ReAktiv: pet “izazova” za aktiviste – Zerina Spahić – „Izazov“ je naziv projekta kojeg realizuje Omladinsko udruženje ReAktiv iz Zenice. Aktivisti ovog projekta odlučili su da prihvate sve izazove i tako pokažu drugim mladim ljudima koje su prednosti društveno korisnog angažmana.
Zerina Spahić kao aktivista, rado je prihvatila zaduženja i izvršila svih pet zadanih izazova. Za nju je, kaže, ovo bilo jedno izvanredno iskustvo, te se nada da je svojim primjerom bar malo uspjela probuditi svijest građana o koristi društveno korisnog angažmana.
Zerinini zadaci su bili
-Posjeta domu za stara lica (sl. 1)
-Krečenje natpisa neprimjerenog sadržaja (sl. 2)
-Čišćenje snijega s auta (sl. 3)
-Kućica za ptice (sl. 4)
I na kraju, Zerina je trebala uraditi jedan intervju, koji donosimo u nastavku:
1.Za početak nam se ukratko predstavi.
Ahmed Jašarević, učenik Prve gimnazije u Zenici koji pored formalnog obrazovanja smatra neformalno jako bitnim za ispunjavanje praznina formalnog i dopunu i dodatno učenje i razvijanje potencijala kako ličnih, tako i u okviru čitavog društva i zajednice. Koordinator sam Regionalnog ureda Evropskog parlameta mladih BiH u Zenici i jedan od glavnih organizatora najvećeg događaja EYP-a Nacionane sesije koja okuplja preko 120 mladih ljudi iz BiH i Evrope, predsjednik Vijeća učenika svoje škole, član Dječije, omladinske i lutkarske scene, bivši evropski i državni prvak BiH u Karateu, zaljubljenik u fotografiju, videografiju i web dizajn, ponosan izviđač, te član mnogih drugih nevladinih organizacija poput ASuBiH-a i MreVUK-a.
2.Šta za tebe znači aktivizam?
Aktivizam označava intenzivno zagovaranje ciljeva ili uvjerenja motivirane osobe na različitim područjima društvenog života, kako definicija glasi. Ali kada bih to prenio po svome iskustvu i znanju koje sam do sada stekao rekao bih da je aktivizam način života. Pored toga što aktivizmom u našim dušama izazivamo osjećaj brige za zajednicu, empatiju, osjećamo se da pripadamo nekoj zajednici i osjećamo se da baš MI možemo da je promijenimo svojim djelovanjem i tako jedino je možemo promijeniti, pokrenuti nešto i postići nešto i za sebe i za dobrobit društva. Aktivizam po mom mišljenju dobra stanica da upoznate mnoge ljude, kako namjerno tako i slučajno. Samo to iskustvo koje nam se daje kroz aktivizam je bogatsvto da ako ikada nešto nam zatreba kroz razvoj imamo ljude koji bi nam uvijek izašli u susret i pomogli. Tako mijenjamo i formiramo svoju ličnost utičući na društvo oko sebe samim pozitivnim razmišljanjem, pričama i motiviranjem ostalih da se uključe u aktivizam.
3.Član si brojnih organizacija. Koju bi mogao izdvojiti kao najzaslužniju za stečena znanja i iskustva?
Sa prvom nevladinom organizacijom upoznao sam se kroz izviđače, te zatim i kroz prvi razred srednjoškolskog obrazovanja gdje su mi starije kolege otvorili oči i motivirali me da učim i djelujem. Asocijacija srednjoškolaca mi je dala dobar temelj i pristup svim drugim projektima i nevladinim organizacijama, pa sam se tako upoznao i sa Evropskim parlamentom mladih koji tada kad sam se priključio prvom događaju i prvoj Nacionalnoj sesiji nije postojao kao Regionalni ured u Zenici. Nakon godinu dana, uspio sam da podnesem inicijativu da se oformi ured i u Zenici, što je za sada dalo priliku preko 220 Zeničana da se uključe u neki od naših projekata. Kroz Evropski parlament mladih upoznao sam mnogo ljudi, nauči sam i poboljšao se u mnogo novih stvari od lobiranja, javnog govora, organiziranja raznih događaja, liderstva u timu i kroz sve to uspio da i u tom nekom volonterski poslovnom radu naučio rasporediti svoje vrijeme za školu i ostale aktivnosti.
4.Pored aktivizma, baviš se fotografijom i glumom. Kako uspijevaš spojiti sva interesovanja i organizovati vrijeme?
Najlakše od svega u organizovanju vremena, kada kroz sve te stvari spojite ono što volite da radite, uživam u aktivizmu podjednako kao i glumi i fotografiji. U svemu pronalazim ljubav, želju i motivaciju što me drži da se podjednako bavim svim stvarima. Koliko god aktivizam nekim ljudima značilo samo rad u zajednici koji doprinosi razvoju ličnosti, toliko smatram fotografiju i glumu jednako korisnim za zajednicu. Kultura je jednako bitna aktivizmu jer je moćan alat za poboljšavanje zajednice a i za ljudski opstanak. Baš iz tog razloga kultura postoji u našim umovima i bitno je prenijeti na sve ostale. Tako kako je neki prenose u vidu bavljenja muzikom i slikarstvom, ja isto radim kroz fotografiju i glumu. Tako da sam pronašao formulu kako da sve spojim i radim s ljubavlju. I kroz nevladin sektor dešava se da se spaja i fotografija i gluma što je dodatna olakšica u organizovanju moga vremena i zahvaljujući tome nemam poteškoća u spajanju svega i organizovanju svojih obaveza.
5.Kao predsjednik vijeća učenika Prve gimnazije reci nam kakav je stav srednjoškolaca o aktivizmu?
Pa kroz i taj dio u bliskom sam kontaktu i sa drugim srednjoškolcima iz ostalih gradova, a prvenstveno sa učenicima moje škole. Smatram da dosta mladih ljudi ne vidi prilike koje su im ‘pred nosom’ i da bi se trebali usredotočit i na razvijanje u neformalnom obrazovanju. Vidim svaki dan puno ljudi sa potencijalom da promijene nešto u svojoj zajednici, dosta obrazovanih ljudi za koje smatram da bi bili izuzetan primjer svima ostalima, međutim nisu uključeni u aktivizam na tolikom nivou. Svaka osoba bi trebala raditi na sebi, pa zatim to znanje znati prenijeti društvu i okolini. Svakako da malo ljudi i zna prenijeti znanje i iskustva, ali upravo to mogu naučiti baveći se aktivizmom. Dosta učenika moje škole kao da je strah iznijeti problem po pitanju nastave, profesora ili drugih učenika jer to nisu naučili i vjerovatno strah za iznošenjem svog mišljenja preovladava kao poteškoća u razvoju samih njih i njihove promjene na bolje. To je barijera koja je prisutna nažalost, volio bih kad bi pokušali izaći iz svoje komfort zone i kada bi bili svjesniji da mogu promijeniti nešto ukoliko smatraju da je promijena potrebna.
6.Šta misliš o trenutačnoj vlasti u BiH i da li bi jednoga dana volio biti dio vladinog sektora?
U našoj vladi, pa tako i na nivou trenutačne vlasti u našoj domovini vlada jedan veliki kolaps i interesi ljudi koji imaju moć su uglavnom lični. Ne gledaju korist naroda, društva nego sebe i svojih najbližih. Bosna i Hercegovina je jedinstvena u svijetu po svom državnom uređenju. Njeno uređenje je republičkog karatera, iako ne funkcionira niti je definirana kao republika zbog složenog sustava, odnosno brojnih političkih jedinica na koje je podijeljena, i upravo iz tog razloga se dešava taj neki sukob interesa. Prije dvadesetak godina naša državna zajednica, s četiri milijuna putnika, zaplovila je međunarodnim vodama uzburkana mora. I nasukala se. A ona, od siline udara i pukotina koje se ne daju zatvoriti, nevina i nedužna, tumara, grca i guši se pod upravom zanimljivih vladara, baš te naše vlasti. Nažalost ljudi su u očaju i nije im ostalo ništa osim nagomilane patnje, beznađa i novog vala nesnošljivosti. I zbog toga ne vide mirnu uvali i sigurnu luku, pa odlaze! Odlaze cijele obitelji. Odlaze i mladi, obrazovani ljudi. Odlaze, glavom bez obzira! Od naših očekivanja nije ostalo ništa. Ništa osim nagomilane patnje, beznađa i novog vala nesnošljivosti. Nesnošljivosti s oznakama regionalnih, nacionalnih, religijskih, kulturoloških i inih podjela. Ljudi u očaju i beznađu ne vide smjer životnih putova. Ne vide mirnu uvalu i sigurnu luku. Odlaze! Zbog toga bih vidio sebe i okviru vladinog sektora kao neko ko bi mogao popraviti situaciju i zadržati sposobnu, inteligentnu omladinu koja nažalost odlazi vani, a Nijemci i ostali jedva čekaju da ih ugrabe. Ne bih volio da na teretu imam čitavu državu od četiri miliona duša, ali svakako da bih volio pokušati da promijenim nešto, upravo zato i lađa mog života je uplovila u more aktivizma za koji smatram da je izlaz iz ovakvih situacija i da se može nešto promijeniti.
7.Kako po tvom mišljenju mladi mogu unaprijediti svoju lokalnu zajednicu?
Obeshrabrujuća činjenica je da je samo 5 posto mladih ljudi društveno aktivno. Mladi definitivno bi trebali da pokušaju sa uključivanjem za početak u nevladin sektor, poboljšavati svoje znanje i steći nova iskustva i vještine. Kroz razne projekte svojim učešćem mogu dosta doprinijeti i razvoju sopstvenom a i razvoju naše zajednice. Zatim kada već nauče nešto novo da se upuste, rizikuju i pokušaju nešto organizovati za dobrobit zajednice. Bitno je da imaju ideju i da izguraju do kraja sa istom. Bit će uvijek uspona i padova, ali na kraju kada vide šta su zapravo uspjeli, a to je da prenesu svoju ideju na ostale, osjećat će ponos i samo će žudit za još više uključivanja u takve stvari. Pozitivni primjeri su svuda oko nas, motivaciju mogu pronaći u najobičnijim stvarima koji će ih pogurati da osmisle nešto novo i korisno. Da dobiju ideju. Postoji mnogo primjera dobrih ideja, neki ljudi su žrtvovali svoje živote da bi ostvarili nešto i učinili dobro za ljude oko sebe. Bez požrtvovanosti pojedinaca kroz cjelokupnu historiju čovječanstva, danas možda ne bismo bili ovdje i radili ovo. Pozitivne priče ljudi su herojski davali svoje živote za dobrobit drugih poput Giordana Bruna, Stevea Bikoa, Ive Lole Ribara i Borisa Baranova, radnika u nuklearnoj elektrani Černobil koji se dobrovoljno javio da sa dvojicom inženjera zaroni u reaktor i popravi kvar. Baranov je time spasio cijeli Sovjetski savez i pola Evrope (vjerovatno i područje bivše Jugoslavije) od nuklearne kataklizme – a preminuo je nekoliko dana kasnije od posljedica radijacije. Naravno da ideju treba da prenesu kao većina junaka prije u pozitivnom smislu, mada imamo i negativnih primjera kao japanski piloti kamikaze koji baš i nisu ginuli za dobrobit čovječanstva i plemenitih ideja. Ne kažem da treba da umremo kako bismo ostavili trag, dovoljno je da se uključimo u poboljšavanju svojih osobina i učenju novih pozitivnih.
8.Koje su prednosti društveno angažovanih mladih ljudi?
Mladi ljudi koji su društveno angažovani u startu imaju bolje komunikacijske vještine i lakše će im biti da se snađu, upoznaju sa drugima, predstave svoje ideje i sami sebe izazovu u pomjeranju granica svojih mogućnosti. Imaju puno veću prednost kada dođe do daljeg obrazovanja, da dobiju priliku studirati u inostranstvu ili pak da ih neki od naših fakulteta prepozna i ulaže u njih, pa i prednost veće mogućnosti zbog opširnijeg CV-a ili pak to što poznaju dosta ljudi širom svijeta koji bi im izašli u susret bilo kako. Takvi ljudi obično su susretljiviji i razmišljaju veoma otvoreno, ne bojeći se reći šta misle i koji će stalno braniti svoje stavove i razmišljanja. Uglavnom taj neki društveni angažman priprema ih da u što boljem svjetlu predstave sebe, svoje ciljeve za unaprijeđenje lokalnih zajednica, života i razvoja omladine i predstavljanje problema cjelokupnog društva i neće se bojati da javno govore o tome. Velika je prednost to što su baš zato naučeni da kontroliraju svoje emocije i ne budu izmanipulisani u bilo kojem trenutku. Po mom mišljenju ti ljudi sebi razvijaju takozvanu emocionalnu inteligenciju što opet smatram da je mnogo bitnije nego obična inteligencija.
9.Za kraj nam reci koji su tvoji planovi za budućnost? U kojem smjeru želiš nastaviti svoje obrazovanje?
Što se tiče mojih planova, imam veoma širok spektar mogućnosti i stvari koje bi volio raditi. Prvenstveno uvijek ću se baviti aktivizmom i poboljšavanju zajednice, nadam se i prenošenju svog znanja na generacije koje tek dolaze, pa čak i svoje vršnjake. Kada završim gimnaziju, najvjerovatnije da ću ostati na daljnjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini ukoliko se ne ukaže prilika da studiram negdje vani.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
