prilaže potrebne dokumente;
2. Ovlašteni službenici UNO vrše provjeru dokumenata i rade dodatne provjere na terenu kod potencijalnog obveznika;
3. Obveznik dobiva pisano rješenje u kojem se odbija njegov zahtjev za registraciju uz obrazloženje da nije dokazao UNO da će ostvariti oporezivi prihod preko 50.000,00KM;
4. Razočarani potencijalni obveznik postavlja pitanje službeniku UNO: „Kako i čime mogu dokazati da ću ostvariti prihod preko 50.000,00KM?“; I nastavi glasno razmišljati: „Ako nemam PDV broj neću moći iskoristiti odbitak ulaznog PDV-a za nabavu opreme, objekata i dobara za početak obavljanja djelatnosti“.
5. Službenik UNO suosjećajno odgovara da takvo postupanje nije u redu ali oni moraju poštivati instrukcije uprave;
6. Ako pokušate kontaktirati središnju upravu onda dobijete ljubazno obrazloženje da imaju službe koje su odgovorne za registraciju. Službe na koje vas upućuju su već odbile registraciju iz navedenih razloga pa nema smisla ponovo ih pitati za razlog odbijanja registracije;
7. Obveznik nema alternativu, mora se pomiriti s činjenicom da mu je propao ulazni PDV za nabavu opreme i robe za početak obavljanja djelatnosti;
8.Nakon što ostvari promet preko 50.000,00 KM i ponovno kreće u akciju registracije kod UNO;
9.Ishod i ove akcije je neizvjestan jer uvijek postoji neka „sitnica“ koja može biti razlog za odbacivanje zahtjeva za registraciju u sustav PDV-a.
Iz slikovitih prikaza postupka registracije može se zaključiti da je za provođenje ovog postupka presudna subjektivna procjena državnog službenika, što nije dobra poruka za potencijalne poduzetnike.
Ako je pak uspješno prošao provjere poreznih vlasti „ambicioznog“ poduzetnika tek tada čeka pravi izazov: Kako preživjeti u poslovnoj džungli BiH?
manager.ba
Piše: Augustin Mišić, glavni i odgovorni urednik stručnog časopisa “Financijski propisi i praksa”.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
