Rano zeničko proljeće: Satirični osvrt posvećen protestima- Već punih 20 godina, kreatori života i smrti u BiH, vladaju i pjevuše pjesmu:
„Na vlasti sam, tim se dičim,
sa narodom vodim rat.
Radije ću i umrijeti,
već fotelju svoju dat’.“
Dosadilo gladnom narodu slušati tu pjesmu, pa se posljednjih dana čuju drugi stihovi:
„Demonstrant sam, tim se dičim,
to sad treba biti svak’ ,
Ako sad odustanemo,
ne gine nam vječni mrak.“
Tako je i kod nas počelo rano „Zeničko proljeće“. Zbog velikog broja prijavljenih i neprijavljenih učesnika, manifestacija „Zeničko proljeće“, ove 2014. godine, održava se od 7.2. – 12.4. 2014. godine.
Podijeljena je u dva dijela i to, na onu manje kulturnu (nekako mi ružno zvuči, nekulturnu) koja bi trebala trajati od 7.2. – 19.3. 2014. godine (a po potrebi i duže), i onu kulturnu, koja će trajati od 20.3. – 12.4.2014. godine.
Prvi dio ove manifestacije je pokrenut tuzlanskom inicijativom i odmah je naišao na odobravanje velikog broja raznih umjetnika koji, evo već nekoliko dana, oduševljavaju zeničke građane, posebno one u vrhu vlasti.
Manifestacija je počela 7.2. 2014. godine mirnim predstavljanjem svih učesnika ispred zgrade kantonalne vlade, jer u muzeju, biblioteci i pozorištu, nije bilo dovoljno mjesta za sve učesnike.
Drugog dana su odmah predstavljene najbolje izvedbe prvog dijela manifestacije „Zeničko proljeće“.
Prvo je nastupila nekad poznata rock grupa „Kamenjari“, od čijeg je preglasnog treštanja, popucalo na stotine stakala na zgradi kantonalne vlade, općine i nekoliko privatnih objekata i firmi.
Policija je nakon toga izvela vlastiti performans u dva dijela. Prvi dio pod nazivom „Ne daj na se, sve poda se“, gdje su neki bili udarani, a neki udareni, nije se baš dopao okupljenoj publici, pa su zato brzo prešli na drugi dio performansa pod nazivom „Bjež’te noge, usra vas guzica“.
To je oduševilo prisutnu publiku, posebno mlade, koji skandiranjem na scenu dovedoše grupu „Plameni dječaci“. Oni svom silinom krenuše u izvođenje svog dijela programa.
Po uzoru na nekadašnju splitsku grupu „Mladi batali“, njen zenički izdanak pod nazivom „Mladi razvali“, bili su sljedeći učesnici manifestacije. Publika je bila toliko oduševljena njihovim nastupom, da ih je pozvala da nastupe i pred općinom, što su oni sa oduševljenjem prihvatili.
Nakon nastupa „Plamenih dječaka“, u samoj zgradi kantonalne vlade, ministrima i ostalim službenicima, počeo se prikazivati drugi dio filma „Gori vatra“.
Odmah nakon toga, nastupila je i grupa „Nemoguće vruće“. Ministri i drugi službenici Vlade bili su toliko oduševljeni, da su istrčavali iz zgrade tražeći da sa publikom vide i druge postavke, i da usput ponude ostavke.
Treba podsjetiti, da su pravi, istinski vjernici islamske vjeroispovijesti (Bošnjaci), tokom mjeseca januara, a povodom rođenja Poslanika Muhammeda a.s. održavali manifestaciju pod imenom „Želja za Resulom“.
Preostali Bošnjaci koje to ne interesuje, prave svoju manifestaciju pod nazivom „Želja za rasulom“ i predstavljaju je u prvom dijelu „Zeničkog proljeća“.
U nastavku manifestacije pred zgradom kantonalne vlade, grupa autora priređuje izložbu „Auta u 3D projekciji“. Dugo su razmišljali gdje bi najviše publike moglo da je vidi i sjetili su se; korito Kočeve je k’o stvoreno za to. Pri dovoženju istih na mjesto izložbe, izmakla su im se, i jedno je palo na krov, drugo na bok, a treće na točkove.
– Bravo! , radosno povikaše. Baš tako smo ih i mislili postaviti.
U toku ovog najaktivnijeg dijela manifestacije, formiran je i plijenum, pa se iz zgrada i objekata plijenilo sve i svašta, pa i piće da se počaste. Nek’ se zna da je počelo „Zeničko proljeće“.
Treći dan manifestacije, grupa umjetnika pod nazivom „ALBAtros“, skupljala je komadiće razbijenog stakla sa zgrada i pločice sa pločnika i fontane, kako bi napravili mozaik i predstavili se publici.
Nastupio je i samostalni umjetnik poznat pod imenom „Blentoven“, koji je izveo svoju tačku „Ko dirne u Husu, provešće se k’o vo u kupusu“. Publika je toliko bila oduševljena ovom izvedbom, da su ga htjeli pretvoriti u sarmu i pojesti.
Isti dan, kao nikada do sad, kao umjetnici su se predstavili i grupa službenika Vlade i općine, postavivši privremenu (možda i stalnu) postavku „Najloni i propuh u februaru“.
Nakon što je prva dva dana vladao plijenum, treći i narednih dana organizovan je plenum, koji će u ime naroda odlučivati ko će kao nagradu „Zeničkog proljeća“ dobiti fotelju, a ko „nogu u dupe“. Konkurencija je, moram priznati, žestoka.
Narednih dana učesnici manifestacije svoja djela uglavnom nose u rukama i idući ulicama oko glavnih gradskih institucija, pokazuju nezainteresovanim izdajnicima revolucije.
Neki ovu manifestaciju nazivaju malograđanskom. Upravu su, ali samo ako misle na to, što mali broj obespravljenih i gladnih učestvuje u tome.
„Robijaši“ treba da krenu ulicama i malo osvijeste narod svojim nastupom, slično kao na Bilinom polju:
„Malo nas je, malo nas je, pi * k i ce!“.
Upravo se ovo odnosi na još mnogo obespravljenih i siromašnih, ali uspavanih građana Zenice. Ako nije tako, onda nam je dobro.
Vrlo je moguće da će ova manifestacija trajati do prvog dana kalendarskog proljeća kad se održava čimburijada.
Samo nisam siguran od čijih jaja će ove godine biti čimbur: od kokošijih, od narodnih ili od onih na vlasti.
***
Na kraju, vrijeme je da se malo uozbiljim. Izvinjavam se ako sam u gornjem tekstu, asocijacijama možda nekog nenamjerno uvrijedio, što mi nije bio cilj. Kao penzioner, i sâm spadam u grupu ugroženih.
Naime, situacija u BiH je izuzetno teška i opasna. Protesti su potpuno opravdani, iako prilično zakašnjeli. Nasilje na protestima ne podržavam, ali smatram da je bilo neophodno, jer drugačiji jezik ova nakaradna vlast nažalost ne razumije.
Narodu je dosta štrajkova glađu, šatorskih naselja pred vladama i drugih oblika traženja pomoći, koje vlast ne benda ni 2 %. Samo su možda napadnute pogrešne mete, jer dobro znamo odakle izlazi najviše zla po narod posljednjih 20 godina.
Vladali su i pljačkali narod plašeći nas nacionalizmom i strahom od „onih drugih“. Nažalost, ispali smo glupi k’o točak (ma kakav točak, on ide i naprijed i nazad, a mi samo nazad).
Bosanska naivnost, zadovoljstvo mrvicama i ono „samo nek’ ne puca i dobro je“. Otrijeznili smo se, ali oprez!
Priča se posljednjih dana pokušava ponoviti. I sad, na isti način, Dodik, Čović, Lagumdžija i ostala bagra, pokušavaju ostati na vlasti, plašeći narod od „onih drugih“. Ne dozvolimo im to! Sve korumpirane i mafijaške političare, sve one koji su 20 godina pljačkali narod i uništavali BiH, a posebno ortodoksne mrzitelje BiH, za sva vremena poslati, ili u zatvor ili u (h)istoriju.
Ne dozvoliti navedenim grobarima BiH da se uopće i nađu na izbornim listama i da vladaju. Nažalost, pored svih mjera koje se preduzimaju ili koje će se preduzeti, po mom mišljenju jedino rješenje da BiH postane normalna država i uđe u NATO i Evropsku uniju je:
-Ukidanje dejtonske BiH;
-Ukidanje entiteta, kantona i time drastično smanjenje glomaznog administrativnog aparata koji bi Amerika teško nahranila. Ako i nakon protesta ostane ovakav, narod BiH nikada neće izaći iz blata;
– Vratiti predratno ustrojstvo i Ustav RBiH, uz jednog predsjednika države i općina kao glavnih administrativnih jedinica (možda i uz regionalizaciju BiH iz čisto ekonomskih razloga), što BiH može spasiti od totalnog kraha, koji Dodik i ostali mrzitelji žarko žele. Ne dozvolimo im!
Znam da će mnogi reči da je, gledajući današnju situaciju u zemlji, ovo čista utopija i da je to nemoguće bez oružanog sukoba ili najžešćeg biča Amerike ili Evropske unije.
Nažalost, svako drugo rješenje, po mom mišljenju, nikad neće zemlju izvući iz krize, donijeti narodu posao i hljeb, te uvesti u Evropsku uniju i NATO.
Živi bili, pa vidjeli!
P.S.
Gornji tekst je pisan i objavljen 2014. godine, nakon protesta i nasilnih demonstracija u nekim gradovima FBiH, a ovaj se odnosi na dešavanja u Zenici.
Sada je 2024.godina. Deset godina od protesta. Šta se promijenilo u odnosima između vlasti i naroda? Ništa!
Zapravo, ima promjena. Mladi i kompletne porodice odlaze iz BiH u zemlje Evropske unije i drugdje. Nije više ni materijalna egzistencija u prvom planu, već je to beznađe, strah od novih sukoba, gaženje ljudskog dostojanstva običnog čovjeka u svim segmentima života i rada (ako nisi s „njima“) i dr.
Imamo li volje i snage za nove proteste? Ali, proteste bez demonstracije sile i uništavanja materijalnih dobara. Proteste na koje će izaći desetine i stotine hiljada ljudi. Proteste bez roka trajanja, jer je i postojeća vlast bez roka trajanja, odnosno u startu, od kraja agresije do danas i nadalje, pokvarena do bola.
Dok ne uklonimo korumpiranu vlast, korumpirano pravosuđe, mrzitelje svoje države, voždove, poglavnike, age, begove i svu ostalu bagru koja ovoj zemlji ne da da prodiše, nema nam napretka.
Ali, hajd’ digni Bošnju iz kladionice, iz nargila barova, sa računara, sa kafanskih sjedeljki . . .
Hajd’ digni Dodikovog Srbina kad je njemu Srbija i Republika Srpska u srcu i duši, a za BiH ga boli „ona stvar“ i Boga moli da se raspadne.
Hajd’ digni Čovičevog Hrvata koji, mašući hrvatskom putovnicom u mislima živi u Hrvatskoj, a sere po BiH, maštajući o trećem entitetu i konačnom rješenju hrvatskog pitanja zvanog „svi Hrvati u jednoj državi“ (čitaj:NDH).
Ono preostalih patriota iz svih naroda kao i Ostalih, jednostavno se utopilo u svo to sivilo i beznađe, čekajući da rješenje naših problema dođe s neba ili donese Deda Mraz.
Kako sada stvari stoje, izbori nam (u to smo se više puta uvjerili) ne pomažu. Ostaje samo masovna, glasna i dugotrajna revolucija.
Samo još treba neko ko će da nas, „patriote“, puškom istjera na ulice i da natjera Srbina i Hrvata da vole svoju rodnu grudu zvanu BiH.
Ili je to nemoguća misija?!
Seid Imamović – ZENICA
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
