Drugog dana ramazana u okviru emisije ‘Stil života u islamu’ govorili smo o ahlaku, moralu, etici i svemu onome što krasi čovjeka, ako to posjeduje, s prof. dr. Nusretom Isanovićem.
Ahlak, moral i etika su dio imana, koji je temelj na kojem se gradi jedna kompleksna i impozantna građevina islama. Ramazan, mjesec posta kod muslimana, je stigao, donio radost, ljepotu, ali i određene obaveze. To su obaveze koje se moraju poštivati kako bi se ojačao naš iman.
Čovjek je sklon zaboravu i to je razumljivo jer imamo svakodnevne obaveze koje su razumljive za ovaj svijet. Ovaj svijet je… Ko malo poznaje duhovnost islama ili sufizam, zna da nas ta duhovnost uči da je ovaj svijet zastor, da je on neka vrsta omame i svojevrsne obmane čovjeka. Vama pamet stane kad pomislite da imate milijarde galaksija, milijarde zvijezda, a to što je nama dostupno samo je 4 posto od onoga što se pretpostavlja. Dakle, Tvorac svega toga je isti, kao i nas samih. On je Tvorac i duhovnih svjetova i nas. On je nama dao Svoju uputu, nadu, milost. Njegova milost je i sam ramazan. Gospodar svjetova nam šalje trenutke vječnosti, jer vrijeme je vječnost. Mi se u tim trenucima trebamo prosvijetliti, približiti, ali najviše se približiti sebi. Ne možemo se približiti Tvorcu našeg bića ukoliko se nismo približili sebi. Kruna je u ramazanu i onome što ramazan u sebi sadrži – ističe prof. dr. Isanović.
Život je pun izazova, iskušenja, posebno život koji mi danas živimo, ali je ipak naše vrijeme, nemamo nijedno drugo. Svi mi želimo sreću u ovom zemaljskom životu, ali i težimo sreći na onom boljem svijetu, ahiretu. Ali za dunjalučku sreću je potrebno puno puteva i mora se ispuniti jedan od osnovnih uvjeta, a to je odgoj, navodi naš sagovornik.
Već nekoliko stoljeća čovjek, u nekom smislu, kreće putem materijalizma, putevima porobljenosti moćima i čarima ovog svijeta i to uvijek ide uz neku vrstu morala i stanovite potrošenosti, moralne. Svi ozbiljni mislioci, duhovni učitelji, iako ih nema mnogo danas, ukazuju na to da se čovječanstvo nalazi u zabrinjavajućoj situaciji i stanju, koje se ne može okarakterisati kao oskudijevanje u materijalnoj, ekonomskoj, finansijskoj ili u naučnoj sferi. Međutim, postavlja se pitanje da li, posmatrajući čovječanstvo i sklonost čovjeka barbarizmu… Veliki mislioci u Francuskoj koji su to izražavali identifikovali su opasnosti s kojima se mi susrećemo jer mi danas prvi put otkako postoji čovječanstvo možemo uništiti nekoliko puta, neki smatraju deset puta, samo jednim sredstvom, atomskom bombom, čovječanstvo. Oni postavljaju suštinsko pitanje, a to je pitanje koje bi trebalo mobilizovati naše biće, naš um, senzibilitet je li čovjek barem donekle napredovao u ljudskosti, moralu, etici, tj. je li napredovao onoliko koliko u tehnici, odnosno u materijalnoj sferi, je li napredovao u duhovnoj dimenziji. Ramazan je dobra prilika za naše potvrđivanje u tim dimenzijama. Tamo gdje nema morala, gdje je on uništen, nema čovjeka. Nažalost, nas danas ništa ne obavezuje. Mi ćemo za neki sitni materijalni interes ili cilj žrtvovati vlastitu djecu, vlastitu porodicu. Tome svjedočimo svakog dana. Zato, ukoliko čovjek želi da sačuva sebe, mora se vratiti moralu, odgoju. To se uči, to se vježba. Mi danas govorimo o iskrenosti, a toga nema. Na prvom testu pokažemo svoje licemjerje – između ostalog kazuje prof. dr. Isanović.
Dodaje da mi znamo šta je dobro, ali to dobro nije nas dotaklo.
Ono nas nije proželo i ono zapravo ne živi u nama na takav način da mi dobro živimo i da ga projiciramo u svom životu. Zato, kako kaže Platon, jedan od najvećih mislilaca zapadnoevropskih područja, vrlina se vježba, a to je odgoj – pojašnjava prof. dr. Isanović.
Ako sam nepravedan, vježbam da budem pravedan, ako ne činim dobro, vježbam da činim dobro.
Vježba čini saosjećajnost, predusretljivost, solidarnost, pomoć ljudima. To je, zapravo, prizivanje i sabiranje smisla u vlastitom životu, a to čini naš život uzvišenim i plemenitim. Nećemo imati velike koriste od primjene vjerskih propisa, od posta, namaza, zekata ukoliko ne budemo vjerom osvjetljavali naša srca, oplemenjivali naš um i ukoliko zapravo vjera ne bude formativno djelovala na naše postupke i činila nas boljim nego što jesmo. Danas iščezava čovjek jer iščezava odgoj, a iz odgoja iščezava moral i vrlo je važno da shvatimo da je jedini put do čovjeka odgoj, moralni i duhovni odgoj – kazuje nam prof. dr. Isanović.
U vremenu u kojem živimo, u vremenu globalizma, konzumerizma, teško je učiniti humanim ukupno društvo. Dostojanstvo, solidarnost, ravnopravnost trebaju krasiti svakog čovjeka. Zato je najbolje da očistimo te puteve sami pred sobom, dodaje Isanović.
Čovjek je po svojoj naravi nestrpljiv. On obično traži lahke puteve, a to često znači i pogrešne puteve. To je globalizacija nametnula. Izgradili smo svijet gdje gotovo nemamo ni za šta vremena, gdje se ne znamo kontrolisati, gdje gubimo razboritost, strpljenje. Ja to vidim kada razgovaram s prijateljima i kolegama. Mi to prihvatimo, kao već smo danas zakasnili za nešto. I ja kažem da vrijeme treba iskoristiti jer onaj ko iskoristi vrijeme ostvario je sebe. Ali ne smijemo dopustiti da nam vrijeme odredi ritam života. Dok smo djeca i mladi, odgajaju nas naši roditelji, odgajatelji, učitelji. Međutim, sve što više sazrijevamo, ulazimo u fazu samoodgoja. Mi bismo trebali postati subjekti jer je odgoj trajna kategorija i mi se odgajamo dok smo živi. To je nešto što je vrlo važno shvatiti. Mi mislimo da to treba činiti neko drugi ili figurativno, gradimo kuću s krova, ali je niko nije sagradio s krova. Moramo raditi sa svojim kolegama, prijateljima i komšijama, a prvenstveno raditi sa sobom. Tome nas uči i Poslanik. Svi su veliki mislioci, poslanici pripovijedali da odgajamo pojedinca. Ako ga ne odgojimo, sve nam je džaba. Možemo imati hiljade intelektualaca, ali ako nemamo čovjeka… Šta god neko radio ili bio, on će u sve unijeti neljudsko i nanijeti više štete, nego što će koristi donijeti – govori Nusret ef. Isanović.
Istinski odgoj sebe usmjeren je na preispitivanje sebe. Moramo ozbiljno analizirati situaciju u kojoj se nalazimo ako želimo da ovaj svijet opstane. Mi, Bošnjaci, muslimani, ne smijemo skrivati svoje slabosti i greške. Moramo biti svjesni da ujedinimo snage, da ih prevladavamo, a ne da govorimo “sve je dobro”. Ne trebamo govoriti za nešto da je dobro, a nije. Nažalost, mi se dijelimo na hiljadu frakcija. Mi jedni drugima ne želimo dobro, ne težimo zajedničkim ciljevima, jedni druge ogovaramo. Je li to dobro? Ma, nije. Neće nam ni Gospodar svjetova pomoći ako smo takvi, jer radimo protiv sebe. Zato je vrlo važno da kažemo da je dobro u nama, uvijek uz nas, a mi ga moramo znati prepoznati. Spas je u nama, najveći prijatelj je u nama, probudimo to, zaključio je prof. dr. Nusret Isanović u drugim ramazanskim susretima emisije ‘Stil života u islamu’ Hayat TV-a.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
