Svaki utorak, sat prije podneva, već godinama tako, žene, bivše uposlenice konfekcije „Borac“ okupljaju se nasuprot zgrade općine pored oronule gradske kafane. One gledaju u vrata sale općinskog vijeća. Tamo donose odluke. Tamo je ispisana njihova sramna sudbina. Otud se odnose paušali. Bez njih se kući ne ide. Obespravljene žene, slaboga zdravlja i prazna džepa, na trgu Bosne i Hercegovine, čekaju.
S njihovih lica nestaju oni znakovi života. U fabriku ne mogu. Nema je! Stečajna upravnica koja se kao prokletstvo zove Azra, jer ovih dana Azra se spominje samo po zlu, ženama „Borca” je kao takva, uistinu donijela zlo.
Fabriku je rasparčala tako da više na onom mjestu u Raspotočju gdje su nekada brujale mašine i mogla se čuti pjesma žena, danas nema ni kamen na kamenu. Sve što se moglo prodati prodano je. Azra je prodala sve osim one šačice žena. One su još tu na placu za umiranje. Nekad ih je bilo 124, sada daleko manje. Mnoge su teško obolile. I svakim danom sve ih je manje.
Čekaju.
Nemaju nikakva primanja. U poodmakloj životnoj dobi kada bi trebale udarati recke do penzije kao vojnik do kraja vojnoga roka, one čekaju na platou ispred općine.Bez zdravstvenog osiguranja jer se i apaurin za smirenje treba kupiti, one čekaju. Vrijeme je sklopilo savez sa đavolom i ide mu na ruku, a žene „Borca” gube vjere u pravdu jer je za njih definitivno nema. Zadnja informacija iz tužilaštva govori da se istražuje. Šta. Čekaju njihovo umiranje onako na nogama. Niko ih ne gleda.
Zajedno, kako su nekad i godinama tako čekale ulaz u fabriku i za minimalac šile najljepša odijela.
Na žalost, one nisu usamljen slučaj nakaradne privatizacije koja se očito pretvorila u novi vid privatnog poslovanja, „prevarantizacija”. Jer niti jedna fabrika, niti jedno poduzeće, koje je dobilo stečajnog upravnika, nije stalo na zelenu granu.
Za one punijeg džepa što su se prikopčali na tu državnu sisu, one su samo fasada oronule gradske kafane. Nisu atraktivne. Da Bog da atraktivno umirali svi oni koji se o njih ogriješiše. I ne skrećite mi pozornost kako nije novinarski, etički i kako već. Znam.
Nije ni ljudski da žene tu stoje svaki utorak, na kiši, snijegu ili suncu. Tako, makar pet-šest godina a da niko ih ne pogleda. A to baška boli!
I još jednom, da Bog da, umirali u najvećim mukama svi oni koji su trebali pomoći ovim ženama a nisu. Žene „Borca” sretan vam 10.mart. Utorak, vaš dan okupljanja na onom istom mjestu. I da vam svaki novi utorak bude bar trunku bolji.Da vas bar malo ogrije zakašnjelo proljetno sunce.
Nisam stereotip!
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
