Dragi prijatelji,
Nalazimo se u vremenu kada su nas virusne klice dovele pred ključno pitanje ljudske egzistencije, samoga smisla postojanja i osnovnoga preživljavanja. Ali i same definicije čovjeka kao individualnoga i društvenoga bića jer su nas izdvojile iz društva i bacile u naručaj samima sebi i virtualnim socijalnim kontaktima. No, ipak nadamo se i svojima najbližima.
Čovjeka, koji čini se cijeli život bježi od samoga sebe, ova je pandemija dovela pred njegovo vlastito „ja“, da se suoči sa samim sobom i vidi od čega je sazdan – duhovno, duševno i fizički. Spoznaja da je život istovremeno tako vrijedan, a ponekad tako krhak, da ga nešto tako sitno i nevidljivo može ugroziti, ispunjava nas realnim i irealnim strahom, a trebalo bi i strahopoštovanjem.
Strahopoštovanjem zbog istine da ovaj život nije ograničen samo na ovaj materijalni svijet, nego da traje vječno, samo u nekom drugom obliku. Međutim, isto tako da je prijelaz iz ovoga oblika u onaj drugi – nevidljivi, vrlo bolan, ali neminovan, a zove se smrt. Činjenica je da je klica smrti posijana u svima nama, ali osim nje posijana je i klica vječnoga života, koja nam govori da smrt nije konačni svršetak.
U vremenu kada se plašimo da ne bismo jedni druge zarazili virusom, trebali bismo pokušati jedni druge tješiti riječima vjere. Uskrsne vjere da smrt nije svršetak svega, nego naprotiv početak novoga života, jer nam je tako pokazao Uskrsli Krist, u kojemu je ta klica smrti preoblikovana u plod vječnoga života. Bog Otac je to na Njemu učinio božanskom snagom, koja je istovjetna onoj snazi kojom je stvorio ovaj svijet i čovjeka na njemu, čovjeka kojem je namijenio jedan lijepi i ispunjeni život i u konačnici sretnu vječnost.
Tu vječnost možemo itekako postići najprije vjerom u Isusovo uskrsnuće, a onda i pouzdanjem da, ako svoj život gradimo na temeljima te vjere, lakše ćemo prijeći onamo. Jer mi ne znamo kakva nam je budućnost na ovomu svijetu, ali ono što je apsolutna istina jest da nas je Bog stvorio živjeti vječno i da nam je Isus Krist to omogućio svojim uskrsnućem. Stoga čestitajući ovaj Uskrs, u itekako zahtjevnim okolnostima, želim da nam se ne poljulja ta uskrsna vjera, nego naprotiv da bude još jača i da nam dadne snage prebroditi ove izazovne dane i preživjeti te se vratiti u životnu svakodnevnicu.
Također, da nam podari snage prebroditi „Velike petke“ naših života Isusovom snagom i postići naše vlastito uskrsnuće i vječni život snagom Kristova Uskrsnuća.
Vlč. mr. Vlatko Rosić
Ravnatelj KŠC “Sveti Pavao” Zenica
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
