Premijera predstave „Pink Moon“ u BNP-u – Povodom nastupajuće 729. premijerne izvedbe predstave u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica je održana konferencije za medije na kojoj su govorili: direktor Hazim Begagić, umjetnički rukovodilac i teatrolog Nedžad Fejzić, autor dramskog teksta „Pink Moon“ Dario Bevanda, reditelj predstave Saša Peševski, te glumica i glumci iz ansambla predstave Dina Mušanović, Adis Mehanović, Zlatan Školjić i Benjamin Bajramović.
Begagić je istakao kako je za Bosansko narodno pozorište Zenica izuzetno važna činjenica da nastavlja afirmisati i promovisati mlade autore i reditelje, što je slučaj i sa predstavom „Pink Moon“ čiju premijernu izvedbu očekujemo sutra, 11. januara u 19.30 sati na Velikoj sceni zeničkog BNP-a. Begagić je još najavio premijernu izvedbu predstave za bebe, koja će biti održana 25. januara u znaku obilježavanja rođendana Dječije, omladinske i lutkarske scene, a zatim i predstavu „Ljudožderka”, autorice Lejle Kalamujić i u režiji Lajle Kaikčije, a nakon toga i jedan naslov iz žansrovskog okvira komedije u produkciji Velike scene, te lutkarsku predstavu „Pinokio“ u režiji bugarskog reditelja Darka Kovačovskog u produkciji DOL scene. Teatrolog Nedžad Fejzić je na konferenciji za medije povodom premijerne izvedbe predstave „Pink Moon“ objasnio kako se radi o pozorišnom komadu koji prati nove trendove i koji je izuzetno aktuelan, na tematsko-sadržajnom i na motivskom polju, te koji nam otvara jednu savremenu posttranzicijsku priču postavljenu na scenu Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.
Autor teksta Dario Bevanda se zahvalio upravi zeničkog BNP-a i umjetničkom savjetu koji je predložio postavljanje njegovog dramskog teksta, čiju praizvedbu očekujemo već sutra. Bevanda je, također, istakao kako je uvijek veliki izazov raditi u Bosanskom narodnom pozorištu, jer prema njegovim riječima, radi se o teatru koji posljednjih godina ima izuzetno zanimljiv, hrabar i dobar repertoar.
Reditelj Saša Peševski je istakao da se u podnaslovu teksta „Postdramska rock opera“ krije dosta toga što je sadržano u ovoj predstavi, jer su likovi iz predstave takvi da igraju svoje uloge na dokumentaristički način, što je na svojstven način kombinacija fikcije i fakcije, a s druge strane rock opera podrazumijeva muziku i povezanost muzike sa dramskom pričom, što je, prema riječima Peševskog, također, važan segment predstave „Pink Moon“.
Glumica i glumci predstave „Pink Moon“ Dina Mušanović, Adis Mehanović, Zlatan Školjić i Benjamin Bajramović su izrazili zadovoljstvo zbog realizovanja novog projekta u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, te zbog prilike da se kreativno i stvaralački ostvare u umjetničkom projektu koji je izuzetno savremen u poetičkom, stilskom i tematskom smislu.
Prva reprizna izvedba ove predstave je planirana za petak, 18. januar na Velikoj sceni Bosanskog narodnog pozorišta Zenica sa početkom u 19.30 sati.
Služba za odnose s javnošću BNP Zenica
BOSANSKO NARODNO POZORIŠTE ZENICA
Velika scena
Sezona 2018/19. (LXIX) Premijera 729.
Dario Bevanda
PINK MOON
(postdramska rock opera)
Praizvedba.
Režija: SAŠA PEŠEVSKI
Dramaturgija: DARIO BEVANDA
Muzika: VIS RADIOAKTIVNO SMETLJIŠTE*
Izbor scenografskih elemenata i kostima: SAŠA PEŠEVSKI
Producent: HAZIM BEGAGIĆ
Izvršni producent: DENIS KRDŽALIĆ
Inspicijentica: SABINA GLOGOVAC
Podjela uloga
Muhamed MUHA Palo: ZLATAN ŠKOLJIĆ
Petar Marić MARA: ADIS MEHANOVIĆ
BARBARA Marić: DINA MUŠANOVIĆ
Abdulah Palo BRADA: BENJAMIN BAJRAMOVIĆ
PREMIJERNA IZVEDBA: 11. 1. 2019. godine (u okviru programa manifestacije „Zenica ADVENTure“)
Predstava se izvodi na centralnom dijelu Velike scene uz prisustvo maksimalno 90 gledalaca.
Trajanje predstave: 90 minuta
* Kolektiv predstave
BLUES O SLOBODI ILI KAKO JE PROPAO ROCK ‘N’ ROLL
Nakon više nego uspješne i festivalski nagrađivane saradnje sa dramaturškim timom (Bojana Vidosavljević i Adnan Lugonić), u scenskoj sinergiji sa rediteljicom Selmom Spahić (Skupština, Tajna džema od malina, Kokoš), te svog dramskog prvenca u sarajevskom pentagramu Na rubu svemira, Dario Bevanda je, evo, na sceni Bosanskog narodnog pozorišta dočekao i scensko uprizorenje svog cjelovečernjeg dramskog teksta Pink Moon.
BNP Zenica – treba li na to podsjećati – ovim repertoarskim potezom potvrđuje kontinuitet i dosljednost svoje kućne politike/poetike koja je, prije svega, fokusirana na savremeni bh. i ini dramski tekst, bilo da je riječ o tematskom ili, pak, formalnom oblikovanju teksta i strukture narativa.
Smještajući svoje likove u scenski prostor koji bismo, čini se, mogli vrlo precizno odrediti Šejkinom sintagmom/naslovom „grad-đubrište-zamak“, što znakovito predmnijeva, naslućuje pred/post apokaliptično stanje duše, egzistencijalno-antropološko „smetljište“ distopijske budućnosti, Bevanda – kroz rafinirano dramsko tkanje porodično-generacijske priče – otvara, zapravo, i pitanje o „putevima slobode“. (Umrijet ću slobodan, pjeva u „otvarajućoj“, uvertirnoj pjesmi Muha, jedan od četiri lika ove – sa ironijskim otklonom , dakako – „postdramske rock opere“).
Osim narečenog Muhameda Pale Muhe koji – u svojoj egzistencijalnoj neukorijenjenosti, generacijskoj iščašenosti iz zgloba vremena, mijenja različite studije, nastojeći, pri tom, u svojevrsnom romantiziranju umjetnosti kao posljednjim bastionom slobode pred sveprožimajućim cinizmom neoliberalanog kapitalizma, da bezuspješno svira i u brojnim anonimnim rock bendovima, da piše prozu, da napravi niskobudžetni film – piše rock operu koja je nevjerovatni pop-kulturni i žanrovski melange, na sceni zatičemo i lik Petra Marića Mare – neostvarenog rock muzičara, sa „rupama u pamćenju“ od dugogodišnjeg konzumiranja svega-i-svačega, koji je potpuno uvjeren u istinitost svojih konfabulacija kroz koje se, prije svega, gradi slika idilične prošlosti – čije se golo preživljavanje svodi na prodaju CD-ova i ploča generacijskim ispisnicima i koji pokušava da ispliva iz emotivnih haosa raznih vrsta koje (ne)namjerno pravi svima oko sebe, sebi ponajviše. Kao svojevrstan kontrapunkt ovim likovima (ali, nota bene, nipošto u pojednostavljenoj crno-bijeloj binarnoj opoziciji!) stoji Muhin stariji brat Abdulah Brada koji, posve oportuno vremenu, pragmatično, po svaku cijenu, nastoji da se ubaci u tranzicijski voz u kojem će Boss košulja i za njega biti uobičajeni statusni dress code. Napokon, kao ključni aktant ove drame, na sceni se pojavljuje lik Barbare Marić, kćerke Petrove, apsolventice FDU, koja će kroz kratku posjetu ocu – snimajući dokumentarni materijal za svoju diplomsku postdramsku predstavu radnog naslova Porodični portret. Hronika raspada prosječne porodice kasnog socijalizma – doći ne samo do zaključka da je njena priča o disfunkcionalnoj porodici zapravo priča o „generaciji u potrazi za nečim“, nego i do bolne, traumatične spoznaje o nefikcijskoj istini postdramskog teatra.
U jednu riječ, dakle, Dario Bevanda – u ovom rezigniranom epitafu za snove i iluzije – gradi likove duboko nezadovoljnih i usamljenih ljudi kojima život curi kroz prste. Ispod maski, oskudnih dijaloga, vidno tinjaju potiskivane, prigušene emocije, dopuštajući da naslutimo neiskazivo – bolnu svijest o sopstvenoj unutrašnjoj pustinji, pokidanim vezama, ali i nježnoj, čežnjivoj potrebi za Bližnjim. Jer, jednostavno, levinasovski rečeno, nema slobode bez saodnosa, bez blizine i pokušaja razumijevanja drugog.
Nedžad Fejzić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
