Emir i Bernand Čatak, djeca sa zeničkih ulica, kao prava braća, bili su nerazdvojni, toliko da su i pred Svevišnjeg otišli zajedno. Majstori borilačkih vještina, uzorni momci, svima za primjer, bili su i u ratu prvi. Kao hrabri ljudi odmah po početku agresije su se prijavili dobrovoljno u Armiju Republike Bosne i Hercegovine.
Nisu željeli biti „linijaši”, već su se prijavili u jedinicu koja je znala samo ići naprijed, Crne labudove. Kao sposobni, mladi momci, odmah su dobili oficirske dužnosti. Borili su se sa svojim momcima sve do tog 20.decembra 1992.godine i borbe na Trebeviću. Bio je to još jedan pokušaj Armije RBiH da razbije neprijateljski prsten oko Sarajeva. Borbe su bile teške i „prsa u prsa”. Braća, Emir i Bernand, kao i uvijek do tada, bili su zajedno i smrt ih je zatekla zajedno. Za svoju neizmjernu hrabrost, braća Čatak, su odlikovani najvećim ratnim priznanjem Zlatni ljiljan.
Adem Čatak iz Zenice otac je ove dvojice šehida, hrabrih bosanskih mladića koji su poginuli braneći svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu od agresora. Bio je prvi predsjednik Organizacije šehida i poginulih boraca Bosne i Hercegovine.
Sjećajući se svojih sinova, Adem govori:- Moja hanuma i ja nemamo nikoga. Ostali smo sami. Sa mnom se gasi i moje prezime, tako da svaka posjeta nam puno znači. Puna nam je duša kada nas neko obiđe. Moji sinovi Bernand i Emir su poginuli istog dana 20.decembra 92′.
Obojica su bili u istoj akciju u deblokadi Sarajeva. Bili su pripadnici Crnih labudova. Bernand je rođen 1973. godine, a Emir 1971. godine.
Dobitnici su posthumno Zlatnog ljiljana i obojica su oficiri naše vojske.
S obzirom da sam i ja borac, teško mi je da gledam kako danas žive mnogi borci, a znam da je sve moglo i trebalo biti drugačije da nije bilo onih koji su gledali samo svoje interese – priča Adem.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
