S obzirom na komentare i osvrte, koje su mediji prenijeli, kao reakciju rektora prof.dr. Durakovića, te dekanese prof.dr. Arnaut, na moje javne nastupe i izjave u kontekstu neregularnosti na zeničkom Univerzitetu, a koje sam uputio i na ruke zastupnika kantona, kao i na ruke premijera i ministara ZeDo kantona, imam potrebu ponovno se obratiti javnosti, kako bi izbjegli mogućnost pogrešne interpretacije spornih dešavanja i izjava.
Kao prvo, priča o tome da nije protiv mene pokrenut postupak pred disciplinskom komisijom nije tačna, jer je kako se vidi iz navoda dekanese i rektora, jasno da je komisija formirana na incijativu Nadire Bušatlić, ali da nije postupila, kako je menadžment univerziteta očekivao, te je odbacila optužbe protiv mene. Ovo odbacivanje se ne bi desilo, da je naš kolektiv ostao onakav kakvim je bio za «vladavine» prethodne dekanese Hasanice, ali s obzirom da je nova dekanesa Arnaut predano radila na poboljšanju međuljudskih odnosa i unapređenju kolektiva, nova atmosfera koju je donijela ne toleriše manipulacije akademskom zbiljom, poput pokušane incijative da ostanem bez posla. Naime, teža povreda radne etike podrazumijeva otkaz i to je ono čemu su se bračni par Bušatlić očito nadali, oslanjajući se na prethodne decenije loših međuljudskih odnosa i poltronstva na Filozofskom fakultetu.
Kao drugo bih istaknuo, kako je moj tekst Smrt Akademije ogolio samo djelić užasne atmosfere, koja vlada na UNZE već godinama, odnosno unazad više od dva rektorska mandata a gdje ću se ovdje potruditi da dam preciznije informacije, iako i dalje samo dijela bolesnog ambijenta i sveprisutnih devijacija.
Rektor u svome obraćanju medijima indirektno potvrđuje da je suprug Bušatlić zaposlio suprugu Bušatlić, jer je tada bio dekan fakulteta na kojem je raspisan konkurs i izvršen prijem. On također direktno potvrđuje i da je suprug Bušatlić bio kao prorektor dio menadžmenta u trenutku kada je supruga Bušatlić postala član Senata i menadžer za kvalitet na UNZE. Nije običan narod rektore glup, pa da vjeruje u bajke o tome kako tu nije bilo trgovine uticajima.
U svome odgovoru rektor također izjavljuje, kako je portir dobio otkaz godinu i po prije penzije u trećem stadiju karcinoma, jer ga je prijavio Bušatlić za težu povredu radne etike, sasvim slučajno kao što je i mene njegova supruga, a onda kaže da nije menadžment tu da provodi istrage je li Bušatlić i pored potvrde da je kažnjavan za krivično djelo, biran u dekana. Naglasit ću da je Senat i menadžment univerziteta obavezan da se bavi regularnošću procedura i izbora, prema kojima ne postupa i pored jasnih dokaza u slučaju Bušatlić, ali je sebi dalo za pravo da provodi policijsku istragu o tome da li je portir htio probušiti gume «božanskom» prorektoru Bušatliću.
S obzirom da je rektor Duraković za pozicijom rektora posegnuo zbog prestiža a ne interesa, barem je to ono što smo vjerovali u toku njegove kandidature, trebao bi se zapitati da li je svoj ugled srozao i uništio učestvujući u igrama moći svoga pobočnika. Naime, od kada je prof.dr. Duraković postao rektor produbili su se i nastavili konflikti koje je Bušatlić ili pokrenuo ili produbljivao u mandatu prethodnog rektora, poput onih vezanih za slučajeve sa sudskim epilogom u vezi degradiranja kolega Prasko i Harbaš, te dezavuiranja prava na upravljanje karijerom kolege Isakovića. Kolega Prasko je u toku krajnje neetičkog i neakademskog progona na radnom mjestu morao operisati srce, Harbaš je pak godinama sa pola primanja hranio svoju četveročlanu obitelj. Kolega Prasko još uvijek za razliku od kolege Harbaša nije povratio svoja prava niti status. Još iz mandata prethodnog rektora iz kuhinje Bušatlića dolazi sukob sa kolegama Kozlićem i Pivićem, koji se kao i sukob sa kolegom Isakovićem sve više produbljuju u mandatu novog rektora, a što ima ozbiljne posljedice na funkcionisanje prirodnog odnosa suradnje između univerziteta i osnivača, a s obzirom, da je Kozlić bio prethodni ministar za obrazovanje, a Pivić je trenutni premijer.
U mandatu, pak rektora Durakovića nastavili su se akumulirati konflikti, pa je kolega Jašarević nakon ogromnih pritisaka dopao ugradnje stentova kao i kolega Hodžić. Obojica su «optužena» u kuloarima, a iz kuhinje Bušatlića, da su glasali protiv izbora rektora Durakovića, a što se očito ne oprašta. Kolega Kukić kao protukandidat u utrci za rektora i kao prethodni rektor, marginaliziran je i nije mogao dobiti niti čestite kancelarije, a kamoli neke funkcije, iako je uobičajeno da bivši rektori budu ponuđeni pozicijom prorektora. Moja malenkost je također kao protukandidat šikanirana i marginalizirana, ostao sam bez funkcije šefa katedre iako je običaj bio da se ta funkcija obavlja dva mandata, te nakon toga nisam imao priliku obnašati nikakvu funkciju. Kolega Bikić, koji je bio dekan u trenutku kada je bio protukandidat rektoru i koji je nakon toga uspio dobiti većinu na Senatu na konkursu za prorektora, dobio je otkaz i ostao bez bilo kakve funkcije pri sklapanju naknadnog ugovora. Sukob je bio način komunikacije i kada je riječ o kolegi Ćehiću, u čijem se slučaju čak išlo tako daleko da se nisu priznavale odluke i prijedlozi matičnog fakulteta. Teško je nabrojati sve konflikte, posebno ukoliko krenemo u navođenje slučajeva u kojima je Bušatlić «urlao» na administrativno osoblje, portire, vozače i slično.
Dakle daleko od toga da je konflikt sveden na Skelića i nesretnog portira koji je u međuvremenu i preminuo od teške bolesti od koje je još tada vidno bio bolestan.
Rektorova izjava, kako senat izvrsno funkcioniše i da se odluke donose jednoglanso, govori sve o stanju na UNZE. Ta konstatacija govori o isključivosti, jednoumlju, ali i jasnom stavu da će svi koji misle drugačije ili kritikuju biti uklonjeni, marginalizirani, pometeni sa akademske scene. Posao senatora nije da se slažu sa rektorom već da budu korektiv, zaštitni mehanizam, koji onemogućava jednoumlje i isključivost, koj nudi višeslojnost, prezentira različite perspektive i višestruka rješenja. Jasno mi je da tehnokrate koje trenutno vladaju univerzitetom teško mogu prihvatiti da postoji više od jednog tačnog rješenja, više od jednog mogućeg modela, ali mi nije jasno da iskazuju apsolutnu isključivost u susretanju sa iskazanim takvim mogućnostima prezentiranim od strane onih, koji mogu da vide iz različitih uglova i da izgrade dalekosežnu viziju horizonta budućih zbivanja.
Ono čemu svjedočimo je da ti međusobno isprepleteni krugovi akumuliraju moć u svojim rukama birajući i predlažući jedni druge, na višestruke funkcije i pozicije, kroz ekskluzivno pravo predlaganja, koje omogućava dekanu da predlaže prodekane, člana senata, menadžere, šefove katedri i odsjeka, te rektoru da sve te prijedloge odobri ili odbije, kao i ekskluzivno pravo da predlaže prorektore, predsjedavajućeg senata, menadžere za ECTS i kvalitet i tako redom, a da i ne govorimo da je pri tome proces lobiranja, koji je apsolutno neprimjeren prirodi akademske zajednice, svakodnevica u provođenju odabira kandidata za funkcije i pozicije, a da u tom lobiranju oni koji imaju moć imaju čime i trgovati. Stoga ti lažni elitni krugovi stiču kroz višestruke funkcije i pozicije ne samo materijalnu već i operativnu moć, dok drugi ostaju na margini bez mogućnosti da zarade više od gole plate. Tako je nedvosmileno jasno da je narušena ideja akademske slobode, neovisnosti o uticajim izvora moći i čisto materijalističke trgovine.
Koliko je to uzelo maha u uništavanju moralnih principa akademske komunikacije, možda najbolje pokazuje sljedeći primjer lične prirode: «Naime, nakon izlaganja ekspozea za izbor rektora, pravljena je prije tajnog glasanja pauza u kojoj mi je prišlo 9 senatora, pružajući mi ruku uz priznanje, kako je moj ekspoze i plan razvoja univerziteta ubjedljivo najbolji, a da bi nakon par minuta dobio nula glasova».
Za mene je njihovo priznanje i naknadno suprotno postupanje, jasna i nedvosmislena manifestacija vrednosnog sunovrata, koja jasno pokazuje, da je tim senatorima prosperitet univerziteta i zajednice na zadnjem mjestu, daleko iza njihovih trenutnih sitnosopstveničkih interesa.
Nadam se da će zenički Rekotor spoznati, kako je pogrešim odabirom suradnika sunovratio svoj akademski dignitet, te konačno ukloniti supružnike Bušatlić iz pozicije moći koju su nesmiljeno zlorabili bivajući sevepom mnogih zala i nedaća na UNZE.
prof.dr. Dženan Skelić, redovni profesor za naučnu oblast Psihologija
Filozofski fakultet u Zenici Univerzitet u Zenici
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
