Ramazanski kosmos – I mi, u Bosni, kao i muslimani širom svijeta ušli smo u ramazansko vrijeme i ramazanski kosmos. U narednih mjesec dana ramazanski kandilji obasjavat će noćima sela i gradove.
Mirisi iftara širit će se avlijama, ulicama, gradskim četvrtima Kaira, Istanbula, Rabata, Lahorea, Berlina, Londona, Moskve, Sidneja, Mostara, Sarajeva. U kasnim večernjim satima stotine hiljada muslimana okupljat će se u džamijama na teravih namazima. Narednih dana stotine i stotine hiljada ljudskih lica i pogleda nadnosit će se nad stranice Kur’ana okupljeni oko ramazanskih sofri Kur’ana – mukabela.
Narednih dana negdje će biti proljeće, negdje jesen, ali će u sve krajeve zemaljske kugle dopirati miris ramazana.
Neizmjernu milost, blagoslovljenu ljepotu mjeseca ramazana muslimani iskušavaju u prvom redu kroz ramazanski post. Posebno u našem savremenom svijetu u kojem vlada potrošačko osjećanje sreće u ramazanskom postu iskušavamo drugačije osjećanje smisla života. Možda više nego ikada ranije danas je važno da se kroz post u toku mjeseca ramazana makar samo jedan, ali bolji dio čovječanstva osnažuje u spremnosti i sposobnosti da se samosavlađuje, da se odriče, da nešto posvećeno čini, poduzima, nastoji. Danas kada se sve u našim životima srozava na užurbanu prolaznost, kada se naša tjelesnost srozava na panične potrage za efikasnim dijetalnim prehranama, u ramazanskom postu hrana i sve blagodati kojima nas Bog dariva otkrivaju nam se u jednoj drugoj, duhovnoj dimenziji u kojoj svaki naš zalogaj i svaki gutljaj vode sadrže istu onu svjetlost koju sadrži Objava, vjera, riječ, zahvalnost, ljubav i nada.
A na drugoj strani, ramazanski post treba da nas, u mnogo većoj mjeri, nego što to u ovome masovnom svijetu jesmo, učini pojedincima. Jer, post se, to znaju svi postači, u svom najdubljem sadržaju sastoji zapravo u susretanju s našom jedinstvenom, neponovljivom, egzistencijalnom osamljenošću. Samo je post onaj izraz i sadržaj pobožnosti koji poduzimamo u našoj unutrašnjosti, bez riječi, bez ikakvog vanjskog čina, bez akta, bez radnje. Dok postimo mi smo sami s našim Gospodarom. A to znači dok postimo mi smo u najtemeljitijem i najradikalnijem smislu pojedinci.
Na društvenom planu, ramazan je mjesec u kojem se akumulira i artikulira neizmjerna socijalna energija, saosjećanje i solidarnost. Tako će i ove godine, naprimjer, samo u našoj zemlji, desetine hiljada ljudi trideset noći mjeseca ramazana sudjelovati u zajedničkim iftarima, dijelit će hranu, ljubav i zahvalnost. Na taj način oni će produbljivati zajedništvo koje će u isto vrijeme produbljivati njihova osjećanja emocionalne stabilnosti, bliskosti, prihvaćenosti, razumijevanja i solidarnosti.
A na drugoj strani, ramazanski post treba da nas, u mnogo većoj mjeri, nego što to u ovome masovnom svijetu jesmo, učini pojedincima. Jer, post se, to znaju svi postači, u svom najdubljem sadržaju sastoji zapravo u susretanju s našom jedinstvenom, neponovljivom, egzistencijalnom osamljenošću. Samo je post onaj izraz i sadržaj pobožnosti koji poduzimamo u našoj unutrašnjosti, bez riječi, bez ikakvog vanjskog čina, bez akta, bez radnje. Dok postimo mi smo sami s našim Gospodarom. A to znači dok postimo mi smo u najtemeljitijem i najradikalnijem smislu pojedinci.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
