Postala je ustaljena praksa, Kluba paraolimpijskih sportova „Baton“ da nas počasti nekim lijepim kulturnim dešavanjem. Tako je u ugodnom prostoru muzeja grada Zenice, održana promocija knjige čiji je autor Aziz Tafro. Knjiga, pod naslovom „Ruski i grčki plaćenici u ratu u Bosni i Hercegovini” kako reče uvodničar promocije, Amir Ismić, vrijedan je dokumnet, koji svjedoči o učešću ne samo plaćenika, nego i organiziranih jedinica iz navedenih zemalja, na prostorima BiH. Moderator Midhat Kasap, govoreći o autoru, prisutnim posjetiteljima promocije a bilo ih je puna sala, pročitao je odlomak iz knjige, koji je oduzimao dah.
Naime, jedan događaj, koji će se tek kasnije razotkriti kao istinit, pokazuje čudo, kako ni zemlja bosanska u svoje okrilje ne prima krvnike. Kada je ruski plaćenik, pukovnik, kozački ataman, Genadij Petrovič Kotova poginuo i trebao se sahraniti u Višegradu, pop Rajko je na grobu držao govor. Taman da spuste tijelo krvinika u iskopanu raku, zemlja se obrušila i zatrpala raku. Još su pokušali ponovo i nije išlo. Tijelo je privremeno zbrinuto te nakon primirja prebačeno u Rusiju. I sada u Višegradu stoji nadgrobni spomenik sa imenom ali bez tijela krvinka atamana Genadija.
Knjiga je važna povijesna činjenica, reći će promotor i ratni drug autora, stopostotni invalid u kolicima, Nihad Delahmet. Knjiga je zbornik dokumenata, osobnih i jedinica u kojima su dolazili da bi silovali, palili, pljačkali i ubijali.
Autor knjige, Aziz Tafro je sa bolnim izrazom na licu govorio o knjizi. Govorio je o detalju kada djevojka Emina, u Višegradu, da bi sačuvala čast pred pomenutim krvnicima, skočila sa kata u sigurnu smrt, čista i nedirnuta. U istom gradu su krvnici sa istim oznakama u istim odorama u II svjetskom ratu natjerali časne sestre da skaču sa prozora u sigurnu smrt kako im ne bi pale u ruke. Ono što jeste posebno bolno, pomenuti plaćenici su dobili državljanstvo Bosne i Hercegovine, mnogi i penzije, i danas odlaze na ratišta u Ukrajinu odvodeći mlade i zaluđene momke u sigurnu smrt. Onda se autor upitao. Kako to da danas Europom slobodno hoda književnik Eduard Limonov koji je 16. listopada 1992. godine, sa obronaka Trebevića, iznad Sarajeva, pucao po nedužnim građanima? Da li bi ona ista Evropa prešutjela to da je to učinio sa Eifelovog tornja, jer je isti pored ruskog i francuski državljanin, i dodaje na kraju:
„Laž nikad ne može postati istina. Nepravda nikad ne može postati pravda. Neka bude pravda pa makar propao svijet!”
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
