Evropska bajka Veleža nastavlja se utakmicama 3. kola kvalifikacija UEFA Konferencijske lige, mečevima u kojima će rival Rođenih biti švedski IF Elfsborg.
Kada 12. augusta dođu na revanš u Sarajevo, fudbalerima švedskog tima to neće biti prvo gostovanje u našoj zemlji. Prije 46 godina Elfsborg je u Intertoto kupu odmjerio snage s Čelikom i ovo je priča o tim utakmicama.
Tokom sedamdesetih godina prošlog stoljeća Intertoto kup je bilo takmičenje za popunjavanje ljetnje praznine, kako sa sportskog, tako i komercijalnog aspekta. Naime, u nedostatku susreta domaćih prvenstava, utakmice Intertoto kupa nalazile su se na tiketima kod nas popularne “Sportske prognoze”, prethodnici današnje pomame za kladionicama.
Klubovi iz cijele Evrope, uglavnom oni koji ne bi izborili plasman u tri najveća evropska kupa (Kup šampiona, Kup pobjednika kupova, Kup UEFA) prijavljivali bi se preko svojih saveza za Intertoto kup, što im je donosilo solidnu finansijsku korist i priliku za brušenje forme u ljetnoj pauzi.
Takmičenje se odvijalo u 10 grupa po četiri kluba, a pobjednici grupa stekli bi titulu Intertoto kupa. Taj ;originalni Intertoto kup ne treba miješati s istoimenim UEFA-inim takmičenjem koje će nešto kasnije (1995-2008) služiti kao kvalifikacije za Kup UEFA.
Godine 1975. je konkurencija u Intertoto kupu bila izuzetno jaka. Osim bundesligaša Kaiserslauterna, Duisburga i Eintracht Braunschweiga, budućeg finaliste Kupa prvaka švedskog Malmöa, novosadske Vojvodine kao vicešampoina Jugoslavije, u bubnju su se našla i tri najbolja kluba tek završenog Prvenstva Švicarske – šampion Zürich, viceprvak Young Boys i trećeplasirani Grasshopper.
Pored Vojvodine, drugi predstavnik bivše Jugoslavije bio je zenički Čelik. Crveno- crni su se našli u 10. grupi Intertoto kupa, zajedno sa Vitorijom Setubal (7- plasirana ekipa Prvenstva Portugala), čehoslovačkim Banjikom iz Ostrave i švedskim IF Elfsborgom. Za razliku od većine evropskih šampionata, u Švedskoj se prvenstvo tada igralo u punoj kalendarskoj godini, pa je Elfsborg bio u takmičarskoj formi.
Doduše, ni Zeničani se nisu mogli požaliti na “gubitak kondicije”. Naime, Prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1974-75 oteglo se do kraja juna zbog čega su Čelik i Vojvodina čak morali prolongirati svoje prve evropske utakmice. Puleni Marsela Žigantea su u Novom Sadu 29. juna 1975. odigrali utakmicu posljednjeg 34. kola Prvenstva Jugoslavije, upravo protiv vicešampiona Vojvodine. Poraz u Novom Sadu (1:2) stavio je tačku na relativno neuspješnu prvenstvenu sezonu Čelika.
Crveno-crni su prvenstvo završili na 11. mjestu, bez pobjede u posljednjih sedam nastupa. Bio je to rezultatski pad u poređenju sa sezonom ranije (1973-74), kada je Čelik dugo vremena čak bio u trci za titulu, a u posljednjem kolu propustio meč-loptu za plasman u Kup UEFA.
Prva utakmica Čelika u Intertoto kupu trebao je biti meč sa Vitorijom Setubal krajem juna, no prvenstvene obaveze Zeničana učinile su da ova utakmica bude odgođena za 10-ak dana. Stoga je Čelik u Intertoto kupu startovao 5. jula 1975. Tog dana je – na meč 2. kola Grupe 10 – na Bilino Polje stigao Elfsborg. Šveđani su uspješno startovali i u Zenicu došli osokoljeni pobjedom nad Banjikom (3:1).
No, sredinom 70-ih postojala je razlika u kvalitetu između klubova iz Švedske i Jugoslavije. Čelik u Zenici nije dao nikakvu šansu Žuto-crnim iz Boråsa. Od samog početka utakmice smjenjivale su se šanse pred golom Elfsborgovog rezerviste Matsa Johanssona koji je u prvom poluvremenu dva puta vadio loptu iz mreže. U 24. minutu savladao ga je Mehmed Buza, da bi legendarni napadač Zeničana dva minuta prije odlaska na odmor još jednom pogodio za konačnih 2:0.
Četiri dana kasnije, 9. jula 1975. godine, Čelik je odigrao zaostalu utakmicu 1. kola i na Bilinom Polju remizirao s Vitorijom Setubal (1:1). U 3. kolu – 12. jula – Čelik je osvojio bod u Ostravi protiv Banjika, što je bilo dovoljno da prvi dio takmičenja završi na liderskoj poziciji s četiri poena, odnosno bodom više od Banjika i Vitorije.
Drugi dio takmičenja počeo je utakmicom Elfsborga i Čelika. Meč je odigran 19. jula 1975. na Ryavallenu, starom stadionu koji je bio dom Elfsborga do otvaranja Borås Arene (2005). Trener domaćih Lars Hedén izveo je najjači sastav, među stative vratio prvog golmana Thorea Stenbäckena, u želji da pobjedom uhvati posljednji voz za trijumf u Intertoto kupu.
Međutim, na Ryavallenu se ponovo ukazao Mehmed Buza. Legendarni golgeter je na isteku prvog poluvremena savladao Stenbäckena i svojim trećim pogotkom u dvomeču sa Elfsborgom doveo Zeničane u vodstvo (0:1). Kada je u 61. minutu Rade Radulović pogodio za 0:2, bilo je jasno da Čelik nosi oba boda sa sjevera Evrope.
Sve što je domaćin uradio do kraja bio je pogodak Thomasa Ahlströma, legende Elfsborga i drugog najboljeg strijelca u historiji kluba, koji je s bijele tačke smanjio za konačnih 1:2.
Ako je porazom od Čelika izgubio šanse da trijumfuje u grupi, Elfsborg je režirao konačni rasplet i pomogao Zeničanima. U petoj rundi, 26. jula, Čelik je poražen u Portugalu (1:2), pa je uoči posljednjeg kola Vitoria preuzela vodeću poziciju s bodom više od Zeničana. O pobjedniku grupe odlučivalo je posljednje kolo, odigrano 2. augusta 1975. Čelik je morao pobijediti Banjik i nadati se da će Elfsborg otkinuti barem bod Vitoriji.
Zeničani su obavili svoj dio posla, na Bilinom Polju savladali čehoslovačkog predstavnika (2:1), kada je stigla radosna vijest iz Švedske. Iako je Vitoria dugo vodila u Boråsu, Anders Arvhage je postigao izjednačujući pogodak za 1:1, rezultat koji je izazvao slavlje u Zenici. Čelik i Vitoria su imali po osam bodova, no gol-razlika Zeničana (9:6) bila je bolja nego omjer datih i primljenih pogodaka Portugalaca (7:5). Tako je Čelik stigao do trećeg evropskog trofeja, nakon dvostrukog uzastopnog trijumfa u Srednjoevropskom kupu (1971-1972).
Elfsborg – Čelik 1:2 (0:1)
Borås, 19. juli 1975. Stadion Ryavallen. Gledalaca 3.826. Sudija: Erik Axelryd (Švedska). Vrijeme i teren pogodni za igru.
Strijelci: 0:1 Buza (44), 0:2 Radulović (61), 1:2 T. Ahlström (65).
ELFSBORG: T. Stenbäcken, L. Johansson, Målberg (Mattsson), G. Ahlström, B. Andersén, B.G. Stenbäcken, T. G. Johansson, Svärd, Höglund, T. Ahlström, Hellqvist. Trener: Lars Hedén.
ČELIK: Alempić, Preldžić, Talić, Šljoka, Hajduk, Gradinčić, Hafizović, Radulović, Gavran (Peleš), Tripković, Buza. Trener: Marsel Žigante.
Autor: J.Mržljak
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
