Sabina Kulenović je glumica u BNP Zenica, i žena koja zrači jedinstvenom energijom i pozitivnošću. Za novi.ba ona priča o svojoj glumačkoj karijeri, ali i o problemima društva u kojem se nalazimo.
1. Sabina, predstavite nam se.
Rođena, živim i umrijet ću. Putovanje svima znano. Trudim se kroz ovo putovanje da prvi posao, prvu dužnost – biti čovjek, obavljam kako najbolje umijem i znam.
Rođena sam u Zenici, prošlog vijeka, iskusila razna društvena uređenja, iskusila veliku tugu početkom 90-tih, koja je u mnogome ostavila traga ne samo na mene no i na sve
ljude, sad se to moderno kaže, u okruženju. Uglavnom, radim i trudim se da svaki dan nekome ili nečemu poklonim osmijeh i lijepu riječ. Idila,zar ne?! Trudim se!
2. Koliko dugo se bavite glumom i kada ste počeli (kada ste zavoljeli glumu)?
Mala djevojčica od 10 ljeta došla u pozorište i ta je čarolija opčarala i nikako više nije htjela, a ni mogla izaći iz prostora stvaranja čarolija.
3. Ko Vam je bio podrška na početku Vaše karijere?
U to doba, a i sad, Dječija scena je bila jako popularna tako da se mnogo mojih prijatelja vrtilo po pozorištu. Imala sam sreću, svi ljudi oko mene su me podržavali u mojim željama i sanjama.
4. Posao glumca je jako naporan, kako izgleda jedan Vaš radni dan?
Ima dana kada ste u ”mašini’, kao na traci, s jedne obaveze na drugu. Imati sreću i raditi posao koji volite, a koji je uz to i kreativan je velika blagodet. A, na kraju krajeva, ima li smisla potražiti noćni odmor, a ne zaslužiti ga. Probe obično krenu u 10 sati i pri radu na predstavi, najčešće su dva dolaska na posao, dakle u jutro i od 18 sati, naravno svi termini proba su fleksibilni. Režim glumačkog radnog dana bi bio: kada radite na pripremi predstave radite 24 sata, što u pozorištu, što u vašim mislima, ali zato postoje i dani kada uživamo i odmaramo se kada sav drugi svijet mora na posao. Juuuhhhuuuu!
5. Kako se pripremate za predstavu? Kako ste se izborili sa tremom?
Prilikom prvog izlaska pred publiku uvijek postoji trema, ustvari kako čovjek biva stariji, više odgovornost se to zove, odgovornost prema vlastitom, a i zajedničkom radu, jer predstava je kolektivni čin. Pred predstavu volim biti sama, u gardarobi sa sobom se razgovorit i obično nervozu ne prenosim oko sebe.
6. Koliko su pozorišne predstave popularne među mladima?
Ja imam sreću pa je moja slika da su predstave popularne među omladinom jer samo takva omladina se vrti po mom vidokrugu. No šalu na stranu, ima omladine koja je zainteresirana za umjetnost, ali puno više je onih za koje se bojim da će ih progutati neukus, u svakom pogledu. Ta opšta slika pojeftinjenja u komunikaciji, odijevanju, obrazovanju je zastrašujuća, ali.. izdrž’o je Mujo i gore…
7. Da li mislite da se mladi uopšte premalo zanimaju za kulturu?
Mislim da da, bojim se da bez temelja, a kultura je to teško, da možemo bezbrižno i sa samopouzdanjem hoditi. Trebalo bi mlade što više podučiti ljepoti prostora u kojim žive.
8. Da li imate neki savjet za mlade ljude koji vole glumu i žele da se time bave u budućnosti? Kako da pokrenu karijeru?
Neka se mladi ljudi bave onim što vole, kao prvo, drugo: moraju se vrtjeti, razgovarati, biti znatiželjni, samoinicijativni, čitati i znati gledati. Moraju imati socijalnu inteligenciju.
Uh, šta me upitaste? Kako da pokrenu karijeru, osim gore navedenih savjeta i, naravno, malo sreće, ja doista ne znam koji je to uspješan modul. Moj je savjet i jedino što ja znam – rad, rad, rad…
9. Na kojim projektima/predstavama trenutno radite?
Počeo, ali samo zagreban je projekat autora S. Avdića, premijera bi trebala biti u oktobru. A trenutno, najaktuelnije je odmor….
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
